Zagreb, (IKA) – Na kraju svake godine ekumenska zajednica iz Taizea priređuje veliki europski susret mladih u jednom od europskih gradova. Sljedećem takvom susretu od 28. prosinca ove do 1. siječnja 2007. godine domaćini će biti Zagrebačka nadbiskupija i grad Zagreb. U povodu toga susreta, katolički tjednik Glas Koncila u broju od 12. ožujka objavio je intervju s bratom Aloisom Loeserom, novim priorom ekumenske zajednice Taize, u kojem se među ostalim govori o susretima mladih, o mladima, samoj zajednici Taize, ubijenom prioru zajednice bratu Rogeru, a nadasve o miru i pomirenju među kršćanskim Crkvama.

Na upit je li brat Roger krajem četrdesetih godina protekloga stoljeća imao točnu viziju što bi zajednica Taizea trebala biti ili je ona naprosto djelo Duha Svetoga, brat Alois ističe kako se brat Roger cijeli svoj život dao voditi Duhom Svetim, te je želio osnovati zajednicu koja će svojim korijenjem duboko zaranjati u nepodijeljenu Crkvu. Još i prije osnutka zajednice srce brata Rogera bilo je zaokupljeno slušanjem mladih, ističe brat Alois te nadodaje kako za brata Rogera ostvarivanje pomirenja među kršćanima nije bilo samo tema razmišljanja već nužnost. Za njega je prije svega bilo važno živjeti evanđelje i naviještati ga drugima, koje se ne može živjeti drugačije, nego zajedno, ističe brat Alois.

Budući da je i sam bio desna ruka bratu Rogeru, koji ga je imenovao i svojim nasljednikom, upitan što je dosada zajednica Taize uspjela postići i gdje ju vidi u budućnosti, brat Alois ističe kako im namjera nije organizirati pokret oko zajednice u Taizeu, već naprotiv postići da mladi provodeći tjedan u Taizeu budu dodirnuti Kristom i da krenu k izvorima vjere, te da žive ono što su tamo otkrili. Za one, pak, koji žele pristupiti ovoj zajednici, budući da još uvijek nemaju brata koji je podrijetlom iz Hrvatske, ističe da oni mladi koji razmišljaju o svom pozivu prvo žive s volonterima koji braći tijekom šest mjeseci ili godinu dana pomažu u primanju mladih. Tako imaju vremena za molitvu i za osluškivanje Božjega poziva za njih. No, ističe brat Alois, želja je braće biti poput Ivana Krstitelja koji nije usmjeravao na sebe one koji su ga slušali već im je pokazivao Krista. Upravo je zato velika radost kada mladi nakon tjedna provedenog u Taizeu otkriju kako hoditi Kristovim stopama kod kuće, u svojoj Crkvi, u svojoj vlastitoj zemlji.

Govoreći o tome na koji način kršćanin danas može opstati u globalnom i užurbanom svijetu, a da istodobno ostane dio toga svijeta svjedočeći mu vjeru u Boga, brat Alois ističe važnost podupiranja mladih i traženja s njima korijena njihova života, budući da kod nekih mladih može doći do gubitka smjera i relativiziranja temeljnih vrednota. Osim toga, važno je ne bojati se suvremenoga svijeta, budući da on donosi velike mogućnosti onima koji će ih znati otkriti. Govoreći potom o sredstvima komunikacije, brat Alois ističe kako ona na neki način mogu podržavati zajedništvo među kršćanima. Druga, pak, posljedica napretka sredstava komunikacije jest i naklonost mladih prema putovanju, i to što su putovanja sve jednostavnija. To im dopušta da u većem broju nego prije odlaze volontirati i pomagati mladima na drugim kontinentima. Tehnološki razvoj nas upozorava možda još više na osobne odnose među ljudima, što mladi u Taizeu svakodnevno doživljavaju. Različitost sudionika pruža osobitu mogućnost slušanja mladih s drugih kontinenata, a upravo je to uzajamno slušanje itekako bitno za mir u svijetu, pojašnjava brat Alois.

Upitan na kraju što susreti mladih koje zajednica iz Taizea na kraju svake godine organizira u jednom od europskih gradova znače za same mlade, za njihovu duhovnost i ima li smisla toliko masovno okupljanje, brat Alois odgovara kako ti susreti, premda okupljaju velik broj mladih, ipak nisu masovno događanje, budući da se velika pozornost pridaje osobnim razmjenama iskustava, a to je ono što privlači mlade. Takvi susreti nastoje pokazivati univerzalnost Crkve, i oni su sigurno i posve jednostavan i posve skroman doprinos konkretnoj izgradnji Europe.
Na upit što će pak takav susret značiti za Hrvatsku i grad Zagreb, za pomirenje kršćana, a posebice ekumenizam koji je na ovim prostorima bio poljuljan ratom, brat Alois odgovara kako mladi iz Hrvatske još od 70-ih godina često dolaze na njihov brežuljak, te da braća, premda nisu stalno prisutna u Hrvatskoj, svake godine posjećuju župe i skupine mladih u Hrvatskoj, a i sam brat Roger išao je 1987. u Zagreb i molio u katedrali. No, kako će taj susret pridonijeti pomirenju kršćana i izgradnji mira – to će se otkrivati malo-pomalo. I naravno da će prije svega oni koji žive na licu mjesta to moći reći, zaključuje u razgovoru za Glas Koncila brat Alois.