Zadar, (IKA) – Ove će godine poznati međunarodni televizijski magazin “Alpe Dunav Jadran” snimiti prilog o glagoljaškom pjevanju u Velom Ižu za blagdan Velike Gospe kao prilog za svoju redovitu mjesečnu emisiju. Naime, Veli Iž je jedna od rijetkih župa gdje se i danas “glagolja”, tj. misa se pjeva staroslavenskom jezikom na starim tradicionalnim napjevima kako je to stoljećima bilo u većini naših župa uz obalu.

Glagoljica je prvotno hrvatsko pismo. Smatra se da su je u 9. stoljeću sastavili sv. braća Ćiril i Metod, koji su bili poslani od bizanstkoga cara da Slavenima donesu kršćanstvo. Oni su preveli Bibliju i bogoslužne tekstove na slavenski jezik kojega danas poznajemo kao staroslavenski. Hrvati su tako primili kršćanstvo i ušli u svijet europske kršćanske civilizacije na poseban i jedinstven način. Naime, zadržali su zapadni, rimski obred i postali dijelom zapadne Crkve (katoličke) ali su pri tom sačuvali u bogoslužju staroslavenski jezik i glagoljsko pismo. Dok su svi narodi u katoličkoj Europi bogoslužje slavili na latinskom, Hrvati, i to oni uz Jadransko more, imali su jedinstvenu privilegiju staroslavenskog. Kroz povijest, glagoljica, glagoljaško bogoslužje i popovi glagoljaši odigrali su ključnu ulogu u očuvanju i formiranju hrvatskog kulturnog identiteta i samosvojnosti na obalama Jadrana. Glagolati na staroslavenskom znači govoriti.

Od svog postanka u 14. st., u župi Veli Iž se glagoljalo. Kao i u drugim mjestima uz hrvatsku obalu, i na Ižu se u tijeku stoljeća razvilo i autohtono crkveno glagoljaško pjevanje, koje se prenosilo s koljena na koljeno u usmenoj predaji a obiluje tonovima domaće folklorne glazbene tradicije. U Velom Ižu je kroz povijest bilo preko 120 glagoljaša. Među posljednjima je bio don Vladislav Cvitanović, koji je glagoljao sve do 1970. godine. Glagoljaško se pjevanje očuvalo i danas se izvodi više puta kroz godinu na velike blagdane. Župna crkva posjeduje brojne glagoljske rukopisne i tiskane knjige, kao i isklesane kamene spomenike, a mnogi glagoljski rukopisi nastali na Ižu nalaze se u arhivima i muzejima izvan otoka (Zadar, Split, Zagreb, St. Petersburg, New York).

Na Veliku Gospu se redovito pjeva glagoljaška misa i održava procesija s Gospinim kipom. Kip Gospe od luzarija (krunice) star je oko 200 godina a izrađen je u najpoznatijoj europskoj radionici kipova, u Val di Gardeni, u Tirolu (Austrija). Njezin se blagdan obilježavao redovito prve nedjelje u listopadu, na blagdan Gospe od luzarija. Kip se toga dana nosio u procesiji po cijelom mjestu sve do 1970. godine kada to komunistička vlast više nije dozvoljavala. Tako Gospin kip nije izlazio iz oltara i nije se otvarao gotovo 25 godina. Zahvaljujući dolasku demokracije i uspostavi hrvatske države, Gospin je kip prvi puta iznesen iz oltara na Veliku Gospu, najveći Gospin blagdan, 1992. godine, i u procesiji pronesen obalom. Od tada se redovito ova procesija održava na Veliku Gospu kao trajan spomen i zahvala za slobodu. Tom prigodom se kip okiti zavjetnim darovima u zlatu koje su generacije Veloižana ostavljali kao zavjete. Među njima ima i medalja iz poznatih europskih ratova 19. stoljeća. Tako će biti i ove godine, na blagdan Uznesenja Marijina glagoljaškom misom i procesijom u 18 sati, što će se snimati kao prilog za TV magazin “Alpe Dunav Jadran” koji se redovito prikazuje u 9 europskih zemalja.