Split, (IKA) – U Pinakoteci samostana Gospe od zdravlja u Splitu predstavljena je 28. studenoga pjesničko slikarska zbirka autora Andrije Vučemila i Josipa Botterija Dinija “Fuga vukovariana” te priređena izložba slika obuhvaćenih tom zbirkom. O djelu koje uprisutnjuje grad Vukovar “u noći kopernikanskoga obrata hrvatskoga duha”, kako se izrazio Josip Botteri Dini, govorili su prof. Antun Lučić, akademski slikar fra Branko Periša i sami autori. Kroz poetsko tkivo pjesnik je nastojao unijeti sliku drame i prenijeti je u lirsko kazivanje, kazao je prof. Lučić. U kreativnom pogledu zbirka je usporedba dvaju književnih nanosa: Paula Celana, pjesnika “Fuge smrti” i Vučemila, čija poezija utočena toplom emocijom uzdiže misao u međujezične prostore.

Pjesnik je prihvatio sve vrulje ljudske patnje i pohranio ih u svoj način viđenja svijeta, kao univerzalni spomen svemu onome što Vukovar jest i ostaje. Fra Branko Periša podsjetio je da ovim predstavljanjem častimo duhovno lijepo što je proteklo kroz slikarsko i pjesničko stvaralaštvo te dvojice umjetnika, dio vukovarske drame koja pred nas izbija u kriku boje i kriku riječi. Istaknuo je da Josip Botteri Dini svoje čovještvo živi na kršćanski, a svoje kršćanstvo na umjetnički način, slikajući u zgodno i nezgodno vrijeme te pripovijedajući o dobroti dobroga Boga. U neprekinutoj povezanosti s baštinom, slikar prenosi mladim naraštajima kršćanske vrednote na suvremen način. Govoreći o trenutku i okolnostima nastanka ove zbirke, Andrija Vučemil posvjedočio je da odgovor na suočenost sa zlom nije u odustajanju od života, nego je to “reći riječ, kriknuti, naslikati, prozboriti, ne bojati se reći da je zlo zlo…” U završnom dijelu predstavljanja Botteri Dini iskazao je okolnosti nastanka slika obuhvaćenih zbirkom, već izloženih u Vukovaru, Rijeci i Lošinju, a koje odražavaju umjetnikov predosjećaj rata i o njemu svjedoče, o silini zla kao i o neugasloj nadi u pobjedu dobra i vječni život. “Fuga vukovariana” nastala je u spomen poginulim braniteljima Vukovara i zahvalu preživjelim ratnicima koji čuvaju sjećanje na njih i njihovu žrtvu, na koju će “tek sunčeva zraka/ ko strijela spasa pasti…”