Istina je prava novost.

Filmske neistine

Izjava biskupijskog ordinarijata u Mostaru o filmu "Gospa"

Biskupski ordinarijat u Mostaru smatra razložnim dati sljedeću izjavu u vezi s filmom “Gospa”, koji se počeo prikazivati od travnja ove godine po svijetu i u domovini. Ostavljajući stručnjacima ocjenu umjetničke vrijednosti filma, osvrćemo se na njegov sadržaj pod religioznim i crkvenim vidom.

1) Zloporaba svetog imena. Od religiozno naslovljenog filma “Gospa” vjernik bi očekivao puno viče religiozna sadržaja: marijanske i marioločke prouke ili poruke Blažene Djevice Marije, Isusove Majke. Međutim, u filmu se, unatoč naslovu “Gospa”, malo govori o Bogorodici Mariji. To najsvetije ime najblagosovljenije među ženama kao da je uzeto za promaknuće ovozemaljskih osobnih ili skupinskih interesa i nauma. Čast Bezgrešne Bogorodice, milosti pune, ne dopušta da se njezino ime upotrebljava u propagandističku reklamu.
2) Neistinit prikaz o biskupu. Biskupski ordinarijat u Mostaru odlučno odbija kao neistinite scene i riječi u vezi s crkvenim držanjem msgr. Pavla Žanića, tadašnjega dijecezanskog biskupa (u filmu pod imenom Petra Šubića) s obzirom na međugorske događaje. Ne može se pravdati “filmskom slobodom”, scenaristovom ili režiserovom, iznošenje neistina o odgovornoj crkvenoj osobi, bez ikakva uporišta u stvarnosti. Biskup je Žanić polovicom kolovoza 1981. dao službenu izjavu o međugorskom fenomenu (Glas Koncila, 16/1981,1). A pred komunističkim vlastodršcima nije nikada na nj pala sjena popustljivosti i kukavičluka, još manje kolaboracionizma, kao što gledatelj filma stječe dojam, nego se uvijek ponio hrabro i dostojanstveno. Vidljivo je to i iz prosvjednog pisma tadašnjem predsjedniku državnog predsjedništva, Sergeju Kreigheru, 1. rujna 1981., gdje s indignacijom odbija besmislene klevetničke napade na neke franjevce, konkretno i na fra Jozu Zovku, kao i na svoju osobu. On piče: “Kao katolički biskup i odgovorni Ordinarij Mostarske biskupije odbijam od sebe i spomenutih mojih svećenika ove neodgovorne klevete i napadaje, čija neukusnost nikako ne doprinosi trijeznom gledanju na događaje u župi Međugorje. Ovakovim se uvredljivim postupcima vrijeđaju osnovna građanska i ljudska prava. Molim, da ovaj moj prosvjed primite do znanja i kao najodgovornija osoba u SFRJ poduzmete najenergičnije korake protiv ovakovih neodgovornih ispada” (Crkva na kamenu, 9-19/1981,1). Prikazati biskupa Žanića kao svojevrsna kolaboracionista s komunistima, ili kao slabiđa u razgovoru s franjevcem kad je riječ o Međugorju, proturječi svim biskupovim nastupima i izjavama koje su s tim u vezi veoma poznate, osobito dotičnom franjevcu. A biskup Žanić, živi svjedok, može to uvijek i svakome potvrditi!
3) Treba živo požaliti što se pod filmskim naslovom “Gospa” kao protagonist filma i simbol stotina mučenih i ubijenih katoličkih svećenika promovira jedan živi redovnik, koji se tek bio rodio kad su drugi ginuli za vjeru i domovinu, i koji već viče godina nema sređene odnose sa svojom Crkvom! Film koji se tako odnosi prema svetom imenu Gospinu, koji ne zazire od neispravna i uvredljiva prikazivanja biskupove osobe i službe, film kojemu, pod svetim naslovom, nedostaje religiozna kultura, izaziva u vjerniku nezadovoljstvo i ne zaslužuje vjersku pozornost!

Mostar, 17. lipnja 1995.

Biskupski ordinarijat Mostar