Svečano liturgijsko slavlje predvodio je vlč. Branimir Šapina, župni vikar iz Župe sv. Peregrina mč. iz Umaga u zajedništvu sa župnikom vlč. Ivanom Markovićem i svećenicima delničkog dekanata vlč. Hrvojem Poljakom, vlč. Tomislavom Zečevićem i vlč. Vjekoslavom Kovačem, rodom iz Župe Gerovo. Liturgijsko pjevanje animirao je Župni zbor predvođen maestrom Nevenkom Žagar.

U propovijedi nadahnutoj mučeništvom prvog biskupa Aqileje i njegovog đakona, istaknuo je da smo na svijetu kao prolaznici. Tu smo samo jedan dio, ali bitan dio o kojemu ovisi naš vječni život, rekao je vlč. Šapina. Upozorio je na nedostatak istinske vjere po uzoru na naše bake i djedove, naše pretke. Kao primjer je naveo da je uvijek Isus činio čudo onda kada je vjera ljudi bila prisutna. Govoreći o aktualnom trenutku u kojemu ljudi često s predrasudama gledaju jedni na druge, Isus se s pravom može zapitati hoće li pronaći vjere među ljudima na zemlji? Mi vjerujemo dok ide do našeg ‘racija’, a kad ide iznad, odmah smatramo da to ne može biti. A može… U molitvi Apostolskog vjerovanja odmah na početku kažemo: ‘Vjerujem u Boga, Oca svemogućega…’ Našim racijom, razumom, taj prvi članak ograničavamo, upozorio je propovjednik. Zato na svijetu treba živjeti i iščekivati radost uskrsnuća. Nedostaje nam jednostavnost života i istinska vjera. Ljubavi i milosrđa imamo, ali iskrenu vjeru u Isusa da je on oslonac i da vodi našu povijest nemamo jer često gledamo u svoje grijehe, a ne s vjerom u Isusove milosrdne oči. Nedostaje nam kršćanke jednostavnosti. Previše razmišljamo i pitamo se, a mudri ljudi kažu: promisli dobro, ali odluči srcem, poručio je vlč. Šapina.

Kao primjere na nasljedovanje naveo je sv. Hermagora, biskupa i mučenika i đakona Fortunata koji ga je pratio u službi, ali i u mučeništvu. Oni nisu bježali od mučeništva. Isus nikada nije bježao, ali danas ljudi bježe od čovjeka u potrebi, od nevolje, ali i dodira. Isus je liječio dodirom, taj isti dodir važan je među supružnicima, a ljudi ga se boje. Vjernike je ohrabrio na upiranje pogleda u Isusove oči kako bi činili onako kao je Krist činio, odnosno bio je hrabar. „To je bitno. Trebamo biti hrabri ljudi koji se znaju nositi s vremenom i ostati vjerni Isusu po uzoru na naše pretke koji su bili vjerni Kristu i u teškim vremenima“. Kao uzora za nasljedovanje naveo je bl. Miroslava Bulešića koji je bio zaklan iz ljubavi prema Kristu. „On je bio svećenik! Takvih, vjernih svećenika i vjernika nam treba. Zato su mučenici najveći primjer za nasljedovanje i imamo ih u našem narodu. Imamo se kome moliti. Ne bojte se. Stručnjaci su izračunali da u Bibliji 365 puta piše ‘Ne bojte se’, za svaki dan po jedan. Razmišljajmo, ali uključimo srce. Na to smo pozvani. Biti svjedoci vjere. Bez Krista je život samo životarenje”, poručio je vlč. Šapina.

Nakon liturgijskog slavlja ispred župne crkve održano je počašćenje, a kolače su ispekle vrijedne župljanke.