Požega, (IKA) – Na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada, u franjevačkoj crkvi Duha Svetoga u Požegi svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević u koncelebraciji s franjevcima, požeškim župnicima i ostalim svećenicima. Na početku slavlja biskupa i sve nazočne pozdravio je gvardijan požeškoga samostana i župnik fra Josip Poleto.
Biskup Škvorčević podsjetio je kako se prije 784 godine “sestrica smrt” pobrinula da Franjo, sav Božji, odloži svoje tijelo i prijeđe iz ove stvarnosti u konačnu, Božju stvarnost. Radujem se što zajedno s vama danas mogu proslaviti njegov prijelaz s ovoga svijeta u vječnost. U Požegi u drugoj polovici 13. stoljeća, dakle u istom stoljeću kada je preminuo sv. Franjo, postoje njegova braća. Od tada je Franjin duh živ na ovim prostorima, živ u snazi uskrsloga Krista, pobjednika nad zlom, poručio je na početku slavlja biskup Škvorčević.
U homiliji biskup je kazao kako slave jednog od velikih ljudi Crkve – sv. Franju, i to u sasvim konkretnoj hrvatskoj i požeškoj situaciji. Ona je za većinu silno teška, puna negativnosti, mraka i zla. Današnji nas svetac podsjeća, dodao je biskup, da u ovom našem svijetu nisu samo neki zli procesi nego da su u njemu i Božji procesi. Franjo je ponajprije svjedok da je uskrsli Isus ne samo djelatan u ovom našem svijetu, nego i ostvaruje svoje djelo pobjede nad zlom. Stoga se uvijek iznova isplati zaustaviti i izdvojiti iz svakodnevnog života, ući u crkvu, zaustaviti se pred velikanima, danas je to sv. Franjo, i sebi reći da ne želimo biti sudionici zla nego poput tolikih svetaca ići putem kojeg je za nas odredio Bog, kazao je biskup, dodajući da će nam u razumijevanju toga pomoći navještena Božja riječ.
I danas u Hrvatskoj, kao što o tome govori mudrac u Knjizi Sirahovoj, ima puno onih koji žele razgrađivati. Najgore je kada se čovjek na drugoga nabacuje lažima, ocrnjivanjima. Ako je netko i zao, nitko nam ne daje pravo, nastavio je biskup, da o takvoj osobi sudimo samo po zlu koje čini. To nije Božje polazište nego polazište Zloga. Franjin put, svetački put uvijek je veliko svjedočanstvo kako se s Bogom može graditi i kako se s Bogom može doseći ona punina života koja je progovorila u uskrslom Isusu Kristu. On je cijelim svojim bićem volio Crkvu i to zbog toga što je ona Isusovo djelo i što je uskrsli Krist snagom svoga duha u njoj prvi graditelj. Franjo je s Isusom bio sugraditelj Njegove Crkve, poručio je biskup.
Kako se dogodilo da je mladog Franju iznutra zahvatila snaga Božjega duha te je on svijet oko sebe počeo gledati Božjom mudrošću, zapitao je biskup. Kada netko postane dionik Božje objave, odgovorio je, to je Božji, nezasluženi dar. Svetac poput Franje postaje se kada se živi po toj Božjoj objavi, kada se sve ostavi i kada je čovjeku za život dostatan samo Bog. Tako je, podsjetio biskup, govorio i sv. Pavao u svojoj autobiografiji čiji ulomak je danas navješten, a koji kaže da se nema čime ponositi osim s križem Isusa Krista.
Glavna osobina svih svetaca pa i sv. Franje je ta, objasnio je biskup, da se oni nisu hvalili nečim svojim nego su tako osluškivali Boga da su razumjeli da se Njegovo najveće, prekretničko i spasiteljsko djelo dogodilo onda kada je Bog u Isusu Kristu napravio najveći korak – napustio sebe, svoje božanstvo, postao najmanji od nas da bi sebe položio za nas, do u smrt. U tom činu malenosti, položenosti života progovorila je najjača snaga i najmoćnija Božja stvarnost – Njegova ljubav. Upravo je križ najmoćnija svemirska točka po Božjoj ljubavi koja je na njemu progovorila. Dionikom toga križa Franjo je postao kada je sve pustio. U tome križu je postao malen i jednostavan, u njemu je najbolje vidio sebe i stvarnost oko sebe. Vidio je tada da je i priroda puna Božje ljepote. Takav je oduševljavao svoju braću ali tolike druge, ne za sebe nego za Isusov križ, istaknuo je biskup.
U ovom našem svijetu, gdje se mučimo s tolikim pitanjima, zar ne osjećamo da se treba vratiti Isusovu križu, nastojati razumjeti Božju objavu i moliti Boga da nam pomogne da u nas kao i u mnoge svece uđe istina Isusova križa. Biskup je uime svih zamolio Franjin zagovor kako bi se u svim dogodila pobjeda Isusova križa.
Na kraju slavlja biskup je cijeloj franjevačkoj zajednici čestitao svetkovinu sv. Franje, njihova utemeljitelja, zaželjevši da njegov primjer bude njihova snaga. Čestitao je i svima onima koji se okupljaju u svečevoj crkvi.