Zagreb, (IKA) – U krugu redovničke zajednice franjevaca konventualaca, uz koncelebraciju desetak svećenika u nedjelju 26. veljače na zagrebačkom Svetom Duhu fra Zvonimir Vjekoslav Zlodi proslavio je 70. obljetnicu svećeništva. Misu je predvodio župnik župe sv. Antuna Padovanskoga fra Martin Jaković, a propovijedao provincijalni ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević. Na kraju mise o. Zvonko zahvalio je Bogu, Crkvi, Provinciji i vjernicima za sve primljene milosti i ljubav.
U propovijedi provincijal je predstavio o. Zvonimira, „čiji mirni život kroz nemirna vremena svijetli kao primjer koji govori o prolaznosti svega te da samo Bog ostaje”. Vjekoslav Zlodi, sin pok. Jurja i pok. Monike r. Megla, rođen je 28. travnja 1923. godine u Zagrebu. Godine 1937. stupio je u sjemenište franjevaca konventualaca, formiran vjerski i nacionalno kroz onodobne katoličke organizacije u punom cvatu, poput Katoličke akcije i križara, kojima su svetoduški fratri bili duhovnici. Započinje novicijat početkom II. svjetskoga rata, 1939. godine, u Ptuju. Prve zavjete položio je u Ptuju 28. kolovoza 1940. a svečane 1944. u Rimu. Od 1942. do 1947. studira u Rimu, 1945. stekao je bakalaureat na Papinskom sveučilištu sv. Bonaventura u Rimu, a 1947. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu stekao je i licencijat iz teologije. Za svećenika je zaređen u bazilici Sv. Ivana Lateranskoga u Rimu 1. ožujka 1947., što znači da će za samo dva dana, na Pepelnicu, napuniti 70 godina svoga svećeničkog služenja. Pod naslovom „Mladomisnik, o. Zvonko Zlodi pjeva prvu sv. misu daleko od svojih milih” časopis „Križ” od travnja 1947. bilježi da je dan nakon ređenja, dakle u nedjelju 2. ožujka iste godine, o. Zvonko prikazao svoju prvu „Nekrvnu Žrtvu u krugu svojih sunarodnjaka”. Od 1947. do 1950. o. Zvonko je u svetoduškom samostanu bio imenovan kapelanom u bolnici Svetog Duha. Od 1950. do 1951. služio je vojni rok. Nakon povratka iz JNA postaje ispovjednikom u samostanu Sv. Franje u Šibeniku kroz 5 godina, do 1956. Od 1956. kroz mandat na tri godine obnaša službu gvardijana samostana Sv. Franje u Splitu. Sljedeći mandat od 1959. do 1962. gvardijan je samostana Sv. Franje u Šibeniku. Od 1962. do 1968. obnaša službu magistra novaka na Cresu i Pri Svetoj Trojici u Podlehniku. Od 1968. do 1971. u Zagrebu je bio magistar klerika gdje kao profesor predaje i na srednjoj školi za spremanje svećenika na Svetom Duhu. Mnogim živućim fratrima bio je profesor etike/moralke. Župnik u Petrovaradinu i upravitelj svetišta M.B. Tekijske bio je od 1971. do 1972. Narednih 25 godina proveo je kao ispovjednik u bazilici Sv. Petra u Rimu za hrvatski, slovenski i talijanski jezik, od 1973. do 1998. godine. Ispovijedao je ljude svih staleža i nacija, iz cijeloga svijeta, od djece do biskupa, kardinala i papa. Izabran je za rektora penitencijerije i tu službu obnaša kroz skoro deset godina, od 1979. do 1988. godine. Provincijal fra Ilija Miškić dodjeljuje ga za člana Svetoduškog bratstva u Zagrebu od 10. veljače 1999. godine, te je prije par dana u samostanu na Svetom Duhu „doživio svoju punoljetnost, navršio punih 18 godina boravka u Zagrebu”. Autor je nepreglednog mnoštva članaka u Veritasu, recenzent knjiga, a pisao je i za druge časopise, Famiglia cristiana, Apostol Bezgrešne, Fraternitas, i druge. Objavio je desetak knjiga, većina ih je doživjela brojna izdanja, a neke su prevedene i na slovenski jezik. Sve dok ga vid nije izdao bio je službeni provincijski prevoditelj svih dokumenata, a preveo je i nekoliko knjiga.