Ovih je dana objavljen deseti zbornik radova s godišnjih pastoralnih skupova hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Zapadne Europe. U novom zborniku su predavanja sa skupa održanog od 6. do 9. listopada protekle godine u Bergisch Gladbachu kod Kölna. Objavljen je u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta, u čijoj se organizaciji ti skupovi održavaju.
Tema je bila posvećena fenomenu (ne)religioznosti, kako stoji i u naslovu zbornika, koji donosi dva predavanja mr. Josipa Grbavca iz Sinja – o problemu Boga u suvremenoj književnosti i odnosu teologije i književnosti; predavanje akademika Josipa Bratulića iz Zagreba o ulozi staroslavenskog jezika i glagoljice; te dva predavanja dr. Vladimira Lončarevića iz Zagreba – o religioznosti i katolicitetu te o hrvatskom katoličkom pokretu i katoličkoj književnosti.
“O ovoj temi dosada nismo razmišljali temeljito, kao i o njezinoj važnosti u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Danas se sve više osjeća potreba za proučavanjem književnosti i kulture u teologiji, osobito u praktičnoj teologiji. Drugi vatikanski sabor, osobito u koncilskom dokumentu Radost i nada (Gaudium et spes), u poglavlju o promicanju kulturnog napretka govori o potrebi dijaloga između vjere i kulture i važnosti književnosti za razumljiviji navještaj kršćanske poruke. Moderna književnost posljednjih desetljeća osobito je prikladna da preko problematiziranja jezika neposredno dopremo do čovjeka sadašnjice, neophodna je kao korektiv za svakoga teologa, jer i teologija nužno koristi jezik kao medij svoga izražavanja. Bavljenje poetskim tekstom vrlo je važno u ophođenju s Biblijom kao književnim djelom. Premda je suvremena književnost pretežno ‘literatura nevjere, fatalizma i nihilizma’, ona upravo kao takva ‘provocira, ali producira vjeru’; na njezina do krajnosti radikalna i provokativna pitanja može dati odgovor samo teologija”, istaknuo je u predgovoru uime izdavača delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip Bebić.
U radu skupa sudjelovao je i gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je okupljene pozdravio uime dubrovačkog biskupa Želimira Puljića, predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Pritom je istaknuo: “Mi, biskupi, podržavamo vaš rad i radujemo se svakom vašem uspjehu u pratnji svakog našeg vjernika kako ne bi izgubio ono što je dobro, a to su vjera i ljubav prema domovini”.
Mr. Josip Grbavac u predavanjima ističe kako su teologija i književnost dvije veličine koje se po samom svom podrijetlu ne mogu dijeliti, štoviše, povezane su na dvojak način. S jedne strane velike religiozne tradicije pozivaju se na svete spise, koji imaju visoku književnu vrijednost: bilo da je riječ o hebrejskoj i kršćanskoj Bibliji ili o antičkim grčko-rimskim kultnim spisima, o Kuranu ili o Bhagavad Giti ili Vedama. S druge strane sve nacionalne književnosti su izrasle u okvirima religija. Krštenjem se urastalo u kršćansku zajednicu, ali i u europsku kulturu. Svi oni koji posljednjih nekoliko desetljeća prate književnost, teatar i film jedva će u njima susresti govor o Bogu, o otkupljenju, o Crkvi; osim u iznakaženim slikama i karikaturi. Umjesto toga neumorno se prikazuje kaotično stanje u današnjem svijetu u svim varijacijama. Čežnja za oslobođenjem iz tog beznadnog stanja, čežnja za jednim ispunjenim životom, zdravim okolišem, pravednošću, sretnim partnerstvom, oslobođenjem od krivnje, dostojnom smrću ipak nije umuknula. Zbog toga bavljenje s književnošću i filmom, pa i u njihovu tmurnom, blasfemičnom ili obscenom izrazu, može jednom angažiranom recipijentu više kazati o našem svijetu, nego što je ovaj kadar razabrati iz vlastitog iskustva, koje je uvijek ograničeno na jedan horizont, istaknuo je mr. Grbavac.
Akademik Josip Bratulić ističe kako ima malo naroda koji su u svojoj kulturnoj i političkoj prošlosti prošli tako složen i jedinstven put – od davnih početaka do danas – kakav je prošao hrvatski narod. “Taj je put sav u znaku trojstvenosti. Hrvatski narod i njegovi svećenici Riječ su Božju slušali na svom jeziku. I svećenici i vjernici svakodnevne su molitve, razgovor s Bogom, molili na svom jeziku. Riječi Očenaša nisu se kroz stoljeća mijenjale, spajajući tako u jednoj molitvi, zahvali i nadi sve Hrvate, od vremena dolaska u Domovinu do danas. I reforma liturgije u XX. st., njezino ponarodnjenje nakon Drugoga vatikanskoga koncila, dijelom je potekla od iskustva Crkve u Hrvata, gdje se u bogoslužju zajednički molilo, pjevalo u punom zajedništvu svjedočeći tako da je Evanđelje – Radosnu vijest živo i trajno prisutno među nama”, ističe Bratulić.
Dr. Vladimir Lončarević navodi kako je u hrvatskoj književnosti u tijeku stoljeća, a osobito u 19. st., bilo različitih prijepora o stilsko-formalnim, tematskim, jezičnim i drugim pitanjima, no sve do kraja 19. st. u jednu se stvar nije diralo: u opravdanost vjersko-moralne prosudbe književnosti kao ni u validnost vjersko-moralnih inspiracija u gradbi književnih tema. Tako je sasvim točna prosudba Božidara Petrača da se čitavom hrvatskom književnošću, i srednjovjekovnom, i onom od Marulića do početka 20. st. eksplicitno ili implicitno, neposredno ili posredno, u različitim stilskim formacijama, protežu biblijske teme, kršćansko, katoličko pojmovlje i kršćanstvu vlastite vrijednosti. Hrvatska katolička književnost, kako je i ovom prigodom “terminus technicus” nazivamo, nastajala je u okolnostima završnih sukoba velike književne borbe, što se, okvirno uzevši, razvijala između 1898. i 1909. godine. Bio je to sukob između “starih” i “mladih”, sukob između zagovornika tradicijskog pogleda na književnost u njezinoj prije svega moralnoj, domoljubnoj i vjerskoj pedagoško-prosvjetno-pastoralnoj ulozi, koji su polazili od načela dotadašnje katoličke estetike u smislu “verum, bonum et pulchrum convertuntur” odnosno “nije lijepo što nije dobro i istinito”, i onih koji su držali da se književnost ima osloboditi svakog “pritiska” i “tutorstva”, smatrajući kriterij ljepote ako ne jedinim, a ono vrhovnim kriterijem njezine prosudbe i njezina smisla. To je dakako vrlo pojednostavljena slika, s mnogo nijansi i preklapanja poetoloških, estetičkih, socijalnih, političkih i drugih shvaćanja književnosti i njezine javne uloge i službe, kazao je dr. Lončarević.
I novi, kao i prethodni zbornici, daje kvalitetan hrvatski inozemni doprinos razvoju hrvatske teološke misli, a njegovo grafičko rješenje i ovoga je puta uspješno ostvarila Romana Kašaj. (ika-ap/sd)