Dikasterij za nauk vjere „dragovoljno daje svoj pristanak“ tako da nadbiskup Mérida-Badajoza, mons. José Rodríguez Carballo nastavi s pojašnjenjem predloženog „nihil obstata“, s ciljem da „svetište Chandavila, nasljednik bogate povijesti jednostavnosti, malo riječi i mnogo pobožnosti, može vjernicima koji žele dolaziti, i nadalje nuditi mjesto unutarnjeg mira, utjehe i obraćenja“.

To je ono što kardinal prefekt Victor Manuel Fernández piše u pismu, koje je papa Franjo odobrio 22. kolovoza, kao odgovor na pismo španjolskog prelata od 28. srpnja u vezi s događajima iz 1945. godine. Tada se u španjolskom gradu Chandavila, u pokrajini Extremadura, blizu granice s Portugalom, dvjema djevojkama BDM ukazala kao Gospa Žalosna.

Prema Normama koje je 17. svibnja 2024. objavio Dikasterij za nauk vjere, s ovlaštenjem, „čak i ako nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti fenomena, prepoznaju se mnogi znakovi djelovanja Duha Svetoga“ te se „dijecezanski biskup potiče cijeniti pastoralnu vrijednost i promicati širenje ovog duhovnog prijedloga, također i putem mogućih hodočašća na sveto mjesto“, dok je vjernicima dopušteno dati „svoje prianjanje na razborit način“.

Priča o Marcelini i Afri

Pobožnost prema Djevici žalosnoj u Chandavili rođena je prije kraja Drugoga svjetskog rata s duhovnim iskustvima koja su dvije djevojke, desetogodišnja Marcelina Barroso Expósito i sedamnaestogodišnja Afra Brígido Blanco, odvojeno doživjele na istom mjestu, počevši od svibnja 1945.

„Marcelina“, piše kardinal Fernández, „kaže da je na početku vidjela tamni oblik na nebu, koji je kasnije postajao sve svjetliji, kao da je Djevica Žalosna, s crnim plaštem punim zvijezda, sišla na stablo kestena. Ali duboko iskustvo ove djevojke, više od vizije, bilo je iskustvo zagrljaja i poljupca koje joj je Djevica dala u čelo“. To uvjerenje o nježnoj Gospinoj bliskosti možda je, napominje kardinal, najljepša poruka. Premda su, kako su dani prolazili, i ona i Afra identificirale lik kao Gospu Žalosnu, ono što se najviše ističe je prisutnost Djevice koja ulijeva utjehu, ohrabrenje i povjerenje. Kada Djevica od Marceline traži da hoda na koljenima kroz trnje i oštro kamenje, ona to ne čini kako bi joj nanijela patnju. Naprotiv, ona od nje traži povjerenje pred ovim izazovom: „Ne boj se, ništa ti se neće dogoditi“.

Marijina nježnost

„Ovaj Gospin poziv da se pouzdamo u njezinu ljubav“, nastavio je kardinal prefekt, „dao je ovoj siromašnoj i napaćenoj djevojčici nadu i iskustvo da se osjeća promaknutom u svom dostojanstvu. Nije li onaj jednostavni ogrtač od pruća i trave kojim je Gospa zaštitila koljena djevojčice prekrasan izraz Marijine nježnosti? U isto vrijeme, to je bio doživljaj ljepote, jer se Djevica pojavila okružena blistavim zviježđima, poput onih kojima se noću moglo diviti na vedrom nebu malih sela Extremadure.“

Diskretan život na usluzi bolesnima, starima i siročadi

Nakon navodnih vizija, dvije su djevojke vodile „diskretan i nimalo razmetljiv život“, posvetivši se „djelima milosrđa, brinući se prije svega o bolesnima, starima i siročadi, prenoseći tako onima koji su patili slatku utjehu ljubav prema Djevici koju su same iskusile.“

Mnogi aspekti koji ukazuju na djelovanje Duha

Zbog svih ovih razloga, piše kardinal Fernández nadbiskupu Rodríguezu Carballu, „ne postoji ništa što bi se moglo prigovoriti ovoj prekrasnoj pobožnosti, koja predstavlja istu jednostavnost koju možemo vidjeti u Mariji iz Nazareta, našoj Majci. Postoje mnogi pozitivni aspekti koji ukazuju na djelovanje Duha Svetoga u mnogim hodočasnicima koji dolaze, kako iz Španjolske tako i iz Portugala, u obraćenjima, ozdravljenjima i drugim dragocjenim znakovima koji se događaju na ovom mjestu.“