Godišnji odmor - vrijeme za pronalaženje samoga sebe

Predraga braćo i sestre!

1.Radostan sam što mogu moliti danas zajedno s vama Anđelovo
pozdravljenje, u divnom okruženju Pieve di Cadore, ugodnom gradiću bogatom poviješću, radinošću i prirodnim ljepotama.
Sve vas toplo pozdravljam, dok zahvaljujem za srdačan prijem mjesnim stanovnicima i brojnim prisutnim turistima. Osobito pozdravljam biskupa bellunske biskupije mons. Petra Brolla, kojemu upućujem iskrene čestitke nakon što je tek nekoliko mjeseci na čelu ove drage biskupije. Htio bih spomenuti s ljubavlju i zahvalnošću također njegova prethodnika mons. Maffea Ducolija. Srdačnu misao upravljam zatim svećenicima, redovnicima, redovnicama i cijeloj biskupijskoj zajednici. Pozdravljam sve vlasti pokrajine, provincije i Pievea, kao i sve koji svojom ljubaznom gostoljubivošću pridonose vedrini ovih mojih dana odmora u planinama. Moj pozdrav i svim turističkim djelatnicima ovoga središta i cijele Cadore: mislim na brojne osobe i obitelji koji rade na osiguranju ugodnog boravka gostima na ljetovanju. Dok izražavam priznanje za njihov rad, potičem ih da uvijek pruže gostima dobro svjedočanstvo kršćanskoga života.
U susretu s prirodom, u tom kraju koji je bio učiteljem ljepote za svog glasovitog sina Tiziana Veccelija, jačaju tjelesne i duševne snage i tu se čovjek osjeća potaknut prihvatiti duboke poruke sadržane u stvorenome svijetu.
Zahvaćeni sve bržim ritmom svagdašnjeg života, svi se moramo svako malo zaustaviti i odmoriti, dajući si malo više vremena za razmišljanje i molitvu.

2. Knjiga Postanka izvješćuje da Bog “…počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od sveg djela svoga koje učini” (2,2-3). Tako je bilo otkriveno duhovno značenje odmora i istaknuta njegova moguća vjerska vrijednost.
Prikazujući nam Gospodina koji blagoslivlje dan koji je osobito posvećen odmoru, Biblija želi istaknuti da čovjek mora posvetiti dio svog vremena doživljaju slobode od stvari da bi ponovno ušao u samoga sebe i gajio osjećaj osobne veličine i dostojanstva kao slike Božje.
Odmor stoga ne treba smatrati jednostavnim bijegom koji osiromašuje i raščovjećuje, nego kao trenutke koji su bitni za sam osobni život. Prekidajući svagdašnje ritmove koji ga iscrpljuju i umaraju tjelesno i duševno, on pruža mogućnost ponovnog zadobivanja najdubljih načina življenja i djelovanja. U trenucima počinka i, naročito, za vrijeme odmora, čovjek je pozvan postati svjestan činjenice da je rad sredstvo a ne svrha života, te ima mogućnost otkrivati ljepote tišine kao prostora u kojemu ponovno pronalazi samoga sebe te se otvara zahvaljivanju i molitvi.
Tada spontano drugim omima promatra vlastiti život i život drugih: oslobođen od svakodnevnih neodgodivih zaposlenosti, on ima načina otkriti osobni kontemplativni doseg, prepoznavajući tragove Božje u prirodi, nadasve u drugim ljudskim bićima. To je doživljaj koji ga otvara za obnovljenu pozornost prema osobama s kojima živi, počevši od onih u obitelji.
3. Predraga braćo i sestre! Od srca vam svima želim da se obogatite tom mogućnošću koju nam Gospodin pruža. Dok mu zahvaljujemo za tu zgodnu priliku, ne možemo ne misliti na sve koji, kao što sam spomenuo prošle nedjelje, zbog različitih razloga, ne mogu uživati odgovarajuće vrijeme odmora i praznika. Sjetimo ih se u molitvi zajedno sa starima i bolesnima, povjeravajući svakoga Djevici Mariji. Žena radina i spremna pomoći braći u potrebama, Marija je znala crpsti iz svoje trajne sabranosti i kontemplacije sposobnost čuvanja i razmišljanja u srcu o događajima svoga života (usp. Lk 2,19), shvaćajući njihov duboki smisao.
Njezin primjer neka nas vodi boljem shvaćanju vrijednosti svoga života i učini nas pozornijim Gospodinovim učenicima, uvijek raspoloživima otvoriti svoje srce onome tko je u potrebi.

Nakon molitve Anđelova pozdravljenja Papa se, među ostalim, ukratko osvrnuo na Olimpijadu u Atlanti, te na tešku nesreću – pad aviona “Jumbo” ubrzo nakon uzleta iz New Yorka.