Gorki kruh iz tuđih ruku

Iz tiska je izišla nova knjiga Dragana Čutorića “Gorki kruh iz tuđih ruku”. Dragan Čutorić poznat je u hrvatskoj i njemačkoj javnosti kao svećenik i književnik. Već 32 godine djeluje kao hrvatski katolički misionar u Njemačkoj, u Mosbachu i Heidelbergu, a kao književnik prvi put se pojavio još za gimnazijskih dana u Visokom. U svome prikazu knjige, dr. Alojzije Hoblaj ističe kako se za Čutorića “bez oklijevanja može reći da ga je Bog obdario dvostrukim darom: svećeničkim pozivom i književno-umjetničkim talentom”. Vlč. Čutorić već više od tri desetljeća svoj svećenički poziv ostvaruje i književno-umjetničkom riječi, a u svećeničkom djelovanju pronalazi bogatstvo motiva za svoj pripovjedački i poetski izraz. Do sada je izdao tri knjige u proznom i jedno u poetskom iskazu. Dvije knjige prevedene su mu i na njemački jezik. Zajednička im je tematika problem iseljavanja hrvatskoga naroda. Uz kratki predgovor (I. Kevrić) i bilješku o piscu s portretom (A. Guduras), najnovija knjiga “Gorki kruh iz tuđih ruku” u tvrdom uvezu na 175 stranica donosi pedeset priča ili crtica iz života, a osam ilustracija u crno-bijeloj tehnici akademskog slikara M. Mavrića cjelovitije oblikuje poruku književno-umjetničke riječi. Tematska poveznica svih priča je rasuti hrvatski narod, pretežito iz Bosne, koji dijeli sudbinu “gastarbajtera”, čiji se problem očituje u bezbroj varijanti; među rasutim hrvatskim narodom trajno se nalazi njegov svećenik, misionar, koji ga snagom svoga poslanja okuplja, odgaja, usmjeruje, ulijevajući mu ljudsku i kršćansku nadu i posvećuje. U tom smislu knjiga ima i vrlo određeni suvremeni vremenski okvir – od početka domovinskog rata do danas. Započinje pričom o prvim prognanicima iz Slavonije, podrijetlom iz Bosne, koje je svećenik susreo i prihvatio u Stuttgartu (7-9), a završava opisom mučeništva u liku svećenika Ratka Grgića. U ostalim pričama prevladavaju dva motiva: dostojanstvo ljudske osobe i obiteljski odnosi u napetosti između domovine i tuđine. Dva spomenuta motiva trajno se susreću s tradicionalnim, ali uvijek novim ljudskim i kršćanskim vrednotama, jer određuju identitet hrvatskoga naroda: Ljubav prema Bogu, Crkvi, sakramentima, molitvi i bližnjemu, te domovini i jeziku. U pričama o tragičnim sudbinama onih koje je nevjera i materijalizam promijenio, autor nenametljivo pripovijeda i o tome koliko je pogubno udaljiti se od vrednota svoga identiteta. Dr. Hoblaj ističe kako što se čitatelj više druži s tom knjigom, to ga se više doimlje i dovodi do otkrića kako ona u sebi sadržava 50 katehetskih odnosno vjeronaučnih štiva. Naime, ta štiva čitatelja ne ostavljaju ravnodušnim, jer i u pripovijedanju o najtežim ljudskim sudbinama otvaraju vedru kršćansku perspektivu. (ika/ah/sd)