Rijeka, 1. 3. 2000. (IKA) – Riječko-senjski nadbiskup Anton Tamarut uputio je vjernicima pastirsko pismo o euharistiji, u kojem je pozvao vjernike na “revnije, svjesno i aktivno” sudjelovanje u euharistiji u godini Velikog jubileja.
“Ove godine s kršćanskom radošću i zahvalnošću spominjemo i slavimo Veliki jubilej – 2000. godinu dolaska Sina Božjega na svijet u ljudskom tijelu. I s pravom svijet prema njemu broji svoje godine. To je pravi međaš naše povijesti. S njim je započelo novo doba. Do tada nevidljivi Bog, uzeo je na sebe našu ljudsku narav i postao nam u svemu sličan osim u grijehu. U Isusu Kristu Bog nam je postao vidljivim i opipljivim”, kaže se na početku ovogodišnjega pastirskog pisma nadbiskupa Tamaruta naslovljenog “Euharistija srce Crkve”.
Razmišljajući na početku pisma o euharistiji kao sakramentu “Isusove prisutnosti u euharistiji” i “ostvarenju Kristovog obećanja”, nadbiskup je posebno istaknuo kako je za plodonosno primanje tog sakramenta presudno pitanje vjere. “Samo se vjerom možemo približiti Bogu, samo s vjerom možemo primiti Isusa Krista pod prilikama kruha i vina kao hranu vječnog života”, ističe nadbiskup Tamarut. U nastavku svog pisma nadbiskup tumači različite nazive za euharistiju: Gospodnja večera, lomljenje kruha, sastanak ili zbor, sveta žrtva, sveta pričest, sveta misa. “Euharistija je znak punog kršćanskog zajedništva. I zato, kad kršćani ne sjedaju za isti euharistijski stol i ne lome među sobom jedan kruh, nisu u punom kršćanskom zajedništvu, nalaze se u raskolu. I to se nažalost događa i danas među kršćanima. Kršćani rimokatolici, pravoslavni i protestanti, iako su svi kršćani i smatraju Isusa svojim učiteljem, ne slave zajedno Euharistiju, ne lome među sobom jedan kruh. Velika je to rana koja rastače kršćanstvo i koja traži hitno liječenje”, ističe u tome dijelu pisma nadbiskup Tamarut. Nadbiskup pri tome podsjeća na napore Ivana Pavla II. “da se kršćani što više približe jedni drugima”, navodeći dio iz njegova apostolskog pisma “Nadolaskom trećeg tisućljeća” u kojem Papa ističe kako “približavanje kraja drugog tisućljeća sve nas potiče na ispit savjesti i primjerene ekumenske inicijative, tako da se za Veliki jubilej možemo predstaviti, ako ne potpuno ujedinjeni, bar puno bliže nadilaženju podjela drugog tisućljeća”. Nadbiskup izražava želju da taj poziv nađe “odjeka u svakome kršćanskom srcu” te da svaki kršćanin dadne svoj prinos “pomirenju i jedinstvu kršćana”.
Govoreći u nastavku poruke o nedjeljnom euharistijskom slavlju nadbiskup ističe da “za pravog kršćanina nedjeljna misa nije samo obveza, nego i velika potreba”. “Pravi kršćanin ne može zamisliti svoju nedjelju bez mise… Misa je za njega izvor snage za prevladavanje svih iskušenja u kojima se nalazi usred svijeta. Ona je hrana njegova kršćanskog života. Bez nje on ne može nadvladati napasti kojima je izložen, on bez nje upada u smrt”, kaže u svome pastirskom pismu nadbiskup Tamarut i poziva sve na preispitivanje stava prema nedjeljnoj misi te popravljanje propusta.
Nadbiskup potom govori o tijeku euharistijskog slavlja: Stolu Božje riječi i Stolu euharistije. “Onaj koji se u euharistiji istinski susreće s Kristom, ne može ostati ravnodušan prema siromašnima i potrebnima. Euharistija je obred. Ali ona je i više od obreda. Ona je nadahnuće za djelotvornu ljubav, za kršćansku dobrotvornost. Ona pozivlje na očitovanje bratske ljubavi”. Pred kraj pisma nadbiskup pohvaljuje praksu prikazivanja misnih slavlja za pokojne, koja vuče korijene iz najstarijih kršćanskih vremena. Poziva vjernike da “prikazuju i daju služiti svetu misu za svoje pokojne” podsjećajući kako im time “na najbolji način iskazuju svoju ljubav i zahvalnost”.
Na završetku pastirskog pisma nadbiskupa Tamaruta donose se smjernice za štovanje euharistije izvan mise te se vjernicima toplo preporučuje privatna i javna pobožnost prema presvetoj Euharistiji.
“U godini Velikog jubileja, u ovoj godini Euharistije, trudimo se, dragi vjernici, da porastemo u ljubavi prema Isusu Kristu koji se pred 2000 godina rodio od Djevice Marije i koji je trajno prisutan u svojoj Crkvi, na poseban način u euharistiji. Sudjelujmo kod euharistijske pobožnosti u vlastitoj župi, na kongresima u dekanatu i na našem nadbiskupijskom euharistijskom kongresu. Budemo li ove godine redovitije sudjelovali na nedjeljnoj svetoj misi i bude li porasla naša pobožnost prema Euharistiji, ovogodišnje jubilejsko slavlje imat će svoje puno značenje za nas. Mi ćemo hrabro, s velikim pouzdanjem u Božju dobrotu, krenuti u novo tisućljeće”, kaže se na kraju pastirskog pisma o euharistiji riječko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta.