Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prije svega želim zahvaliti Bogu na prekjučerašnjem danu koji sam proveo u Asizu. Bio je to prvi put da sam pohodio Asiz i bio je veliki dar tamo hodočastiti upravo na blagdan svetoga Franje. Zahvaljujem stanovnicima Asiza na toplom dočeku: velika hvala!
Ulomak iz Evanđelja danas započinje ovako: “Apostoli zamole Gospodina: ‘Umnoži nam vjeru!'” (Lk 17, 5-6). Čini mi se da svi mi možemo prihvatiti taj zaziv, naročito u ovoj Godini vjere. Poput apostola i mi recimo Gospodinu: “Umnoži nam vjeru!” Da, Gospodine, naša je vjera malena, slaba i krhka, ali ti je prikazujemo takvu kakva jest, da je ti umnožiš. Jel’ bi vam se svidjelo da svi to ponovimo: “Gospodine umnoži našu vjeru”? Hoćemo li to učiniti? Svi: Gospodine, umnoži u nama vjeru, umnoži u nama vjeru! Gospodine, umnoži u nama vjeru! Neka nam je on umnoži!
A što nam Gospodin odgovara? Odgovara: “Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao” (r. 6). Gorušičino je sjeme vrlo sitno, a Gospodin kaže da je i takva vjera, malena, ali prava i iskrena, dovoljna da se čine ljudski gledano nemoguće i nezamislive stvari. Istina je! Svi poznajemo jednostavne, ponizne osobe s jakom vjerom, koje zaista premještaju brda! Pomislimo, primjerice, na neke majke ili očeve koji se suočavaju s vrlo teškim situacijama; ili na neke bolesnike u vrlo teškom stanju, koji na one koji ih dolaze posjetiti prenose vedrinu. Takve se osobe, upravo zbog svoje vjere, ne hvastaju svojim djelima, dapače, kao što Isus traži u Evanđelju, kažu: “Sluge smo beskorisne. Učinismo smo što smo bili dužni učiniti” (Lk 17, 10). Koliki među nama imaju tu jaku, poniznu vjeru, koja čini toliko dobra!
U ovom se mjesecu listopadu, koji je na poseban način posvećen misijama, sjetimo mnogih misionara, muškaraca i žena, koji su u naviještanju Evanđelja svladali svakojake prepreke, zaista su dali svoj život; kako kaže sveti Pavao Timoteju: “Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga” (2 Tim 1, 8). Ovo se pak odnosi na sve nas; svaki od nas, u svakodnevnom životu, može svjedočiti Krista, oslanjajući se na snagu Boga i na snagu vjere. Vrlo mala vjera koju imamo, ali koja je snažna! Tom snagom svjedočiti Isusa Krista, biti kršćani životom, svojim svjedočenjem!
A kako crpimo tu snagu? Crpimo je od Boga u molitvi. Molitva je disanje vjere: u odnosu prožetom pouzdanjem, u odnosu protkanom ljubavlju, ne može manjkati razgovara, a molitva je razgovor duše s Bogom. Listopad je i mjesec krunice, a u Pompejima je običaj prve se nedjelje listopade posebnom molitvom obratiti Gospi, Blaženoj Djevici Mariji od svete Krunice. Pridružimo se u duhu tom činu pouzdanja u našu Majku i primimo iz njezinih ruku krunicu: krunica je škola vjere, krunica je škola vjere!

Nakon Angelusa
Jučer je u Modeni blaženim proglašen Rolando Rivi, bogoslov iz ovih krajeva, Emilije, ubijen 1945. godine, u dobi od 14 godina, iz mržnje prema vjeri, čija je jedina krivnja bila to što je nosio talar u razdoblju kada se nasilni progon obrušio na svećenike, jer su u ime Božje dizali glas i osuđivali pokolje počinjene neposredno po završetku rata. No, vjera u Isusa pobjeđuje duh svijeta! Bogu zahvalimo za ovoga mladog mučenika i herojskog svjedoka evanđelja. I koliko samo četrnaestogodišnjaka danas ima pred očima taj primjer: hrabri mladić, koji je znao kamo mora ići, koji je upoznao Isusovu ljubav u svom srcu i dao život za njega. Lijep je to primjer za mlade!
Želim zajedno s vama podsjetiti na osobe koje su u prošli četvrtak izgubile život na Lampedusi. Molimo zajedno u tišini za tu braću i sestre: muškarce, žene, djecu… Pustimo srcu da proplače. Molimo u tišini!