Rim, (IKA) – Rimski su vjernici 5. kolovoza brojnim slavljima obilježili uspomenu na čudesni događaj koji se 5. kolovoza 335. godine zbio na rimskome brežuljku Eskvilinu, gdje je toga ljetnog dana rano ujutro nađen snijeg. Taj izvanredni događaj protumačen je tada kao Gospina želja da se na tom brežuljku podigne crkva njoj u čast. Prvotnu je crkvu na Eskvilinu, na mjestu gdje je nađen snijeg, izgradio papa Liberije u 4. stoljeću. Taj se neobični događaj uskoro svake godine u Vječnome gradu 5. kolovoza slavio bacanjem cvjetnih latica sa stropa stare crkve, a poslije bazilike Sv. Marije Velike, a taj je dan nazvan blagdanom Gospe Snježne. Ubrzo se proširio i našao odjek i u hrvatskim krajevima.
U ponedjeljak 4. i utorak 5. kolovoza, u ovoj godini koju je papa Ivan Pavao II. proglasio Godinom sv. krunice, blagdan Gospe Snježne proslavljen je u bazilici Sv. Marije Velike na brežuljku Eskvilinu vrlo svečano. U ponedjeljak se mnoštvo vjernika okupilo u bazilici na molitvi krunice, zatim na svečanoj večernjoj članova kapitula te rimske bazilike te na misi pomoćnoga rimskog biskupa Vincenza Apicelle. Svečano jutarnje misno slavlje u utorak je predvodio nadprezbiter bazilike Sv. Marije Velike kardinal Carlo Furno, a popodnevno tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda nadbiskup Robert Sarah.
Uz tu je baziliku vezana stoljetna marijanska pobožnost rimskih vjernika. Papa Sergije I., čiji je pontifikat trajao od 687 do 701. godine, uveo je svečanu procesiju u povodu blagdana Gospina usnuća, koji je uskoro preimenovan u blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ta je prva procesija krenula iz crkve Sv. Hadrijana do Sv. Marije Velike. Rimski su se vjernici već u tim davnim vremenima pitali gdje je Marija, gdje se sada nalazi Isusova Majka i na to su svoje pitanje odgovarali molitvom iz drugog ili trećeg stoljeća koja latinski počinje riječima: Sub tuum praesidium, a hrvatski glasi: Pod obranu tvoju se utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena. Već u toj drevnoj molitvi rimskoga puka nazočno je poimanje da je Marija uključena u slavu Božju, u ozračje Božje svetosti, dobrote, milosrđa i svemoći. Vjernici su se, naime, već od tih prvih kršćanskih vremena obraćali Mariji, Isusovoj Majci, nazivali je blaženom i pouzdali se u nju. Ona im je bila izvor svjetlosti, jer je Majka spasenja i jer je svijetu dala Spasitelja Isusa Krista.