Kateheza br. 36 – Obiđi, Gospodine, svoj vinograd
Uvodno biblijsko čitanje: Ps 79

1. Psalam koji smo sada čuli odzvanja tonom žalosti i molitve cijeloga izraelskog naroda. Prvi se dio služi dobro poznatim biblijskim simbolom pastira. Gospodina se zaziva kao “pastira Izraelova”, onog što “vodi Josipa ko stado ovaca” (Ps 79,2). Visoko s kovčega saveza, okružen kerubinima, Gospodin vodi svoje stado, odnosno svoj narod, i štiti ga u opasnostima.
Tako je činio tijekom prolaska kroz pustinju. Sada, međutim, kao da je odsutan, gotovo kao da spava ili je ravnodušan. Stadu koje mora voditi i hraniti (usp. Ps 22) nudi samo kruh pomiješan sa suzama (usp. Ps 79,6). Neprijatelji se rugaju tome poniženom i povrijeđenom narodu; no to Boga kao da ne pogađa, on se ne “budi” (r. 3), niti pokazuje svoju moć tako da stane u obranu žrtava nasilja i tlačenja. Zaziv antifone koji se ponavlja (usp. rr. 4.8) gotovo kao da nastoji “prodrmati” Boga iz njegova stava udaljenosti, kako bi se vratio i ponovno bio pastir i branitelj svoga naroda.

2. U drugom dijelu molitve, ispunjene napetošću i ujedno povjerenjem, nalazimo drugi simbol drag Bibliji – simbol vinograda. To je slika koju je lako razumjeti, jer pripada panorami obećane zemlje i znak je plodnosti i radosti. Kao što uči prorok Izaija na jednoj od svojih najuzvišenijih pjesničkih stranica (usp. Iz 5,1-7), vinograd predstavlja Izraela. Vinograd ilustrira dvije temeljne dimenzije: s jedne strane, budući da ga je Bog zasadio (usp. Iz 5,2; Ps 79,9-10), vinograd predstavlja dar, milost, ljubav Božju; s druge, zahtijeva rad zemljoradnika, zahvaljujući kojem rađa grožđem koje može dati vino, te dakle predstavlja čovjekov odgovor, osobno zauzimanje i plod pravednih djela.

3. Slikom vinograda taj psalam ponovno doziva u pamet temeljne dionice židovske povijesti: njezine početke, iskustvo izlaska iz Egipta, ulazak u obećanu zemlju. Vinograd je dostigao svoje najveće širenje na cijelom području Palestine i izvan njega sa Salomonovim kraljevstvom. Prostirao se, naime, od sjevernih gora Libanona s njihovim cedrovima do Sredozemnog mora i gotovo do velike rijeke Eufrata (usp. rr. 11-12). No, sjaj toga procvata je izblijedio. Psalam nas podsjeća da je Božjim vinogradom prošla oluja, naime Izrael je bio izložen surovoj kušnji, teškoj invaziji koja je poharala obećanu zemlju. Sâm Bog je, poput kakvog osvajača, srušio zid kojim je ograđen vinograd, dopustivši tako da u njega upadnu pljačkaši, koje predstavlja vepar, zvijer koju se prema drevnim predajama smatralo krvožednom i nečistom. Snazi vepra pridružile su se sve divlje zvijeri, simbol neprijateljske horde koja sve pustoši (usp. rr. 13-14).

4. Bogu se, stoga, upućuje žurni poziv da se vrati i stane u obranu žrtava, razbijajući svoju šutnju: “Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd” (r. 15). Bog će ponovno biti zaštitnik zasada toga vinograda izloženog tako snažnoj oluji, izbacujući van sve one koji su ga pokušali posjeći i spaliti (usp. rr. 16-17). U tome trenutku psalam se otvara mesijanskoj nadi. U retku 18, naime, ovako moli: “Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje, nad sinom čovječjim kog za se odgoji”. U mislima je možda prije svega kralj David koji će, s Gospodinovom pomoći, voditi ustanak za slobodu. Ipak tu je sadržana i vjera u budućega Mesiju, onoga “sina čovječjeg” o kojem će pjevati prorok Danijel (usp. 7,13-14). Isusu će to biti najdraži naslov kada bude opisivao svoje mesijansko djelovanje i osobu.

5. Sigurno da je, kako bi lice Gospodnje ponovno zablistalo, nužno da se Izrael obrati u vjeri i u molitvi Bogu Spasitelju. To je ono što psalmist izražava riječima: “Nećemo se odmetnuti od tebe” (Ps 79,19). Psalam 79 je, dakle, pjesma koja je snažno označena trpljenjem, ali i nepokolebljivom vjerom. Bog je uvijek spreman “vratiti se” svome narodu, ali je neophodno i da se njegov narod “vrati” njemu u vjernosti. Ako se mi budemo obratili od grijeha, Gospodin “će se obratiti” od svoje namjere da nas kazni: to je uvjerenje psalmiste, koje nalazi svoj odjek i u našim srcima, otvarajući ih nadi.