Globalizacija i solidarnost

Predraga braćo i sestre!
1. U ovaj prvi dan nove godine radost mi je svima uputiti srdačnu čestitku: “Mir vama!” Liturgija danas slavi svetkovinu Svete Bogorodice Marije, svjedočeći da se u Djevičinu majčinstvu otkriva korjenita novost, ispunjenje svake nade, jamstvo svakog nauma istinske obnove i ljudskog razvoja.
Počevši od 1968, papa Pavao VI. želio je posvetiti taj dan razmišljanju i molitvi za mir, poprativši ih Porukom upravljenom ponajprije državnim vladarima i predstavnicima narodâ. I ja sam preuzeo taj lijepi poticaj, nastavljajući slati poruku za Svjetski dan mira. Ovo je dvadeseta godina i tema je “Iz pravednosti za svakoga čovjeka rađa se mir za sve”. Izabrao sam taj sadržaj, jer je 1998. pedeseta obljetnica Opće povelje o ljudskim pravima, koja započinje znamenitom izjavom da “priznavanje nerazdvojnog dostojanstva svim članovima ljudske obitelji i njihovih prava, jednakih i neotuđivih, temelj je slobode, pravednosti i mira u svijetu” (Uvod).
2. Hoće li moći Dvijetisućita obilježiti značajan napredak u izgradnji mira? I to je želja svih, ali da se to dogodi nužno je da se svaki zauzme za pravdu u poštivanju ljudskih prava i sukladnom ispunjenju odgovarajućih dužnosti.
Proces globalizacije koji se u svijetu ostvaruje treba biti usmjeren k pravičnosti i solidarnosti da se izbjegne da on, bez obzira na namjeru, potiskuje na rub društva osobe, skupine i narode. Treba težiti toj “obitelji narodâ”, o kojoj sam govorio u svom nastupu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda 5. listopada 1995. Pozitivni korak u tom smjeru svakako je zauzetost usklađenog smanjivanja inozemnog duga siromašnih zemalja, ali trajno rješenje zahtijeva složan napor svih. Osim toga nužno je da se u svakom narodu promiče kultura zakonitosti i dobre uprave te da se suzbija korupcija.
Veliki jubilej, prema kojem idemo, za vjernike je snažan poziv na duh diobe, na jednostavan način života kao uvjet za sve ravnopravniju raspodjelu plodova stvaranja.