Žan Morović, regens chori zadarske katedrale sv. Stošije, autor je prigodnih meditacija na sedam Gospinih žalosti. Prije svakog razmatranja, Morović je pročitao ulomak iz Evanđelja u kojem je opisana pojedina situacija koju je Marija doživjela s Isusom. Gospine žalosti su Šimunovo proročanstvo, bijeg u Egipat, gubitak djeteta Isusa u hramu, susret s Isusom na Križnom putu, Marija svjedoči raspeću i Isusovoj smrti na križu, Isusovo tijelo je skinuto i položeno u naručje njegove svete Majke te Isusov pogreb i Marijina tuga i samoća.

Između promišljanja svake žalosti u naraciji Morovića, sopranistica Šarić i mezzosopranistica Gojanović izvele su glazbene sekvence, u orguljaškoj pratnji Gordane Pavić.

„Sekvenca Stabat Mater, uvrštena u liturgiju 1727. kao posljednja od pet službenih sekvenci Katoličke Crkve, emotivan je prikaz patnji Blažene Djevice Marije podno križa. Djelo prožimaju osjećaji majčinstva, muke i tuge. Prvi dio toga djela opisuje patnju Marije koja stoji pod križem i promatra izranjenog i izmučenog sina Isusa koji umire za spas grešnih ljudi, a drugi dio je zaufana molitva Gospi da svoju patnju podijeli s nama i umilostivi svoga Sina da na posljednjem sudu bude blagi sudac“, rekao je Morović.

U duhu majčinskih Gospinih boli za trpljenjem i smrću svoga sina Isusa, Morović je u meditacijama razmatrao i bol mnogih hrvatskih majki koje su trpjele i doživjele stradanje svojih muževa, djece, obitelji i rodbine u Domovinskom ratu, suobličujući stradanje Domovine raspetom Kristu.

„To glazbeno – kontemplativno djelo najavljuje bezvremenost onostranoga te kroz glazbu i molitvenu naraciju u razmatranju sedam Gospinih žalosti, uspinje bliže otajstvu neizrecivog Isusovog sebedarja na Križu, u društvu Majke kojoj mač boli razdire dušu“, rekao je Morović. Naglasivši da je srce Marije bilo velikodušno i suosjećajno, pa i dok je u agoniji stajala uz svoga sina Isusa, Morović je potaknuo na molitvu za kreposti strpljivosti, jakosti, savjeta i mudrosti, koje je svojim životom posvjedočila i Majka Marija.

Proroštvo Gospi da će joj mač boli probosti dušu izrekao je upravo prorok Šimun čije se tijelo nalazi u crkvi sv. Šimuna u Zadru gdje je to djelo izvedeno.

„Sv. Šimun je jeruzalemski hramski svećenik, posljednji svećenik Starog Zavjeta koji je tragao za smislom života. I mi se pitamo koji je smisao života, postojanja i kamo naš život odlazi. Smrt nije kraj nego otajstveni rastanak koji nam daje priliku da vjerujemo“, rekao je don Damir Šehić, čuvar svetišta sv. Šime, istaknuvši da je vjera dar Duha Svetoga.

Škabrnja i Vukovar su na poseban način dio našeg narodnog identiteta, rekao je don Damir, potaknuvši: „Dok smo zagledani u dolinu suza Škabrnje i dragog nam Vukovara, želja nam je da u srcu Zadra zastanemo i pogledamo u suze majki, sestara, djece, očeva, koji su ne tako davno izgubili radost i smisao svog života. Također, zastanimo i zahvalimo Gospodinu što nas nije ostavio, nego nas je izveo i uveo u Obećanu zemlju, u slobodnu hrvatsku zemlju koju toliko ljubimo“. Na kraju susreta, u duhu biblijske misli „Duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva“, don Damir je predvodio molitvu za Domovinu i žrtve u Domovinskom ratu.

Pokrovitelj toga događaja je Biograd n/m. Na susretu su bili i Ivan Knez, biogradski gradonačelnik, Ivan Škara, načelnik Općine Škabrnja i Tomislav Bulić, gradonačelnik Benkovca, predstavnici područja koji su također bili pogođeni stradanjem u Domovinskom ratu u Zadarskoj nadbiskupiji.