Čitanja: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab; 1 Kor 15,20-27a; Lk 1,39-56

Predragi!
1. Danas na svetkovinu Velike Gospe pogled i srca usmjereni su nam k Isusovoj Majci dok slavimo njezino uznesenje na nebo. Presveta Bogorodica na posve osobit način sudjeluje u slavi Krista uskrsloga, u punini života i konačne pobjede nad smrću i raspadljivošću kojima je podložno svako ljudsko tijelo. Crkva vjeruje da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu.
Ovdje u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke radosna srca pozdravljam sve vas, dragi hodočasnici; pozdravljam i vas, draga braćo i sestre, koji ste s nama povezani putem sredstava društvenog priopćavanja. Želim izraziti svoju duhovnu blizinu i suosjećanje sa svima onima koji danas nisu mogli hodočastiti. Prije svega mislim na bolesne i one koji se brinu za njih, te one spriječene na bilo koji način – sve do zatvorenika. Nježnom majčinskom zagovoru Presvete Bogorodice preporučujem malenu novorođenu djecu i njihove majke. S posebnom zahvalnošću molim i za one koji su žrtvovali svoj odmor radeći u javnim službama neophodnima za funkcioniranje društva: od radnika i zaposlenika vezanih dežurstvima u različitim djelatnostima do službi javnoga reda.
Velika Gospa posebno je značajan blagdan u hrvatskom narodu. Danas mnogi hodočaste brojnim, dragim nam marijanskim svetištima diljem Lijepe naše. Oko njezinih svetišta događaju se najveća vjernička zborovanja Crkve u hrvatskom narodu. U tim svetištima Bogu se moli i Mariju časti. Tu se vjernici mire s Bogom i međusobno. Tu se narod okuplja u zajedničkoj molitvi, pjesmi, slušanju Riječi Božje i slavljenju sakramenata. Stoga, potrebno je uvijek čuvati vjerski i sveti smisao ovoga blagdana. Pozvani smo slaviti Veliku Gospu molitvom i životom, kako bismo se, poput Marije, obogaćeni vjerom, sigurniji, vedriji i radosniji vratili u svakidašnji život i kako bismo bili sposobniji prihvatiti darove milosti i odgovornosti. U tome nam pomaže Riječ Božja koju smo slušali i o kojoj sada želimo razmišljati.

2. Danas ću se zaustaviti na dvije vrlo znakovite slike: kovčegu saveza i zmaju. Susreli smo ih u prvom čitanju, u knjizi Otkrivenja, a njihova se poruka ponavlja i u druga dva čitanja, u poslanici svetoga Pavla i u evanđelju po svetom Luki.
Ivan Apostol u svojem viđenju govori o kovčegu saveza: “Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza” (Otk 11, 19). Što je to Kovčeg saveza? U Starom zavjetu on je simbol Božje nazočnosti u njegovu narodu. No, simbol je napokon ustupio mjesto stvarnosti, pa nam tako Novi zavjet otkriva da je pravi Kovčeg saveza živa i konkretna osoba: Djevica Marija. Ona u svome krhkom krilu nije simbolično, nego stvarno i fizički, nosila utjelovljenoga Sina vječnoga Oca, Isusa, našega Spasitelja. Stoga kršćanska pobožnost, kada se u litanijama obraća Blaženoj Djevici Mariji, s pravom je naziva Škrinjom zavjetnom.
Sveti Luka u svojem evanđelju Mariju nam – tu živu Škrinju saveza – prikazuje u pokretu. Ona napušta svoj nazaretski dom i kreće u Gorje, u grad Judin, u Zaharijinu i Elizabetinu kuću. Ulazi u nju, ali ne sama. Pod srcem nosi svoje dijete, utjelovljenoga Sina Božjega. U Zaharijinoj kući željno su iščekivali njezinu pomoć. No, evanđelist razotkriva dubinu tog iščekivanja, na što događaj susreta dviju majki upućuje. Zaharija, Elizabeta i djetešce – mali Ivan, budući Krstitelj – simboli su svih pravednika u Izraelu; svih onih koji su srcem punim nade iščekivali dolazak Mesije, Spasitelja.
Duh Sveti prosvjetljuje Elizabetine oči te ona u Mariji prepoznaje pravi Kovčeg saveza, Majku Božju. Zato Elizabeta povika iza glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?” (Lk 1, 42-43). Isti Duh dotaknuo je i srce djeteta u Elizabetinu krilu izlivši na nj milost i svetost koju samo Bog može dati: “Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega – nastavlja Elizabeta – zaigra mi od radosti čedo u utrobi” (r. 44).
Možemo reći kako Marija Majka Božja, pravi Kovčeg saveza, tu Božju prisutnost ne čuva ljubomorno samo za sebe, već je razotkriva drugima, dijeleći s njima plodove milosti i svetosti. Na određeni način taj se Kovčeg širi te obuhvaća Elizabetu i njezino dijete. Tako i oni postaju ispunjeni Duhom Svetim, te i druga majka sa svojim djetetom na određeni način postaje “Kovčegom saveza”, tj. znakom Božje prisutnosti.

3. Knjiga Otkrivenja govori nam o još jednom značenju saveza. Ako je Marija živi i osobni savez, sudbina toga saveza je beskonačna slava. Naime, Marijina je zadaća otkrivati i posredovati Božju prisutnost u svijetu, ne samo skromnošću “službenice Gospodnje” već i sjajem svojstvenim Majci koja sa Sinom dijeli nebesku slavu. To potvrđuje knjiga Otkrivenja, govoreći o jednom drugom znamenju: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna… I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima…” (Otk 12, 1-2.5).
Evo Marije u slavi! Slavimo otajstvo Marijina uznesenja na nebo. To Crkva danas ponovno otkriva pjevajući o neizmjernoj Božjoj ljubavi prema Mariji. Bog je izabrao Mariju, ona je pravi kovčeg saveza, Majka Božja, milosti puna. Ona nastavlja rađati i darivati Krista Spasitelja čovječanstvu. Ona s Njime u nebu dijeli puninu slave i uživa u Božjoj radosti. Onaj “silan glas na nebu”, o kojemu također govori Otkrivenje, nastavlja: “sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova” (Otk 12.10), odnosi se na Mariju jer nju je Gospodin obdario jedinstvenom puninom milosti i radosti.
Marija je, više od bilo koga, svjesna svoje beskrajne “neznatnosti”, i svoga neizrecivog “dostojanstva”. Marija je to neizmjerno ponizno, ali i beskrajno radosno opjevala u Elizabetinoj kući svojim hvalospjevom: “Pogleda na neznatnost službenice svoje… jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!” (Lk 1, 48-49).

4. Danas, draga braćo i sestre, govorimo o Mariji, ali na određeni način govorimo i o nama, o svakome od nas. I mi smo određeni za ljubav koju je Bog na jedinstven i neponovljiv način odredio za Mariju. I mi se, po milosti, možemo zvati “Kovčegom saveza”. Naime, Bog se doista uprisutnjuje u dubini naših srdaca i sklapa savez s nama, uzima nas za svoju djecu i omogućuje nam da postanemo dionicima njegova božanskog života. To je novo, nenadmašivo “dostojanstvo” koje Bog neizbrisivim slovima upisuje u najskrovitije kutke našega bića. Bog nas upravo u tom dostojanstvu želi, gleda i ljubi. Od nas se očekuje da ga u vjeri prihvatimo, u molitvi izrazimo, u zahvalnosti živimo, u ljubavi svjedočimo drugima, te budno čuvamo od svake opasnosti i dovedemo do punine svetosti.
Reći da je Marija dušom i tijelom uznesena na nebo – znači vjerovati da je Marija u njega ušla te uživa u blaženom gledanju Boga, licem u lice, čitavim svojim bićem, čitavom svojom osobnošću. Slavlje svetkovine Marijina uznesenja na nebo poziva nas da živimo u vjeri i nadi, ne dopuštajući da nama ovlada kultura usmjerena jedino na ovozemaljske stvarnosti. Vjernik je danas u napasti da iz svojega života izbriše svaki eshatološki govor, ograničavajući se samo na ovozemaljsku svakidašnjicu.
Naše je društvo prepuno ljudi uvjerenih u svoju samodostatnost, koji su sebi kao jedini cilj postavili novac i karijeru. A Bog se učinio malenim, kako bi svi maleni ovoga svijeta spoznali da su njihova imena i njihovi likovi utisnuti u srcu Božjem. U Mariji ništa ne ostaje maleno. Sve postaje veliko, dostojanstveno, uzvišeno. Gledajući nju, svaki čovjek može otkriti vrijednost svojega života i razumjeti da veličina i dostojanstvo ne ovise o podrijetlu, bogatstvu i moći. Ponizni ovoga svijeta mogu postati velikanima jer veličina ovisi o vjernosti Bogu kojega susrećemo u svom životu. Blažena Djevica Marija je uzvišeni i veličanstveni znak dostojanstva koje čovjek može doseći. Marijino uznesenje na nebo daje nam sigurnost da se sve ono što je plemenito, čisto i sveto ne može izgubiti. Marija nam je utrla put, pobijedila je svaki oblik sebeljublja, prepuštajući se potpuno Gospodinu. Lijepo je na ovozemnom vjerničkom putu osjetiti da smo u društvu Presvete Bogorodice Marije i svetaca Božjih.
Neka nam Presveta Bogorodica Marija, pravi Kovčeg saveza koji boravi u nebeskom svetištu, pomogne da postanemo svjesni i sretni zbog tolikog dostojanstva kršćanskoga poziva. Neka nas učini dostojnima i velikima pred Bogom i ljudima. Nitko i ništa nam ne može oduzeti to vjerničko dostojanstvo. Predragi, kad bismo doista spoznali i u punini živjeli to dostojanstvo, ništa nas više ne bi moglo pokolebati i naše bi srce uvijek živjelo u miru koji dolazi od Boga!

5. Došli smo do druge slike današnjega čitanja iz Knjige Otkrivenja, slike Zmaja: “I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju” (Otk 12, 3-4). Zmaj ne prijeti samo nebu i zemlji već želi svladati Ženu i proždrijeti joj Dijete. To je plastičan prikaz tajne zla i grijeha (mysterium iniquitatis), što u konačnici znači odbacivanje Boga i njegova zakona, odbacivanje Krista i njegova evanđelja. Teška je ta stvarnost zla koje oslobađa svu svoju rušilačku snagu, zagađujući i skamenjujući srca, uništavajući i ranjavajući društveno tkivo, obitelji, zajednice i narode, narušavajući osnovni red i temeljne vrednote ljudskoga života, uništavajući stvoreni svijet i zemaljska dobra potrebna za život ljudi.
Veliki ognjeni Zmaj svojom golemom snagom neprekidno prijeti. Tajna zla ne prestaje negativno djelovati u povijesti. U ovom uznemirenom vremenu i mi trajno osjećamo rušilačku snagu zla u našoj sredini i u čitavom svijetu. Međutim, danas nam Riječ Božja donosi i dragocjenu poruku nade i poziva na odgovornost.
Nada se rađa iz svijesti da konačna pobjeda ne može pripasti Zmaju i zlu, nije i ne može pripadati grijehu i smrti. Pobjeda pripada Bogu i snazi njegova Krista koji je svojim uskrsnućem pobijedio “i kao posljednjeg neprijatelja obeskrijepio Smrt” te svijetu dao neuništivu nadu da će na karaju “u Kristu svi biti oživljeni” (usp. 1Kor 15, 26. 22). To je Pavlova vjera, to je vjera Crkve, to je naša vjera. I zbog toga se – iako to mnogima može zvučati nevjerojatnim – smijemo nadati protiv svake nade. To je nada koja zahtijeva i našu odgovornost, oslobađa nas straha i neodgovornosti, te nas potiče da odlučno radimo za istinu i dobro, za život i mir.

6. Predragi vjernici, dok vas gledam u tolikom broju okupljene oko euharistijskoga oltara slaveći Blaženu Djevicu Mariju zahvaljujem Gospodinu za dar vjere i kršćansku baštinu koju smo primili. Katolički vjernik u hrvatskom narodu znade da je potrebno poštivati nedjelju – dan Gospodnji: dan kad se vjernici okupljaju na svetu misu, dan zajedništva i tjednog odmora. Katolički vjernik u hrvatskom narodu odlikuje se pobožnošću prema Presvetoj Bogorodici Mariji, koja nam je vjerna Majka i moćna zagovornica. Katolički vjernik u hrvatskom narodu cijeni obitelj i obiteljski život, jer zdrava obitelj najbolji je oslonac, sigurnost i blagoslov kako pojedincu tako i čitavom narodu, osobito djeci i mladima. Danas na blagdan Velike Gospe pozivam vas, draga braćo i sestre, sačuvajte vjernost toj svetoj baštini.
Ne možemo nijekati da se ponekad osjećamo nemoćnima pred teškoćama i teretom života koji kao da nas nadmašuju. Ali, usprkos tomu, na raspolaganju nam je svemoćna snaga molitve. Molitvom možemo snažno utjecati na Božje srce. Zato s više žara zavapimo Gospodinu Isusu, Bogu, gospodaru života i izvoru ljubavi – da podrži i jača naše obitelji.

7. Molimo i za našu domovinu Hrvatsku, za slogu i zajedništvo u njoj; da tkivo našeg hrvatskog naroda ne razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka. Molimo često i ustrajno, osobito nadolazećih mjeseci, za narod i Domovinu da nas Bog oslobodi od privida i zavaravajućih ponuda te da nam dade mudro srce kako bismo mogli spoznati i podržati ono što promiče opće dobro, solidarnost, mir i razumijevanje na dobrobit svih u sadašnjosti i budućnosti. Sveta krunica, ta nama dobro poznata molitva Mariji, Majci Kristovoj i majci svih koji su u posebnoj potrebi neka bude snažnija i djelotvornija.
Predragi, prihvatimo poruku nade i odgovornosti koja proizlazi iz svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. Ona od nas zahtijeva poslušnost; poslušnost Bogu po primjeru Presvete Bogorodice i blaženoga Alojzija Stepinca, poslušnost koja je protkana molitvom, spremna raditi za pravdu i solidarnost, za istinsku slobodu i pravedan mir. Snagom kršćanske nade trebamo širiti optimizam i boriti se protiv zla koje sije bezvoljnost i besperspektivnost u našoj sredini. Neka nam u tome pomogne Fidelissima Mater Advocata Croatiae – Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske. Amen.