Zagreb, (IKA) – Zagrebačka nadbiskupija reagirala je na napis koji se 25. ožujka pojavio na portalu “Nacional.hr – Dnevno online izdanje” pod naslovom: “Tajni sastanak Sanadera i Bozanića: Crkva odbila smanjiti plaće kleru”. Priopćenje Nadbiskupskoga duhovnog stola donosimo u cijelosti:

“Premda mnogi osjećaju da su granice neukusa u nekim hrvatskim medijima davno prekoračene, potrebno je istaknuti one slučajeve koji su toliko ogrezli u lažima da postaju uvrjeda za etiku informiranja i za kulturu pisane riječi. Upravo takav je slučaj napis koji se 25. ožujka 2009. pojavio na portalu ‘Nacional.hr – Dnevno online izdanje’ pod naslovom: ‘Tajni sastanak Sanadera i Bozanića: Crkva odbila smanjiti plaće kleru’.
U tome je napisu toliko lažnih tvrdnja da svaki demantij gubi svoju istinsku svrhu. Njegova cjelina, kao i mnoštvo drugih izrijeka predmet su nužnoga opovrgavanja. Bez obzira na to, dobro je ukratko reći da je autor koji nije htio ostaviti zabilježeno svoje ime, a time i prihvatiti osobnu odgovornost (autor je ‘Nacionalova redakcija’ – kako stoji na Portalu) u spomenutome napisu iznio svoju ili tuđu izmišljotinu.
Čitajući tekst razuman se čovjek pita: Kako neki sastanak može biti okvalificiran kao ‘tajan’, ako je dogovoren nekoliko dana ranije redovitom procedurom, tako da je mjerodavni Ured za Protokol Vlade RH s njime bio upoznat, da je mjesto susreta bilo sjedište Vlade Republike Hrvatske (Trg sv. Marka, 2) i u redovito radno vrijeme (utorak 24. ožujka 2009. u 10 sati). O tome nije trebalo tražiti nikakve posebne izvore ni spoznaje, te je rečenica, da je nacional.hr to doznao ‘iz upućenih crkvenih krugova’, uistinu više nego besmislena i dovoljno govori o neozbiljnosti autora teksta. Ali, upravo je dopuštanje takve neozbiljnosti u ozbiljnim stvarima zastrašujuće.
Sve što slijedi nakon te početne neprofesionalnosti nije samo neprofesionalno, nego je jednostavno – laž. Na susretu predstavnika Vlade RH, Zagrebačke nadbiskupije te Grada Zagreba uopće nije bilo govora o proračunu, niti se raspravljalo o novčanim sredstvima koja su predmet međunarodnoga Ugovora Republike Hrvatske i Svete Stolice. O tome mogu razgovarati potpisnici Ugovora, tj. Republika Hrvatska i Sveta Stolica. Dakle, glavna tvrdnja da je bilo riječi o proračunu i o navodnom nagovaranju Premijera, puka je izmišljotina!
Nadalje, čudno je da autor piše o tome što biskup Šaško ‘smatra’ ili ‘misli’, a pritom se ne pozivajući ni na koji izvor, niti navodeći gdje i kada je to biskup Šaško izjavio ili napisao, jer se biskup Šaško o tim temama, a još manje o navodnim razgovorima nigdje, nikomu, nikada nije očitovao. Jasno da to nije moguće, jer takvih razgovora nije ni bilo.
Ako ‘Nacionalova redakcija’ može kao izvor navesti to što ona drži da netko drugi misli, i to staviti kao navod u tuđa usta ili u tuđe misli, tada je to sasvim dovoljno za ocjenu (bez)vrijednosti i bezočnosti novinarskoga rada, o kojemu bi se u našoj državi netko ozbiljno trebao zamisliti, ali i sankcionirati laži.
Tekst, pisan s puno neumjesnosti, rječnikom socijalističkoga doba, ipak otkriva svoje opravdanje i smišljenost. U njemu stoji: ‘Zanimljivo je da se sastanak dogodio točno na dan kada je tjednik Nacional na naslovnoj stranici objavio veliku temu pod naslovom ‘Rasipnoj Crkvi Sanader nije uzeo ni kune’.’ Razotkrivajući stvarnu nutarnju logiku čini se da treba postaviti slično pitanje, ali upućeno u drugome smjeru: Kako to da je ‘Nacional’ s tom temom i lažima izišao baš na dan za koji je zakazan sastanak u Banskim dvorima o sasvim drugim pitanjima?
I nad jednim i nad drugim tekstom, kao paradigmi djelovanja, trebalo bi se zamisliti cjelokupno hrvatsko društvo, a oni samo potvrđuju ono što stoji u nedavno objavljenoj izjavi komisije ‘Iustitia et pax’ Hrvatske biskupske konferencije, u vezi s medijima u Hrvatskoj.
Nažalost, poznato nam je što se u Hrvatskoj događa s demantijima novinskih napisa. Upravo zato takvi tekstovi pozivaju na ozbiljno preispitivanje etičnosti novinara, smisao rada novinarskih društava te odredaba zakonskih propisa o medijima.
Upućujemo hrvatskim vjernicima jasnu i nedvosmislenu poruku da je ovaj tekst laž. On ima svoju svrhu, a nju zacijelo treba tražiti u nametanju predizbornih tema, među kojima će vjerojatno biti i osporavanje djelovanja Crkve, napad na njezina prava i njezino poslanje. Ne smijemo se tome čuditi, niti nas to smije iznenađivati. Prošlost je pokazala koliki su dometi i koje metode takvih pristupa. Kao vjernici smo mirni i sve mjerimo mjerom evanđeoske istine. Hrvatskim građanima stavljamo na razmišljanje kakve posljedice imaju ovakvi zahvati u našu zbilju i što se sve događa s pomoću instrumenata koji su dani ljudima spremnima za ovakve laži. Dobronamjerni ljudi kojima je stalo do istine lako će razumjeti o čemu se radi.
Nadamo se također da će se i Vlada Republike Hrvatske na jasan način očitovati o ovome predmetu”.