Žarka Ivasić rođena je 18. studenoga 1908. godine u Krašiću. Godine 1931. odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagreb. Djelovala je u više bolnica: Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. godine u Otočcu. Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice koja je mučeništvo podnijela čvrstom vjerom u Gospodina, sigurna da je čeka vječna nagrada na nebesima.

Tako su se na VII. vazmenu nedjelju, 16. svibnja, župljani i sestre milosrdnice iz Zagreba i Rijeke okupili, zbog epidemioloških mjera u manjem broju, najprije na groblju oko grobnice s. Žarke u molitvi psalama i krunice. Potom su se svi uputili u gospićku katedralu gdje je misno slavlje predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom Mariom Vazgečem i udbinskim sužupnikom Antom Luketićem.

U propovijedi se osvrnuvši na apostole koji biraju novog člana apostolskog zbora biskup Križić istaknuo je važnu poruku svima: pripremati molitvom posao koji nas čeka, obveze koje moramo izvršiti. Iz Poslanice svetog Ivana apostola biskup je istaknuo ljubav kao najbolju moguću definiciju Boga. Isus u razgovoru s Nikodemom kaže: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina.“ Bog je ovdje definiran s dva glagola: Bog je onaj koji ljubi i koji daje. „Tamo gdje je ljubav, nužno postoji i darivanje. Nema ljubavi bez darivanja. Ljubav nije u riječima nego u darivanju, u žrtvi. A Ivan zatim, ističe: „Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama.“ Ovdje smo u srcu poruke: to je poziv kršćaninu da upozna ljubav kojom ga Bog ljubi, istaknuo je biskup Križić.

Upozorio je da u životu svakoga čovjeka problem pojavljuje dolaskom poteškoća i trpljenja – tada najprije pomislimo da se Bog udaljio, okrenuo nam leđa, kažnjava nas zbog nekih naših grijeha i slično. No, ako nekoga volimo samo kada nam u svemu ugađa, onda to i nije prava ljubav. Ljubav se provjerava u kušnjama života, u životnim neuspjesima i porazima. Voljeti, znači znati uvijek biti blizu osobi, napose kada joj je teško. Bez prave ljubavi prema Bogu nećemo ga nikada dostatno upoznati, jer ljubav je ta koja nam daje mogućnost vidjeti Boga, poručio je biskup Križić.

„Danas se spominjemo mučeničke smrti sestre Žarke, milosrdnice, koja je ubijena na našem gospićkom groblju na današnji dan prije 75 godina. Ubijena je u montiranom procesu kakvi su u tom vremenu bili ustaljena praksa. Optužnice i osude bile su često pisane nakon što je osoba bila pogubljena. U svakoj od tih optužnica pisalo je redovito da je osoba osuđena na smrt zbog ‘suradnje s neprijateljem’. Ta optužnica mogla se ‘prišiti’ baš svakome i protiv nje nije bilo obrane, jer zapravo, takve se nitko nije niti usudio braniti“, rekao je biskup i istaknuo: „S. Žarka ubijena je samo zato što je bila redovnica, jer je glavni cilj komunizma u tom vremenu bio uništiti dušu hrvatskog naroda, a to su ponajprije Katolička Crkva sa svojim predstavnicima koje su komunisti gledali kao personifikaciju hrvatskog puka. S. Žarka nije odgovarala mržnjom na mržnju. Umrla je s ljubavlju i to je bio njezin odgovor na mržnju zločinaca. Na smrt se pripremala molitvom. Poput Isusa u Getsemaniju, noć prije smaknuća provodila je bdijući u molitvi i tako se pripremila za svoje mučeništvo. Nije se u tim užasnim životnim okolnostima osjetila napuštenom od Boga. Uvjeren sam da joj je Isus bio bliže nego ikada u životu. Zato je mogla u tamnici moliti pjevajući. Nisu joj bile nepoznate Isusove riječi upućene učenicima da će biti progonjeni i ubijani zbog njega.“

Petar i Ivan ozdravljaju jednog hromog prosjaka i završavaju u tamnici. Petar predstavnicima vlasti postavlja pitanje: „Zar nas progonite zbog dobra djela koje smo učinili ovom čovjeku?“ To pitanje mogle su ponoviti i sestra Žarka i druge pogubljene sestre, napomenuo je biskup Križić. One su se u bolnici žrtvovale za sve bolesne i ranjenike, ali im je bio neoprostiv grijeh što su liječile i ranjene ustaške vojnike. Liječile su i partizanske ranjenike, nisu ispitivale kojoj vojsci pripada koji ranjenik; nisu ih zanimali vjera ili nacionalnosti bolesnika koji su primani u bolnicu; one su gledale pred sobom samo bolesnog čovjeka. Unatoč tomu stradale su mučenički. Ubili su ih zločinci čija su imena nestala, a ove sestre žive, poručio je biskup, dodavši da se život ne može graditi na temeljima zla, na ubijanju drugih. Takav život se, prije ili kasnije, mora urušiti.

„Mi danas zazivamo zagovor s. Žarke i susestara na naš narod i Crkvu, da nam pomognu u našim životnim kušnjama da ostanemo vjerni Bogu, vjerni savjesti, vjerni dobru i istini. Mi se nadamo da će ove naše sestre jednom, biti uzdignute na čast oltara i da će sestra Žarka, zajedno s velikom procesijom žrtvama koje su mučenički završile na gospićkom groblju i kraj njega, biti naša zaštita i obrana od budućih zala, da se u ovom gradu nikada više ne ponove stradanja, patnje i mučeništva kakvih je u njegovoj povijesti bilo i previše“, zaključio je biskup Križić.

Na misi je uz ministrante posluživao sjemeništarac Marko Butković, a pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Franje Puškarića.