S vijestima iz Vatikana upoznat je i fra Ljudevit Maračić, konventualac iz samostana na zagrebačkom Svetom Duhu, autor biografija o fra Placidu – njegova prvoga životopisa na hrvatskom jeziku koji je naslovio „Heroj i mučenik”, a u drugoj knjizi „Creski Kolbe” opisao je fra Placidovo redovništvo i pojasnio da je uzor svetosti jer je kao i Kolbe dao svoj život iz čiste kršćanske ljubavi prema nepoznatom čovjeku.

Fra Ljudevit je u razgovoru za Hrvatski katolički radio istaknuo da Papa time potvrđuje da je dokazano da je fra Placido posjedovao vrhunske kršćanske kreposti, što je posljednji korak pred čin beatifikacije. No, upozorava da to može još potrajati jer se za proglašenje blaženim obično traži potvrđeno čudo, što znači da treba moliti da se to što prije ostvari.

Pojavila se i ideja da se za postupak beatifikacije sluge Božjega fra Placida primijeni isti kao za sv. Maksimilijana Kolbea, da se ne čeka potvrda čuda već dostaje činjenica da je dao svoj život iz kršćanske ljubavi, jer je žrtvovao svoj život za mnoge tada nepoćudne njemačkim vlastima. Gledano s kršćanskoga stajališta, nedvojbeno je da je fra Placido davši svoj život potvrdio svoju veliku kršćansku ljubav, istaknuo je fra Ljudevit i sve pozvao na molitvu za skoro proglašenje fra Placida blaženim.

Fra Placido rođen je i odrastao u Cresu, školovao se i zaređen je u Italiji, a u Padovi je je djelovao kao novinar, urednik i direktor svih izdanja izdavačke kuće „Messaggero di s. Antonio“. Od nacista je spasio stotine Židova, ali i Hrvata, Slovenaca i Srba te drugih protivnika režima. Postupak za proglašenje blaženim službeno je počeo u Trstu 2002. godine; postulatura za njegovu kauzu je u Rimu, a vicepostulatura u Padovi, jer je bio član Padovanske provincije. No, ukoliko netko želi javiti da je molitva po zagovoru fra Placida uslišana može se izravno javiti i u Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca, budući da je bio s naših prostora, jer je tada Cres pripadao Padovanskoj provinciji. Naime, Dalmatinska provincija sv. Jeronima i Padovanska provincija sv. Antuna ujedinile su se 1827. u Provinciju sv. Antuna Padovanskoga, sa sjedištem u Padovi. Ukidanjem svih samostana talijanskog dijela provincije, sjedište uprave i sjemeništa provincije prelaze u Cres, a službeno se naziva Dalmatinsko-Padovanska provincija sv. Antuna.