Domaći župnik vlč. Andrija Vrbanić pozdravio je prisutnu djecu pjevače, njih 30-ak, župljane te školske kolege svećenike i slavljenike dviju generacija 1969./1973. i 1970./1974., koje su maturirale u Zagrebu ili u Đakovu (gimnazijalci iz Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije).

Misno slavlje u 11 sati je predvodio dekan Čepinskog dekanata i župnik u Vladislavcima preč. Petar Ćorluka. Na početku je rekao da je misa zahvala za dvije generacije sjemeništaraca koje je Bog okupio i pozvao. Uz župnika Vrbanića misu su suslavili slavljenici umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. dr. Zvonko Pažin, župnik u Tovarniku Stjepan Vukovac i župnik u Svetoj Mariji pod Okićem vlč. Nikola Sanjković.

U svečanosti je liturgijskim pjevanjem sudjelovao Dječji zbor „Gospini ljiljani“ ivanovačkog Katoličkog glazbenog društva „sv. Cecilija“, uz ravnanje Sandre Mikolaš i orguljsku pratnju Tihane Huber. Vlč. Pažin navijestio je Evanđelje (Mt 6, 7-15), a predvoditelj Ćorluka prisjetio se događaja tijekom školovanja na Šalati.

Rekao je da je u to vrijeme komunizma trebalo imati hrabrosti poći u sjemenište. „Sjemeništarac gubi sva prava, među ostalima i zdravstveno osiguranje, iako su neki očevi radili na državnim poslovima. Na Šalati kada smo dolazili u Sjemenište bilo je oko 420 đaka iz Zagrebačke nadbiskupije, Đakovačke, Vrhbosanske, Mostarske, Riječke… Te ’69. približno 120 u prvomu razredu, uključujući i nas 14 iz Đakovačke i srijemske biskupije“, kazao je preč. Ćorluka.

Prisjetio se dolaska na Šalatu i očevih riječi: „Sine, budi dobar, budi marljiv!“ „Iako je prošlo više od pedeset godina, te me riječi stalno prate“, kazao je vlč. Ćorluka te govorio kako je bilo živjeti sjemenišne dane na Šalati. Između ostaloga je kazao da ih je u crkvi na misi bilo četiri stotine. „Neki su vojnici ministrirali, neki pjevali, a većina promatrači“, dodao je. Rekao je također da su se neki nakon dvije godine vratili u Đakovačku i Srijemski biskupiju i nastavili školovati.

„Što reći nego: ‘Hvala ti, Bože!’ Postali smo svećenici, dio sjemeništaraca zasnovao je svoju obitelj, imaju djecu. Prije tjedan dana smo čitali u Evanđelju: ‘Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.’ To je poziv danas i do kraja vremena. Sve vas, dragi mladi, i vas, draga djeco, pozivam: ‘Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju!’ Upravo to želim i neka dobri Bog oprosti što je bilo loše i sve nas blagoslovi“, zaključio je preč. Ćorluka.

Na kraju mise je domaćin vlč. Vrbanić naglasio da su to „koliko god teške godine bile, one lijepe koje se pamte pa i iz bogoslovskih dana“ te zahvalio svećenicima za misno zajedništvo. Pozdravio je slavljenike 50. godišnjice mature Petra Ćorluku, Krunoslava Franjkovića, Matu Bošnjakovića i Antu Šimovića te slavljenike 49. godišnjice mature Stjepana Juranića, Matu Gazilja, Eugena Druhara, Željka Glavaša, Andriju Jurgeca, vlč. Zvonka Pažina, vlč. Stjepana Vukovca, vlč. Nikolu Sanjkovića i vlč. Mirka Režeka.

„Okupljali smo se svake pete godine do 25. godišnjice, a onda svake godine na drugom odredištu. Od 78 učenika prvog razreda, maturiralo nas je pedesetak. Na svakoj proslavi bio je don Jozo Blažević iz Mostarske biskupije, generacija ’74., ali Gospodin ga je pozvao k sebi. Sjećamo se pokojnih kolega. S nama je trebao biti i fra Stjepan Noveselec, kapucin u Zagrebu, koji je više godina u invalidskim kolicima. Veselio se susretu, no iznenada je završio u bolnici. Mnogi su se ispričali. Od sedamdesetak maturanata okupilo nas se četrnaest na čemu hvala Gospodinu“, kazao je vlč. Vrbanić.

Slavlje je zaključeno podnevnom molitvom Anđeo Gospodnji te Molitvom za svećenička i redovnička zvanja. Predslavitelj je zahvalio svima, posebno djeci, i udijelio svečani blagoslov.

Druženje slavljenika nastavljeno je u župnoj kući, gdje su produbljena sjećanja na kolege i profesore tadašnje Vjerske srednje interdijecezanske škole, kako se od 1948. do 1990. zvala gimnazija na Šalati.