Fra Josip Klarić, delegat za hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj u travanjskom broju lista “Živa zajednica” govori o velikoj ulozi hrvatskih katoličkih misija, integraciji, potrebi programa djelovanja među iseljenicima te o tome što Hrvati u inozemstvu očekuju od matične države.

Ocjenjujući stanje hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj, istaknuo je problem velike nezaposlenosti u Njemačkoj. Procjenjuje se da u toj zemlji ima oko 4 milijuna nezaposlenih, među kojima su i mnogi Hrvati. Hrvati, za razliku od ostalih stranih radnika čije su zemlje članice EU, imaju relativno nesiguran status. Upravo iz tih razloga mnogi mladi ljudi prisiljeni su prihvaćati njemačko državljanstvo da bi mogli bezbolnije ostvariti svoj društveni, politički i gospodarski status, upozorava fra Josip. Sve je više zamjetan i sukob generacija, poglavito djece rođene u Njemačkoj u odnosu prema roditeljima koji su doseljenici u tu zemlju jer mladi koji su rođeni u Njemačkoj prihvaćaju njen mentalitet koji je često u sukobu s mentalitetom njihovih roditelja, smatra fra Josip.

Unatoč brojnim problemima, istaknuo je veliku ulogu hrvatskih katoličkih misija koja se najprije očituje u pastoralnom djelovanju te očuvanju hrvatskog jezika i kulture te narodnih običaja. Također, podsjetio je na plodan karitativna rad u našim misijama.

Jedan od aktualnih izazova hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj je, prema njegovu mišljenju, integracija. U Crkvi se također govori o integraciji puno glasnije nego što je to bio slučaj prije. “Crkva u Njemačkoj zna kako katoličke zajednice drugih materinskih jezika još uvijek igraju veliku i važnu ulogu u vjerskom i kulturnom životu migranata. Pastoralni, karitativni i socijalni rad zajednica drugih materinskih jezika također cijeni ta mjesna Crkva. Ona zna kako je važan materinski jezik u službi Božjoj, u vjerskoj praksi i da su bitni elementi u ljudskom životu narodna tradicija i kultura. Jednako je važno poznavati jezik, kulturu, vjersku praksu i tradiciju mjesne Crkve u kojoj djeluju katoličke zajednice drugih materinskih jezika. i da ne bi došlo do potpune asimilacije ili izolacije integracija je jedini i ispravni put”, smatra delegat za Hrvatsku inozemnu pastvu. Katoličke zajednice drugih materinskih jezika nisu i ne žele biti geto zajednice i one se smatraju vrlo važnim dijelom mjesne Crkve te se žele uključiti u sve kreativne procese i tako činiti živu Kristovu Crkvu, ističe fra Josip.

“Ako mjesna Crkva prihvaća katolike drugih materinskih jezika, ona pritom ne gubi na svome identitetu, već upravo obrnuto; ona na taj način potvrđuje svoju sveopću opredijeljenost. Ako se katoličke zajednice drugih materinskih jezika ili misije aktivno uključe u život mjesne Crkve, one se neće na taj način utopiti, osiromašiti ili nestati, nego će se time obogatiti i praktično pokazati da u Katoličko crkvi nema stranaca i da smo svi uvijek “kod kuće”, mišljenja je fra Josip. Već danas, prema njegovim riječima, Crkva u Hrvata mora osposobiti svećenike, pastoralne suradnice i suradnike ne samo za poznavanje jezika, nego i kulture, mentaliteta, pastorala i teologije Crkve useljenja kako bi oni mogli kvalitetno izići u susret globaliziranom svijetu u kojem će djelovati. Napomenuo je da Crkva u Hrvata još nije dovoljno učinila za svoje iseljene kćeri i sinove. Nije dovoljno, smatra fra Josip, samo u određenu misiju poslati svećenika i da biskup iz domovine od vremena do vremena dođe podijeliti sakrament potvrde. Trebalo bi iznova domisliti pastoralno djelovanje među iseljenicima, napraviti statute, točno odrediti vrijeme trajanja mandata svećenika, pastoralnih suradnica ili suradnika te češće mijenjati pastoralno osoblje, mišljenja je fra Josip. Također očekuje sveobuhvatniji pastoralni program djelovanja među iseljenicima, koji bi bio izrađen na nacionalnoj razini u dogovoru Hrvatske biskupske konferencije, Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Njemačke BK.

Govoreći o povjerenju hrvatskih ljudi u inozemstvu prema svojim matičnim državama, istaknuo je da ako BiH i Hrvatska žele povratak svojih iseljenih ljudi, onda im treba omogućiti siguran povratak i ulaganje svoga teško stečenog kapitala u matične države.