Sombor, (IKA) – Svečanom misom, koju je predvodio subotički biskup Ivan Penzeš, 24. lipnja proslavljeno je „Gerardovo 2013.” u Karmelićanskoj crkvi u Somboru. Ovo nesvakidašnje misno slavlje bilo je u znaku stoljetnih obljetnica: Malog praškog Isusa u somborskom Karmelu, Bratovštine Malog praškog Isusa i Karmelićanskog svjetovnog reda u Somboru.
Za „Gerardovo 2013.”, 24. lipnja, dan kojim se proslavlja nebeski rođendan jedinog kandidata za sveca iz Bačke, o. Gerarda Tome Stantića, vjernici Sombora i okolnih župa pripremali su se više dana, a Vicepostulatura o. Gerarda Tome Stantića i karmelićanski samostan u Somboru pripremili su vrlo bogat duhovni i kulturni program.
U čast velikih i povijesno značajnih obljetnica vezanih uz somborski Karmel, 15. lipnja održana je u Karmelskom samostanu likovna kolonija u čijem su radu sudjelovali članovi hrvatske likovne udruge Cro art: Albert Leš (Novi Sad), Kristijan Sekulić (Novi Sad), Marta Pestalić (Segedin), Cecilija Miler (Sombor), Nađpastor Janoš (Subotica), Cilika Dulić Kasiba (Subotica) i Ružica Miković-Žigmanov (Subotica). Predsjednik udruge Josip Horvat ističe kako su umjetnici bili veoma inspirirani samostanom, o. Gerardom i Malim praškim Isusom te su ostavili deset svojih djela.
Tijekom narednih dana, od 17. do 22. lipnja svaku večer u crkvi je priređen duhovni program, misa i propovijed, a na kraju je uslijedila molitva na grobu o. Gerarda.
Posebnim programom svoj stoljetni jubilej postojanja obilježio je 20. lipnja Karmelićanski svjetovni red kada su u gostima bila i braća trećoreci iz Sofije, iz Bugarske, koje je predvodio o. Srećko Rimac, prior karmelićanskog samostana u Sofiji (Bugarska) i tajnik Bugarske biskupske konferencije.
Program u čast stoljetnog postojanja kipa Malog praškog Isusa u karmelićanskoj crkvi animirali su 21. lipnja mladi i župni zbor župe Bački Monoštor sa župnikom Goranom Vilovim.
Sljedećega dana, 22. lipnja bio je duhovni program u čast stote obljetnice Bratovštine Malog praškog Isusa. Članovi Pastorala mladih iz Subotice, te VIS Apostoli Radio Marije predvodili su klanjanje pred Presvetim, u čemu je sudjelovao i župnik subotičke župe sv. Roka dr. sc. Andrija Anišić. Prije početka mise, tajnica Katehetskog ureda Subotičke biskupije mr. sc. Jelena Mlinko objavila je rezultate likovnog natječaja za vjeroučenike osnovnih škola na temu „100. obljetnica Malog praškog Isusa u Somboru i 100 godina postojanja Bratovštine Malog praškog Isusa”. Na natječaj je pristiglo 650 radova iz svih dijelova Subotičke biskupije, a organizatori su priredili prigodnu izložbu na kojoj je izloženo stotinu radova – koliko ih je i nagrađeno. Ona je ujedno otvorila izložbu dok je u ime medijskog pokrovitelja ovoga natječaja, katoličkog mjesečnika Zvonika, urednica dječjih stranica Katarina Čeliković upoznala prisutne s pobožnošću štovanja Malog praškog Isusa u Somboru vezanom uz o. Gerarda Tomu Stantića. Uslijedila je potom misa koju je predvodio kapelan novosadske župe Imena Marijina vlč. Marijan Vukov. On se u propovijedi osvrnuo na pučko štovanje kipova, napose ako imamo u vidu stoljetno štovanje kipa Malog Isusa u somborskom karmelu. Zašto se bake mole pred kipovima, zašto su nam bitni kipovi sv. Antuna, Malog Isusa i mnogi drugi? Vlč. Vukov je sebi i vjernicima odgovorio kako ne možemo sve odmah znati i procijeniti tuđu vjeru, ne treba uspoređivati ili kritizirati one koji imaju neke dublje spoznaje preko teoloških priručnika ili one koji se mole pred nekim kipom. Važna je naša osobna vjera jer je svatko odgovoran za sebe, a nama puno pomaže primjer o. Gerarda, ponizan svjedok Isusove riječi. On je često ukazivao na to da smo djeca Božja i da se ne trebamo otimati nego puni povjerenja doći i ići s Isusom. Ali, sveci su svoje rekli, sada smo mi na potezu, zaključio je propovjednik.
Središnja proslava Gerardova, godišnjice smrti o. Gerarda, na mađarskom jeziku bila je u nedjelju, 23. lipnja, a prije svečane biskupske mise, koju je predvodio subotički biskup Ivan Pénzes sa svećenicima, podijeljene su nagrade djeci mađarskog govornog područja, program je animirala katehistica Erzsebet Pelhe.
U ponedjeljak, 24. lipnja središnje slavlje rođendana za nebo o. Gerarda Tome Stantića na hrvatskom jeziku započelo je molitvom i razmatranjem Gospine krunice – Otajstva svjetla koja je mislima o. Gerarda upotpunio o. Mato Miloš, a molitvu su predvodili djeca, mladi, redovnice i pripadnici Trećeg svjetovnog reda. Nakon toga došao je trenutak i za podjelu nagradu djeci hrvatskog govornog područja koji su sudjelovali u likovnom natječaju. Radosna lica puno su govorila o iščekivanju nagrada, među kojima su se našli privjesci i svijeće s likom o. Gerarda Tome Stantića i Malog praškog Isusa, prigodne majice, knjige o životu o. Gerarda i nagradni izlet za sedam autora najboljih radova koji će putovati u Remete u karmelski samostan. Po tradiciji, tijekom duhovnog programa bila je prilika za ispovijed. Misu je predvodio subotički biskup Ivan Pénzes sa svećenicima, a oba dana središnjega slavlja, na mađarskom i na hrvatskom jeziku propovijedao je mons. Stjepan Beretić.
Kako se toga dana slavio i blagdan Rođenja svetoga Ivana Krstitelja, velikog, skromnog čovjeka, mons. Beretić ga je usporedio s o. Gerardom. Ivanovi su roditelji „Očima svoje duše vidjeli da je ruka Gospodnja bila s tim djetetom…/ Upravo je u tome Ivanova veličina: ruka je Gospodnja bila s njime. Čuvao ga je Gospodin u sjeni svoje ruke!”. No, na ovaj dan 1956. godine je umro „kao 80-godišnji starac otac Gerard Stantić. Njega Bog nije čuvao u sjeni svoje ruke. U srcu ga je nosio. Oca Gerarda je Bog čuvao više u svome srcu, nego u zidovima ovog stoljetnog samostana. Otac Gerard je dobio zadaću da Gospodinu vrati one koji su se od njega udaljili. Gospodin mu je dao snage da bude svjetlo narodima i da svima donese sreću i radost kao Božje spasenje. Njegovo je srce Bog pripravio kroz učenje, molitvu, veliku pokoru i poniznost. Zato je mogao svima služiti. Lijepo je govorio jezicima somborskih vjernika. Svakoga je znao uslužiti na materinskom jeziku. Bio je poput svetoga Pavla svima sve. Život i ljubav oca Gerarda je svjedočanstvo za to, da dragi Bog uvijek pronalazi ljude ‘po svom srcu’! Gerard je bio čovjek koji je ispunjavao sve Božje želje.
Netko je zapisao da je otac Gerard uvijek govorio tiho, kako ne bi bukom glasa umanjio čujnost Božjeg šapata. Želio je u tišini ovog samostana bez prestanka osluškivati šapat Božje riječi. Otac Gerard je postao velik zato što je jako volio malog Isusa. Trudio se da i sam bude dijete: ‘U mojoj pedesetoj godini života želim biti malo dijete. Isus mi je živa i najljepša lutka. Njega dadiljati, sa dobrom voljom njemu se smiješiti a on meni… Sada je svako čeljade postalo lijepo, ukoliko je Isusu slično’, govorio je.
Središnje slavlje Gerardova 2013. završilo je i ove godine molitvom na njegovu grobu koju je predvodio biskup Pénzes uz dvadesetak svećenika i mnoštvo djece, mladih i drugih štovatelja sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.
Slavlje su pjevanjem uzveličali združeni subotički zborovi pod ravnanjem katedralnog orguljaša Miroslava Stantića uz orguljsku pratnju mo. Kornelija Vizina.
Uoči proslave „Gerardova” iz tiska je izašao novi, deveti broj glasila „O. Gerard” čiji je urednik o. Mato Miloš koji je ujedno i duša cijeloga programa i vicepostulator u kauzi o. Gerarda.