Trogir, (IKA) – Nakon što je proteklog tjedna trogirska župa Gospe od Anđela proslavila blagdan sv. Marte i 100. obljetnicu izgradnje crkve na povijesnom lokalitetu u Bijaćima, svečanim misnim slavljem proslavila je i blagdan svoje nebeske zaštitnice kojemu je prethodila trodnevna duhovna priprava.
Središnje blagdansko bogoslužje s procesijom predvodio je 2. kolovoza don Jenko Bulić, nekadašnji kapelan župe na Travarici, trenutačno župnik splitskog Trstenika, u koncelebraciji župnika don Stipan Bodrožića i brojnih svećenika Trogirskoga dekanata i šire. Na proslavi blagdana naslovnice župe u velikome broju okupili su se vjernici slavljeničke župne zajednice, ali i vjernički puk okolnih trogirskih župa. Ovdje, pod otvorenim nebom poput apostola s Marijom, došli smo Gospi ne samo pomoliti se, ne samo reći joj hvala, nego i čuti Riječ Božju. A Riječ koju smo upravo čuli je ona koja bi nas trebala nositi jer na tu je Riječ Marija povjerovala. Nije imala kompjutera, nije imala mobitela, nije imala pošte, došao joj je anđeo kome je povjerovala na Riječ, zato jer je vođena iskustvom vlastite vjere i ljubavi prema Bogu iz svoje skrovitosti i svoje samozatajnosti prihvatila biti ono što danas ne izgovaramo tako rado, a to je službenica. U poslovnom odnosu, našim obiteljskim relacijama, pa i kleričkim krugovima gotovo da više i nema te riječi. Izbjegavamo riječ služavka, a koristimo se raznoraznim sinonimima: kućna pomoćnica babysitter, hostesa. Kao da nam je riječ službenica i služiti postala daleka te u njoj vidimo iskorištavanje, manipuliranje, prezir, neki drugi plan. Ali, u Božjem stvaralačkom naumu u najsvečanijem, u najintimnijem trenutku, u trenutku najvećeg stupnja povjerenja Boga prema čovjeku, kada dolazi Mariji preko anđela, naziva je službenicom Gospodnjom. Tko je otok, tko je to sam na ovome svijetu? Da je Gospa željela biti sama, ostvariti životnu karijeru, steći slavu, čašćenje i hvaljenje, nikad se ne bi prihvatila biti Majkom Sina Božjega jer muža ne pozna, kakav će joj život biti, zašto bi služila? A evo što Gospodin učini od službenice, učini je gospođom, Gospom. U našem svakodnevnom rječniku gospođa ili gospodin je onaj koji dostojanstveno, časno i savjesno obavlja svoje životno poslanje, bilo kao oca, majke, svećenika, državnog službenika ili prosjaka, svi mi imamo svoje poslanje, a u poslanju se ujedinjujemo u riječi služiti. A to znači dati prostora drugome i imati mjesta i vremena za drugoga, jer taj drugi mi je dan i dar, drugi mi je povjeren da hoda tu uz mene, da me drži za ruku kad treba, da me jača i da me tješi, istaknuo je u propovijedi don Jenko. Otac i majka su kolijevka ljubavi, prvi oltar ljubavi u riječi koja se bitno artikulira kroz aktivno djelovanje u služenju, a kada to izvrše, roditelj postane svom djetetu anđeo, branitelj, tješitelj, onaj koji mu je blizu u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti. Marija je to izvršila i zato je među anđelima, i zato je Gospa od anđela, i još više od toga – Ona jest anđeo. Mnogi kažu – ma što bih ja danas služio i što bih ja povukao “deblji kraj”? Tu nije riječ o “debljem kraju”, tu je riječ o svečanom kraju, tu je riječ o raju koji nema svoga kraja, zaključio je don Jenko na svetkovinu roditeljke Sina Božjega koja se ove godine na univerzalnoj razini sveopće Crkve i na poseban način ove župe slavi u prvu subotu u mjesecu posvećenom Bezgrešnom Srcu Marijinu. Nakon zaređenja prije deset godina don Jenko je upravo na prvu službu bio raspoređen u tu trogirsku župu gdje je prije odlaska na studij u Rim kao župni vikar služio tri godine. Danas je uz službu župnika splitske župe Trstenik i predstojnik Ureda za mlade pri Splitsko-makarskoj nadbiskupiji.
Župnik Bodrožić zahvalio je Bogu na lijepom danu za svečano slavlje i svima onima koji su uzveličali proslavu, a posebice na daru obitelji Ivana Boića koja je uz ovogodišnji blagdan darovala sjeverne i južne vratnice za ogradu župnog dvora koju se također planira u cijelosti izmijeniti. Tom prigodom podijeljen je i novi broj župnog lista Mladi kršćanin.