Zagreb, (IKA) – Otvarajući 23. siječnja u Zagrebu 58. teološko-pastoralni tjedan o temi „Unutarcrkveni dijalog, suradnja i suodgovornost”, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu dr. Mario Cifrak ustvrdio je da Crkva ima svoja obilježja koja je važno uočiti i poznavati kao pretpostavku za dijalog, suradnju i suodgovornost. U tom kontekstu ukazao je na nekoliko važnih odrednica Crkve. Govoreći o Crkvi obilježenoj „izlaskom” pojasnio je da je od 3. st. noć prije Uskrsa bila bogoslužje bdijenja s krštenjem, a krštenje se može razumjeti kao svojevrsni Izlazak. „U Prvoj Crkvi nastanak novih zajednica je ovisio o spremnosti obitelji, kao što je bila ona Priske i Aquile, da zbog evanđelja pođu u druge gradove i ondje sa svojim domom budu početak nove zajednice. Nije samo krštenje bilo exodus nego život tih kršćana je bio trajan exodus zbog izgradnje Crkve”.
Pojasnio je, nadalje, da je Crkva zajednica koja se sabire, primijetivši da se to događa po uzoru naroda Božjega u Starome zavjetu. „U biblijsko vrijeme bili su vrlo važni snovi i vizije, glasovi i riječ upućena proroku. Umjesto toga imamo danas u modernom društvu zajednička savjetovanja i razgovor. Kulturni oblik vjerske spoznaje mijenja se u svakoj epohi i Bog se može objaviti služeći se svakom formom”, istaknuo je dekan KBF, ustvrdivši da je okupljena zajednica i mjesto bratske opomene i stalnoga opraštanja.
Kao treće obilježje Crkve dr. Cifrak istaknuo je njezin trenutak sjećanja. „Crkva živi od pažljivo predanoga, preciznoga i uvijek iznova provjeravanoga sjećanja. Njezina pričanja i vjeroispovijesti, njezini zakoni i zapovijedi, njezine opomene i obećanja, molitve i pjesme, simboli i znakovna djelovanja su njezino životvorno pamćenje”, rekao je dekan KBF.
Govoreći o Crkvi koja mora postati Tijelo Kristovo, pojasnio je kako se Crkvu ne smije poistovjetiti s Kristom. „Ona nikada ne sustiže njegovu riječ, njegov život, njegovu neporočnost, njegovu apsolutnu predanost i njegovo potpuno jedinstvo s voljom Očevom u ovome svijetu. Ona nije samo Crkva svetih ljudi nego uvijek i Crkva grješnika”, rekao je dr. Cifrak.
Kao peto obilježje istaknuo je da vjeru treba učiti. „Moramo se čuvati od toga da crkveni katekumenat gledamo kao nastavu, poduku. On je bio više od toga. On je bio upućivanje krštenika u novi oblik života, koji se bitno razlikovao od načina života poganskog društva”, rekao je. Govoreći o Crkvi kao cjelini istaknuo je: „Crkva ne bi mogla biti prostor otkupljenja koji je Krist otvorio, ako bi bila bez odnosa sa svijetom i gledala na sebe samo kao na agenturu za posredovanje mišljenja. Ona ne smije ustupiti sve više zadaća državi da bi na kraju postala blijedi isječak društva, koji je nadležan za obrede prijelaza, granične slučajeve ili kao garant nade u onostranost”.
Kao sedmo crkveno obilježje ukazao je na gubitak jedinstva kao na najdublju ranu Crkve.
„Jedinstvo Crkve ne dolazi samo po sebi. Ono je dar Božji i treba za nj moliti. Jedinstvo Crkve odražava jedinstvo Oca i Sina. Kao što je Krist posve u Ocu, i Otac u njemu, tako treba Crkva biti posve u Kristu: tek tada za nju postoji jedinstvo. Da svijet upozna poslanje i Krista, ovisi o jedinstvu Crkve. Ako nije jedna, nego podijeljena, svijet može misterij Krista samo još nejasno spoznati. Podijeljenost naroda Božjega gotovo onemogućava da svijet može vjerovati”, poručio je dr. Cifrak sudionicima TPT, zaključivši kako nas poziv na jedinstvo potiče da budemo suradnici „Božji u Kristovu evanđelju”.