Split, 27. 6. 2001. (IKA) – Kapucinski samostan u Splitu ove je godine bio domaćin godišnjega nacionalnog susreta djelatnika, suradnika i prijatelja Apostolata mora. Susret je održan 26. lipnja, a započeo je euharistijskim slavljem za sve žive i pokojne pomorce i njihove obitelji koje je predvodio biskup promotor Apostolata mora Slobodan Štambuk uz koncelebraciju nacionalnog ravnatelja fra Zlatka J. Šafarića i lučkih kapelana iz Rijeke i Vignja (Pelješac) te vlč. Vinka Kanižaja iz Zagreba. Na misnom slavlju u svetištu Gospe od Pojišana, biskup Slobodan je okupljenim vjernicima u propovijedi istaknuo kako je “Blažena Djevica Marija naša nada i zvijezda na putu, a pomorcima je ‘put’ more. Volio bih kada bismo, svaki od nas, ispred sebe rado postavili Mariju kao svoju životnu sigurnost, nadu i utjehu, majku koja bdije nad svojom djecom uvijek, a osobito u nevoljama. Zato je naš narod nije uzalud nazvao Gospa od utjehe i utihe (bonace).”
Radni dio susreta započeo je molitvom i pozdravnom riječi biskupa promotora. U svom izlaganju naslovljenom “Duhovni profil navjestitelja radosne vijesti pomorcima”, lučki kapelan iz Vignja, vlč. Ante Marković govorio je o tome kako bi “dušobrižnik pomoraca trebao naučiti barem tri ‘jezika’: prvi jezik je govor mora, valova i vjetrova; drugi je govor mornarove duše i treći je engleski jezik. Da bih mogao biti dobar duhovni voditelj pomoraca i ribara trebao bih ponajprije biti dobar čovjek i svećenik; trebao bih htjeti znati sve njihove probleme i jade i u njih se uživjeti, a to bih najbolje mogao kada bih s njima neko vrijeme putovao i dijelio njihov dnevni red; trebao bih im znati pomoći iz njih samih istjerati mane naravi: sebičnost, srdžbu, svađu, nepovjerenje, neuredne seksualne sklonosti i neuredno trošenje novca; trebao bih im biti prijatelj, a to znači čovjek dobra srca, pun razumijevanja za njihovu narav, sklonosti i poteškoće, iskren, karakteran, strpljiv i uljudan – riječju, trebao bih imati značajke svetog svećenika i povrh toga voljeti more i plovidbu, a ne samo ‘plodove mora’. Kad bih bio njihov duhovnik, trebao bi ih naučiti da svoje teško i često pogibeljno zanimanje oplode čovječnošću, kako bi s vremenom i iskustvom postigli ljudsku i kršćansku zrelost”. Potom je biskup Štambuk istaknuo u svom predavanju naslovljenom “Apostolat mora u našoj Crkvi” kako smo “naša Crkva svi mi, a da Hrvatska biskupska konferencija koja joj u ljubavi predsjeda, računa na inicijative, redovita i izvanredna slavlja i događanja koje dolaze od Apostolata mora i da ih je spremna na svaki način podržati za duhovno i opće dobro pomorskog svijeta. Završno izlaganje suradnika Apostolata mora, kapetana duge plovidbe, mr. Mladena Russo iz Splita, naslovljeno “Hrvatsko morsko brodarstvo i hrvatski pomorac danas” donijelo je niz zanimljivih i većini ljudi nepoznatih spoznaja, koje su predavaču omogućile analizu i realnu ocjenu hrvatske orijentiranosti moru, kao i stanje hrvatskog pomorstva danas. Potom su uslijedili sažeti izvještaji lučkih kapelana o pastoralnom radu u našim lukama. U svom izvještaju o djelatnosti Apostolata mora u Splitu od proteklog susreta, progovorio je u iscrpnom izvještaju fra Zlatko Šafarić, kapelan pomoraca za luku Split i splitsko područje i nacionalni ravnatelj Apostolata mora. Rekao je kako je spomendan sv. Nikole u Splitu, u svetištu Gospe od Pojišana, proslavljen vrlo svečano, a nakon središnje večernje mise koju je predvodio biskup promotor Štambuk, predstavljen je i prvi broj glasnika Apostolata mora Hrvatske “Sidro”. Istaknuo je na poseban način nesreću broda Nautika 64. u kojoj su smrtno stradali trojica pomoraca, dok se jedan smatra nestalim. Za njih, njihove članove obitelji kao i za jedino preživljelog člana posade, Apostolat mora u Splitu upriličio je misu te im bio na svaki način blizu, kroz suosjećanje i duhovno ohrabrenje. Apostolat mora nastojao je biti uz pomorce u njihovim tjeskobama i teškim neizvjesnostima prije svega posjećujući pomorce na brodovima te razgovarajući s njima, osobito prigodom njihovog odlaska na brod ili iskrcaja.
Fra Stanko Dodig, kapelan pomoraca za Rijeku i riječko područje, izvijestio je prisutne o duhovnom i pastoralnom radu s pomorcima naglasivši kako je, iz njegovog iskustva, najbitnije u tom poslanju susresti se s ljudima u otvorenom razgovoru, saslušati njih i njihove probleme te ih ohrabriti i svjedočiti im vjeru, nadu i optimizam. U to ga uvijek uvjere riječi na kraju svakog posjeta i razgovora. ‘Ovo nam treba, dođite nam opet!’ “Uz dva već tradicionalna događaja i svečanosti u gradu Rijeci i okolici, hodočašće pomoraca, mornara i ribara te njihovih obitelji Majci Božjoj Trsatskoj i proslava spomendana sv. Nikole, ove sam godine, nakon Uskrsa, okupio jednu skupinu pomoraca i njihovih obitelji, njih oko 35, na jednodnevnu duhovnu obnovu – duhovni susret. Također smo osnovali odbor koji bi radio na otvaranju Stella Maris kluba za pomorce u Rijeci kao i postavljanju biste za poginule pomorce i kipa sv. Nikole na Rivi”, rekao je fra Stanko
Radni dio susreta završen je konkretnim prijedlozima i projektima koji bi se trebali ostvariti do slijedećeg susreta: tiskanje drugog broja povremenog glasila za pomorski svijet “Sidro”, za kojeg je predloženo da izlazi dvaput godišnje o spomendanu sv. Nikole i nakon godišnjeg susreta Apostolata mora; prevođenje i izdavanje knjige “Bezuvjetna ljubavna priča, Susreti s pomorskim svijetom” američke autorice iz Texasa, koja je ujedno i lučki kapetan luke Galveston, Karen M. Lai, prvenstveno namijenjene svim pomorcima, njihovim obiteljima te djelatnicima Apostolata mora. (i06386hr/ampetrić/mjb)