Đakovo, 18. travnja 2013.
Poglavari Svete Stolice zadužili su me da dođem u Đakovo kako bih objavio dvije vijesti. Prva se odnosi na nadbiskupa Marina Srakića. Sjećate se da je 6. srpnja prošle godine navršio 75 godina. U skladu s kanonom 401 §1 Kanonskog Zakona, ne samo da je odmah ponudio ostavku u svezi pastoralne uprave Nadbiskupijom, nego je u različitim prilikama molio mene i Poglavare da se požuri s iter-om imenovanja njegovog nasljednika, zato jer je smatrao prikladnim da bi Upravitelj Crkve Božje u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji morao imati više snage suočavati s izazovima koje danas susreće ova važna Metropolija.
Nadali smo se zajedno s mons. Srakićom da će imenovanje novog nadbiskupa biti 24. ožujka ove godine, budući da se tada navršavala 23. obljetnica njegova biskupskog ređenja. Unatoč svemu, to nije bilo moguće zato što je u međuvremenu – kao što znate – Sveti Otac Benedikt XVI. dao ostavku i očekivalo se imenovanje novog Pape.
Dakle, papa Franjo je prošlih dana ispitao čitavu dokumentaciju koja je bila prikupljena i izlazeći ususret želji mons. Srakića, prihvatio je njegovu ostavku pastoralne uprave Đakovačko-osječkom nadbiskupijom.
Draga Ekselencijo, dopustite mi reći da mi je pomalo žao zbog ove vijesti, zbog velikog poštovanja koje imam prema Vama. U Vama sam uvijek nalazio mudrog pastira, pametnog, sposobnog, revnog, potpuno posvećenog dobru Đakovačko-osječke nadbiskupije i Sveopće Crkve. Hvala lijepo draga Ekselencijo, uime Svetog Oca i uime Svete Stolice, za dobro koje ste obilno širili tijekom 23 godine svoje biskupske službe. Sjećat ćemo Vas se osobito kao biskupa Biskupske sinode, kao predsjednika Biskupske konferencije, kao pastira koji je slijedio osnivanje nove Metropolije đakovačko-osječke. Želimo Vam dug život i dobro zdravlje; pratit ćemo Vas snažnim molitvama, puni povjerenja da će Gospodar života i povijesti nastaviti izlijevati na Vas obilje blagoslova i milosti.
Druga vijest koju sam zadužen objaviti odnosi se na imenovanje nasljednika mons. Srakića. U svezi toga, moram reći iznad svega da se prošlih mjeseci, nakon što sam napravio predviđene konzultacije prema Kanonskom zakonu, pažnja Svete Stolice usredotočila na crkvene osobe koje imaju prokušani osjećaj za Crkvu, dobre ljudske i svećeničke kvalitete i koje imaju jako široku kulturu. Na kraju, Sveti Otac Franjo izabrao je crkvenu osobu koja dobro poznaje Slavoniju i koja je vama jako draga. I evo, točno ovaj trenutak, također u Vatikanu bit će objavljeno da je Njegova Svetost imenovala đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Njegovu Ekselenciju preuzvišenog monsinjora Đuru Hranića.
Čestitamo, draga Ekselencijo! Osobno sam zaista zahvalan Svetom Ocu da je izabrao upravo Vas kao nasljednika mons. Marina Srakića. Poznajemo se već nekoliko godina; uvijek sam čuo puno dobra o Vama; i – rekao bih još više – mogao sam se uvijek diviti Vašim ljudskim i pastoralnim darovima. Vi ste izabrani sin ove Metropolije, i već imate lijepo iskustvo biskupskog služenja. Ovih mjeseci mojeg služenja u Hrvatskoj, mogao sam isto tako konstatirati još više koliko je cijenjen Vaš dragocjen doprinos koji ste dali monsinjoru Srakiću kao pomoćni biskup. Sve nam to pomaže da gledamo s povjerenjem posao koji Vas čeka, u zahtjevnoj službi kao nadbiskupa i metropolite. Zasigurno možete računati na našu molitvu, za sretan uspjeh Vaše misije i za dobro naroda Božjega koji Vam je povjeren.
Htio bih nadodati još jednu riječ iskrene zahvale svima onima koji su surađivali s Apostolskom nuncijaturom za ovaj crkveni događaj. Prošlih mjeseci željeli smo prikazati Svetoj Stolici potpuniju sliku stanja i potreba Nadbiskupije i iznad svega kvalitete koje su se tražile za novog nadbiskupa. Dakle, kada smo obavljali konzultacije prepisane Kanonskim zakonom, znali smo dobro da su osobe kojima smo se obraćali zauzete mnogim dužnostima. Ali, vjerovali smo da će oni obaviti također i tu službu najbolje što mogu; i iznad svega, da će to učiniti s osjećajem crkvene odgovornosti. I tako smo danas došli do imenovanja novog nadbiskupa, a to je bilo moguće zato jer smo naišli na otvorenost i veliku ozbiljnost koja je za primjer, kako se izišlo u susret našim zahtjevima. Zato osjećam dužnost reći svima: hvala, hvala od srca, neka vas Gospodin nagradi!