Godina mladih u Godini euharistije

“Učitelju, koje mi je dobro činiti da dobijem život vječni?” (Mt 19,16)
“Ostani s nama, Gospodine, jer zamalo će večer” (usp Lk 24,29).

Draga braćo i sestre!
To pitanje mladića iz Evanđelja u susretu s Isusom i jedan vapaj dvojice učenika Isusu na putu u Emaus, na uskrsnu večer, unose nas u srce Godine mladih u Godini Euharistije u našoj Zadarskoj nadbiskupiji. Htio sam ujediniti pitanja koje postavljaju mladi i danas, s otkrićem Krista uskrsloga na putu. I pitanja i vapaj mladih za sigurnošću u smisao života nailaze na dubok odjek u srcu Crkve koja poput Krista, svoga Utemeljitelja, prihvaća dijalog s mladima danas. Mladi stoje pred otajstvom Krista u Euharistiji. A Crkva ga neumorno nudi mladima kao put njihova života. Želi im ponuditi istinu o Njemu ali i o njima. Želi im otvoriti pogled na puninu života.

Zašto godina mladih?
Želio sam, u prvom redu, izići pred našu mjesnu Crkvu, to jest pred roditelje, odgojitelje, učitelje, vjeroučitelje i svećenike s pitanjem: koliko poznajemo svijet mladih? Koliko su nam poznati njihovi problemi? Koliko smo bliski njihovim radostima i žalostima, tjeskobama i nadama? Zatim, potrebno je postaviti i drugo pitanje: što činimo za mlade u našim obiteljima i župnim zajednicama? I treće, jesmo li spremni, u promijenjenom svijetu koji se jako odražava baš na mlade, učiniti nove korake ususret mladima novim i organiziranim radom u prilog mladih?
Želio sam također u prigodi Godine mladih izići pred našu mladež i s povjerenjem im postaviti neka pitanja i uputiti poruku koja ih želi ohrabriti i podržati u njihovu nastojanju da se s odgovornošću uključuju u život svoje mjesne Crkve.
Zašto godina Euharistije?

“Ovo činiti meni na spomen” (Lk 22,19)
Euharistija je oduvijek bila u središtu života Crkve, zapravo “izvor i vrhunac života i poslanja Crkve. Krist po Euharistiji uprisutnjuje svoje otajstvo smrti i uskrsnuća. On je u njoj priman kao “kruh života” u našem, ljudskom postojanju. Euharistija je, ako je primamo, zalog uskrsnuća i vječnoga života. Zato je Papa Ivan Pavao II. već u svom pismu, enciklici, naslovljenoj “Crkva iz Euharistije” koju je uputio cijeloj Crkvi, pozvao na razmišljanje o Euharistiji. Želio je da se što više produbi otajstvo Euharistije u svijesti članova Crkve i da se prihvati u životu vjernika sakrament Euharistije kao kruh za njihov život. Zato je proglasio vrijeme od listopada 2004. do listopada 2005. Godinom Euharistije. U tom znaku odvijat će se Biskupska sinoda u Rimu idućeg listopada, ali i Svjetski dan mladih u Kolnu, u kolovozu tekuće godine.

Koliko poznajemo svijet mladih?
Mladi našeg vremena izloženi su mnogim utjecajima koje prošla vremena nisu poznavala. Žive danas u složenijem svijetu negoli smo živjeli mi stariji, njihovi roditelji i djedovi. I oni sami se razlikuju od svojih starijih po pristupu sadašnjem vremenu i razumijevanju sadašnjih zbivanja u njemu. K tome, treba istaći da se naš zajednički svijet vrlo brzo mijenja te da iz svega toga proizlaze sve složenija pitanja o načinu i sadržaju društvenog života.
Mladi danas nose posebna duhovna raspoloženja suglasna mentalitetu i duhu današnjih ljudi. Ona su istovremeno u sebi, kako kod pojedinaca tako i u cijelom pokoljenju obilježena pozitivnostima i nedostacima, a ponekad i negativnostima.
Brojne manifestacije pokazuju da u njima živi žarka želja za iskrenošću i za istinom. Imaju istančan osjećaj za pravednost u društvu. Nose u sebi snažan osjećaj solidarnosti, naročito s ljudima skromnijeg položaja i s potlačenima. Prožima ih duh zajedništva. Sposobni su za istinska prijateljstva. U njima jača svijest o dostojanstvu vlastite osobe te naglašeniji smisao za svjetske i ljudske stvari. Oduševljava ih sve novo posebno na polju znanosti i na području medijskog svijeta. Osim svega toga, kod njih se opaža i nepovjerenje prema svemu staromu i tradicionalnome. Obilježava ih nesigurnost u donošenju odluka i nepostojanost u već donesenim odlukama. Nestalni su u ostvarivanju odlučenoga. Manjka im poučljivost potrebna za pravi duhovni napredak. Nestrpljivi su u postizanju kako duhovnih tako i materijalnih ciljeva. Nepovjerljivi su i kritični prema autoritetu, jednako prema građanskom tako i prema crkvenom, te prema institucijama bilo koje vrste. Neotporni su prema suvremenom mentalitetu koji prihvaća ideal posjedovanja i uživanja što se temelji na uspjehu kao temeljnom cilju obrazovanja i odgoja.

Što činimo za mlade u obiteljima i župnim zajednicama?
Činjenice pokazuju da je današnja vjernička obitelj zbunjena pred stanjem i zahtjevima svojih mladih. Jedni roditelji i sami uskraćeni u vjerskom odgoju nisu kadri odgojno, duhovno zahvaćati. Oni koji su više primili na području vjere nemaju hrabrosti prenositi to na svoju djecu. I jedni i drugi često ne pružaju svjedočanstva življene vjere. Time njihova riječ nema onu potporu i snagu koju nosi riječ poduprta svjedočkom dimenzijom života. A i ljudski odgoj pokazuje manjkavosti, kao što su popustljivost i neodređenost u zahtjevnosti. Mnogi roditelji nemaju hrabrosti voditi otvoren dijalog sa svojom djecom o svim pitanjima, počevši od onih o bon-tonu do najtežih na području spolnog odgoja. Sami roditelji podliježu često javnom mnijenju koje svaku zahtjevnost proglašava fundamentalizmom, te se zajedno sa svojom djecom podlažu krilatici “svi čine tako”. Posebno je teška činjenica da roditelji nemaju hrabrosti, na vrijeme, ili uopće, priznati poraznu činjenicu da je njihovo dijete, na primjer, na stranputici, ponekad najtežeg zla ovisnosti. Oni pak roditelji, koji odgajaju djecu dosljedno, zahtjevno, na ljudskom i duhovnom području, ostaju u manjini.
S druge strane i naše župne zajednice boluju od iste nesigurnosti i neodlučnosti kako raditi s mladima i što činiti uopće za mlade. U prvom redu poznaju li župne zajednice i mi svećenici, probleme svojih mladih? Postavljaju se pitanja nama u Crkvi što je s katehezama za mlade? Kako spremamo mlade za sakrament kršćanske zrelosti, za potvrdu? Gdje su nam mladi nedjeljom i kako sudjeluju na Misi? Koliko su zastupljeni među čitačima, sviračima, pjevačima, ministrantima na Misi? Što činimo za njihove susrete s Bogom i izvan Mise, kao što su posebne Službe Riječi, Pokornička slavlja, hodočašća, duhovne obnove, molitvene zajednice, liturgijsko-biblijska grupe, seminari, crkvena društva i pokreti?

Stav otvorenosti prema mladima
Pozvani smo u Crkvi kao zajednica i pastiri zauzeti i njegovati stav otvorenosti, prihvaćanja i povjerenja prema mladima. To je i Isusov stav. Evanđelje nam reče: “Pogleda ga i zavoli” (Mk 10,21). Isus je razumio mladićevo pitanje. Osjetio je nemir njegova srca i očekivanje odgovora. I kad je postavio iskreno pitanje Isusu još time nije odmah iskazao spremnost slijediti ga. I današnji Papa pokazuje veliki smisao za slušanje mladih i za dijalog s njima. On je svjestan težine njihova položaja u svijetu i u Crkvi i baš zato ima otvoreno srce za njihove brojne probleme. Zna im zahtjevno govoriti i znade voditi dijalog s njima o najtežim pitanjima. A mladi mu odgovaraju svojim prijateljstvom i slijede ga. To pokazuju brojni Svjetski dani mladih, od prvoga 1985. u Rimu, do onog Jubilejskog opet u Rimu, 2000. godine gdje ih je bilo dva i po milijuna, te posljednjeg u Torontu u Kanadi, 2003. godine.
Dopustimo im, najprije, da nam smiju postavljati otvorena pitanja. U naravi je mladog čovjeka da postavlja pitanja svojim starijima u društvu. Postavlja ih roditeljima, odgojiteljima, profesorima, političarima i Crkvi također. Nekada su ta pitanja teška, kritična, pa čak i nemilosrdna. Ali ta pitanja oni postavljaju da bi dobili odgovor na svoja ozbiljna životna pitanja. Nema područja života za koje se mladi ne zanimaju i o kojima ne pitaju. Žele dobiti konkretne odgovore na konkretna pitanja. Ponekad su nestrpljivi sporošću starijih. Posebno ih boli nezainteresiranost za njihova pitanja, a još više nedosljednost života. Prigovaraju nam i za neosjetljivost Crkve za njihova pitanja i za suzdržanost u traženju novih putova u pastoralu mladih.

Mi u Crkvi, biskup, svećenici i roditelji kao i vjeroučitelji, pozvani smo u prvom redu služiti mladima i dovesti ih do zrele vjere. U tom smjeru idu, posebno u Godini mladih, naša razmišljanja i pastoralno djelovanje.

Potreba novih koraka ususret mladima
U našoj Zadarskoj nadbiskupiji, među našim svećenicima sazrijeva uvjerenje da treba učiniti nove, odlučne korake ususret mladima. Tomu treba poslužiti i ova Godina mladih. Naša dijecezanska tijela, kao što su Svećeničko vijeće, Zbor dekana, Povjerenstvo za mlade, Odbor za Godinu mladih o tome su razmišljala i prije. Zaključeno je da se osnaži pastoral mladih u našim župama. To će se očitovati na slijedeći način:
– u Godini Euharistije organizirati Mise i euharistijska klanjanja s mladima;
– uvesti u svaku župu obveznu katehezu za mlade, subotom ili nedjeljom, odnosno u prikladan dan;
– organizirati za mlade duhovne obnove različitih oblika;
– poraditi na organiziranom pastoralu mladih u nekim pokretima kao što su skauti, križari, Mali tečaj naviještanja Evanđelja i dr.;
– školovati animatore za rad s mladima:
– organizirati sudjelovanje mladih u Svjetskom danu mladih u Koelnu, 2005.;
– organizirati Kviz za mlade u suradnji s NKU, razna hodočašća, podržati športska natjecanja mladih u Nadbiskupiji i na širem planu:
– održati godišnji susret mladih na razini Nadbiskupije, na jesen 2005.
– pomoći mladima kojima je potrebna materijalna podrška u njihovom školovanju i studiranju.
– podržati društvene ustanove na području Nadbiskupije koje se skrbe za mlade zahvaćene zlom ovisnosti.

Odgovornost mladih za Crkvu

Dragi mladi naše Zadarske nadbiskupije! U ovom korizmeno-uskrsnom pismu našoj mjesnoj Crkvi želim se obratiti posebno vama.

U novi pristup prema vama mladima, za koji se iskreno zalažem, spada i stvaranje svijesti među vama da ste i vi odgovorni za sadašnjost i budućnost ove Crkve, svoje Zadarske nadbiskupije. Ovdje mislim u prvom redu na vaše iskreno traženje Boga. Upravo vi svojim žarom i otvorenošću možete osvježiti vjeru svojih roditelja i uopće starijih vjernika. Očekujem od vas otvorenost u suradnji s vašim župnicima i vjeroučiteljima u vašem duhovnom sazrijevanju u vjeri. Želim vas pozvati zajedno sa Svetim Ocem: Otvorite vrata Kristu. Imajte povjerenja u njegovo prijateljstvo. Ono je zahtjevno, ali plod njegova prihvaćanja je zdrava mladost i sadržajan život. Nemojte podleći glasovima oko sebe da je mladost vrijeme bezbrižnog i lagodnog života. Budućnost se naprotiv gradi savjesnim pristupom svojim zadacima u obitelji, u školi, u društvu. Time ćete postati napredna mladež a nikako trošenjem svoje mladosti dopuštajući da vas ugrozi površnost i, ne daj Bože, poroci koji razaraju tijelo a zarobljuju dušu.
Znajte cijeniti napore Crkve za poboljšanja školskog vjeronauka, kao i nastojanja vaših župnika i kateheta da što sadržajnije budu župne kateheze i susreti koji se odvijaju unutar župnih prostora. Isto tako možete dati svoj doprinos životu naše Nadbiskupije svojim aktivnim uključivanjem u različite inicijative koje se vide u pastoralu naše Nadbiskupije kao što su različite duhovne obnove, seminari i mogućnost uključivanja u neke od crkvenih grupa i pokreta.

Posebno vas pozivam na osjetljivost za Kristov poziv da ga slijedite u svećeništvu ili redovničkom životu. Siguran sam da određenom broju vas mladih, mladićima i djevojkama, Krist upućuje u vašoj nutrini poziv: “Dođi i slijedi me”. Taj poziv je osobni dar svakome od vas i ujedno poziv da ga prihvatite. Krist ga stavlja u vaša srce radi vaše braće i sestara, radi onih mladih koje Bog poziva na obiteljski život. Krist poziva neke od vas u Crkvi da bi mladi imali učitelje, prijatelje, podršku u vama. Poziva vas i radi starijih koji trebaju riječ okrepe i podrške u njihovu tegobnom životu. Poziva vas radi zdravih i bolesnih, ugroženih i zaboravljenih. Mladići, koji se odluče ići za Kristom, primaju njegovo svećeništvo, a djevojke u prihvaćenim zavjetima svjedoče svijetu svoje prijateljstvo s Njim. Takvi se opredjeljuju za Krista i za čovjeka potpuno, pa zato vaša obitelj postaju ljudi svih vrsta, potrebni sazrijevanja i rasta u vjeri, utjehe, radosti i konačne sreće u Bogu.

Krist nas sve ohrabruje na putu vjere
Pastoralni program koji sam vam iznio, braćo i sestre, draga mladeži, traži ulaganje svih naših umijeća u rad za našu Nadbiskupiju i traženje novih putova u načinu rada, te iznad svega iziskuje naše povjerenje u Kristovu nazočnost u Crkvi kao i u svim našim naporima za njezin napredak. On nam reče: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28,20).
On ostaje s nama na osobit način u Euharistiji. Po njoj Krist, u prolaznom vremenu, posadašnjuje svoje otajstvo smrti i uskrsnuća. U Euharistiju Krista primamo “kao kruh koji je s neba sišao” (usp. Iv 6,51). Sveti Otac, Ivan Pavao II. govoreći o Euharistiji i o mladima reče: “Euharistija je životno središte oko kojega želim da se okupe mladi kako bi hranili svoju vjeru i svoj polet.” (OSNG,4).
Siguran sam da smo toga svi mi svjesni. Siguran sam da je naša nada Krist i naš nesalomljivi oslonac u svakom, i najmanjem, djelovanju u korist naših mladih.

Draga braćo, svećenici, redovnici i redovnice, dragi roditelji i vjeroučitelji! Budimo svim srcem otvoreni Kristovoj ljubavi koja računa na naše mlade. Imajmo povjerenja u njegovo djelovanje, i u nama samima, i u našim mladima. Povedimo mlade ususret Kristu svojim pastoralnim radom, svojom molitvom i iznad svega svojim svjedočkim kršćanskim životom..
Sve vas srdačno pozdravljam, a posebno našu mladež, i na sve vas zazivam, po zagovoru Marije, Majke Crkve, blagoslov Trojedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.

+Ivan, nadbiskup
Zadar, na blagdan sv. Josipa 2005.