Dubrovnik, (IKA) – U prigodi promocije knjige prof. Marije Riman “Glazbenik fra Bernardin Sokol” u crkvi Male braće u Dubrovniku održan je 25. studenoga koncert “Sokol opet svira”. Nastupilo je devet dubrovačkih pjevačkih skupina s oko 150 pjevača, a pjevali su Sokolove skladbe koje se nalaze u spomenutoj knjizi. Na završetku koncerta svi izvođači uz animaciju prof. Margit Cetinić otpjevali su Sokolovu pjesmu “Sav raj te slavi Kraljice”. Na koncertu je bilo i dvadesetak Sokolove subraće, članova Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Bernardin Sokol rođen je 22. svibnja 1888. u Kaštel Sućurcu. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu. Školovanje je nastavio u zavodima Franjevačke provincije sv. Jeronima na otočiću Košljunu i u Zadru. Redovničko odijelo obukao je 1905. u Kopru. Privremene zavjete položio je 24. kolovoza 1906., a svečane 24. prosinca 1909. Od 1909. do 1913. studirao je teologiju u samostanu Male braće u Dubrovniku. Takozvane “male redove” primio je u Crkvi Male braće 1909., a red subđakonata u istoj crkvi 17. lipnja 1910. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1912. U samostanu na Hvaru boravio je kratko vrijeme kao mladomisnik, odakle je premješten na Badiju kod otoka Korčule, gdje je u rujnu 1913. postao profesor na tamošnjoj nižoj klasičnoj gimnaziji. Sljedeću školsku godinu predavao je na Franjevačkoj gimnaziji na Košljunu. Nakon toga nastavio je studij glazbe na “Akademie für Musik und darstellende Kunst” u Klosterneuburgu kod Beča, u Augustinijanskoj opatiji u kojoj je bila organizirana škola za crkvenu glazbu kao odjel Bečke glazbene akademije. Istodobno je na Augustinskoj teologiji učio crkveno pravo, moral, pastoral i liturgiku. Završne ispite položio je 1917. i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš. Krajem 1917. došao je u samostan Male braće u Dubrovnik. Tu je na Franjevačkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U samostanu Male braće ostao je do 1924., kada ide u Rim na daljnje teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Sveučilištu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije.
Na bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od veljače 1927. do 1932. predavao je kao honorarni docent uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju. Od srpnja 1932. živio je opet na otoku Badiji, gdje je bio nastavnik glazbe na tamošnjoj gimnaziji, koja je u međuvremenu dobila i pravo javnosti (1924.). Nakon što su Talijani okupirali veći dio Dalmacije, Sokol je 28. lipnja 1941. otišao u Zagreb. Tu je doživio lakši moždani udar, od kojega se liječio u Zagrebu i u Novom Marofu. Na Badiju se vratio 19. veljače 1944. Za dan fra Bernardinove smrti obično se uzima datum kada su ga partizani odveli s otoka Badije, a bilo je to uvečer 28. rujna 1944. Ubijen je nevin i bez ikakva suda. Uskoro nakon toga njegovo je tijelo izbacilo more pod Orebićem. Na mjestu gdje je nađen, navodno su ga mještani u tajnosti pokopali, ali mu tijelo do danas nije pronađeno. Sokol je kao glazbenik još za života ušao u stručne strane leksikone.