Zagreb, (IKA) – U poslijepodnevnom dijelu prvog dana Teološko-pastoralnog tjedna u Zagrebu u utorak 24. siječnja dr. Ante Vučković govorio je filozofskim pitanjima o Bogu, koja, za razliku od drugih i drukčijih pitanja, dolaze iz filozofije same i zahvaćaju onoga tko ih postavlja. Ta pitanja imaju svoju povijest, koju je dr. Vučković opisao kroz poznate filozofe: Anselma, Descartesa i Heideggera. Anselmo pitanja o Bogu postavlja iz vjere, u ozračju molitve, poput razgovora s Bogom. Descartes ga postavlja iz metodičkog ateizma. On vjeruje, ali smatra kako je za samo pitanje o Bogu bolje da ga se izdvoji iz vjere i teologije i postavi samo unutar mišljenja. Heidegger smatra da mišljenje mora biti bezbožno, to znači izvan povijesnih metafizičkih pitanja o opstojnosti najvišeg bića. Kod njega transcendiranje, misaona sposobnost nadilaženja i postavljanja u pitanje svega, u svom iskoraku ne nalazi neko najviše biće, već ništa. Dr. Vučković napomenuo je kako zahtjev za mišljenjem, za racionalnošću, ne dolazi samo iz filozofije, nego i iz same vjere, te je tu posebno citirao encikliku “Vjera i razum”, koja ističe kako vjera bez razuma iznosi osjećaje i iskustvo te tako upada u opasnost da više ne bude sveopća ponuda. Predavač je nadalje rekao kako mišljenje onoga za čim teži vjera spada na kršćanskog filozofa. On nije odgovoran samo pred filozofijom, nego kao filozof nadasve pred zahtjevima Logosa, Istine. Dr. Vučković je zaključio kako postavljati filozofska pitanja o Bogu iz vjere znači dopustiti vjeri legitimnost zahtjeva za mišljenjem, otkriti vlastitu konačnost i nemoć te se upustiti u avanturu postavljenosti pitanja.
“Stvaranje i evolucija” bila je tema predavanja dr. Ivana Kešine, koje je bilo podijeljeno u tri dijela. U prvom dijelu dr. Kešina je analizirao teološko vjerovanje u Božje stvaranje svijeta, posebno se pozivajući na Knjigu Postanka. U drugom dijelu predavač je poseban naglasak stavio na pojavu selektivne teorije evolucije sredinom 19. stoljeća. Posebno je istaknuo kako je za prirodoslovce slučaj, kao pozadina čitave evolucije, neosporan, kao i spoznaja da selekcija predstavlja jedino sito koje između svih slučajnih promjena propušta samo one koje se mogu prilagoditi. Na taj način bi slučaj i nužnost predstavljali razvoj svijeta, rekao je dr. Kešina te nastavio kako je upravo spominjanje slučaja dovelo do mnogih polemika. Predavač je također analizirao ideološku zloupotrebu teorije evolucije, spomenuvši dva različita krajnja stava: ateistički evolucionizam i s druge strane suprotstavljeni fundamentalistički kreacionizam. U trećem dijelu predavanja dr. Kešina je govorio o odnosu crkvenog učiteljstva prema stvaranju i evoluciji s naglaskom na encikliku pape Pija XII. “Humani generis”, naučavanje Drugoga vatikanskog koncila, te osobito pape Ivana Pavla II. Predavač je spomenuo i razmišljanja o problematici stvaranja i evolucije teologa Karla Rahnera te hrvatskog teologa Vjekoslava Bajsića. Zaključio je kako filozofsko-teološko i prirodoslovno shvaćanje stvaranja i evolucije nije međusobno suprotstavljeno, već je riječ o dvije različite razine gledanja stvarnosti, a njihovi iskazi se ne isključuju. Gledamo li na svijet i žive oblike u njemu s teološke strane, kao stvorenja, onda su ona u svojoj egzistenciji potpuno ovisna o Bogu, a ako ih gledamo s prirodoslovne strane ona su rezultat promjena. I jedno i drugo je ispravno, a istina istini ne može protusloviti, rekao je na kraju dr. Kešina.