Kelkheim, (IKA) – Hrvatska katolička župa Main-Taunus/Hochtaunus sa sjedištem u Kelkheimu proslavila je u nedjelju 23. rujna svoju zaštitnicu Gospu Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Svečano misno slavlje u punoj crkvi Sv. Dionizija u Kelkheimu predvodio je hrvatski dominikanac iz Mainza o. Frano Prcela u zajedništvu sa župnikom fra Marinkom Vukmanom.
U ophodu prije misnog slavlja mladi u narodnim nošnjama nosili su repliku lika Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, koju su položili ispred oltara. U uvodu u misno slavlje fra Marinko je istaknuo: “Poznato je da svaki dio naše zemlje, svaka naša pokrajina ima svoje omiljeno Gospino svetište. Lik Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta stariji je od svih zavjetnih i čudotvornih njezinih slika i kipova u svim tim crkvama. Tim Marijinim likom označena je sva hrvatska crkvena povijest. Okupljeni oko žrtvenika Kristova, oko časnog lika Gospe Velikoga hrvatskog zavjeta, želimo danas u Kelkheimu zahvaliti Gospi za svoje danas i sutra. Reći joj o svojim poteškoćama, o djeci koja su ginula s njenom krunicom o vratu, o obiteljima koje su prognali, o svetištima koje su spalili. Moliti je da pomogne našem narodu, onome koji tjeraju iz Bosne i Hercegovine, onome koji traži svoje nestale sinove, onima njezinima što pate po tamnicama diljem svijeta od Haaga do svih drugih.” Potom je fra Marinko uz sudjelovanje djece molio prigodnu molitvu Gospi te je blagoslovio Gospin lik i okupljene vjernike.
O. Frano Prcela u propovijedi je kazao kako blagdan posebno u toj zajednici stavlja u središte lik Majke Božje, koja ima toliko imena. Blagdan Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta specifičan je i svojstven samo našem narodu i to ne u smislu da smo mi posebni. Blagdan koji ova župa danas slavi i u kojem središtu shvaćanja, vjerovanja i traženja stoji Majka Božja, nastao je u jednom specifičnom trenutku našega naroda. Mi, odrasli, dobro se sjećamo kakva su bila vremena u doba komunističkog sustava. Pretpostavljam da je najveći broj vas došao u ove krajeve iz nevolje trbuhom za kruhom i nemogućnosti u vlastitoj domovini omogućiti svojoj obitelji, svojoj djeci kakvu-takvu budućnost. I upravo u tom specifičnom trenutku našega naroda 1976. godine, kada su se slavile mnoge obljetnice iz povijesti hrvatskog naroda, naši pastiri – biskupi sjećajući se 1300 godina pokrštavanja Hrvata, a također i 1000 godina da je sagrađena prva crkva Blaženoj Djevici Mariji – Gospi od Otoka u Solinu, žele svoj narod ohrabriti, kazao je Prcela, dodavši kako je Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta simbol hrvatske povijesti, vjere i zajedništva. Ovaj lik Majke Božje, koji stoji pred oltarom, najstariji je lik Majke Božje u tim putokazima u hodu našega naroda, koji je umjetnički osmišljen u jednoj skromnoj crkvi u Biskupiji kod Knina. U znak sjećanja svih dijelova naše domovine taj lik dobiva krunu od zlata i srebra. S tim likom i činom događa se i prekretnica u novijoj hrvatskoj povijesti. Jedna od slika svih slika iz moderne povijesti, povrh Domovinskog rata, jest slika kada hrvatski hodočasnici 1979. dolaze u Rim kod pape Ivana Pavla II. i traže da on blagoslovi taj lik – to djelo hrvatskog zajedništva i zahvalnosti. Naše zajedništvo i danas ima svoje poteškoće, a da bi ono imalo budućnost, potrebno je ne stidjeti se postaviti pitanje – kako se ugraditi u ljudsko, vjerničko i nacionalno zajedništvo. Kako suodgovarati na to pitanje? To pitanje treba dobiti i vjernički odgovor. Odgovor na to pitanje ne počinje upiranjem prsta u druge. Prije nego se upustimo u bilo kakvu analizu našega stanja, počnimo od sebe. Gospa Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta nam je pokazatelj da trebamo nova mjesta, nove načine za našu orijentaciju, za novo osvježenje u smislu zajedništva i vjere. Da bismo to i postigli nije stvar galame i velike pameti, nego nove poniznosti, koja počinje od naših obitelji, poniznosti koja je toliko tiha i povučena da u toj tišini i Bog u mom životu može doći do riječi. Bog u galami, u upiranjima prsta u druge ne dolazi nego šuti i suosjeća, kazao je Prcela, podsjetivši kako su hrvatski biskupi tijekom tih jubileja posebno isticali važnost povratka molitve u hrvatske obitelji, što je i danas jako potrebno.
Misno slavlje uveličao je župni mješoviti zbor pod vodstvom s. Magdalene Višić i orguljskom pratnjom Hrvoja Barnjaka. Milodari toga dana bili su namijenjeni Caritasu za potrebe osoba s posebnim potrebama, a vjernici su se odazvali i akciji prikupljanja živežnih namirnica koje će biti darovane Caritasu u Hofheim am Taunus. Nakon misnog slavlja za sve je ispred crkve pripremljen domjenak.