Gostima su se tradicionalno obratili predsjednik Gradskog vijeća grada Rijeke Andrej Poropat, riječki gradonačelnik Vojko Obersnel te riječki nadbiskup Ivan Devčić, čiji govor prenosimo  cijelosti.

„Poštovani gospodine Predsjedniče RH, gospodine gradonačelniče i ostali predstavnici gradske vlasti, poštovana gospodo ministri, uvaženi predstavnici akademske zajednice i kulturnog života Grada, cijenjeni predstavnici gospodarstva, zdravstva i religijskih zajednica! Sve vas srdačno pozdravljam uime Riječke nadbiskupije i u svoje osobno ime.

Kao svake godine tako i ove Dan našega grada slavimo na društvenoj razini svečanom sjednicom i drugim prigodnim programima, a na crkvenoj svečanim misnim slavljem u katedrali Sv. Vida. Ta povezanost i to dvostruko slavljenje Dana Grada na blagdan sv. Vida nije bez razloga. Naime, u srednjem vijeku Rijeka se zvala Flumen Sancti Viti. Slično i neki drugi naši gradovi povezuju svoj svečani Dan s blagdanom nekog sveca, npr. Poreč s blagdanom sv. Mavra; Pula s blagdanom sv. Tome; Zadar sv. Stošije; Split sv. Duje; Dubrovnik sv. Vlahe itd. Riječka Crkva imala je čast da je sinoć glavno misno slavlje u povodu blagdana sv. Vida na trgu ispred katedrale predvodio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH. Misnom slavlju nazočili su mnogi vjernici i ostali građani na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Time smo posvjedočili naše gradsko zajedništvo i međusobno prihvaćanje i uvažavanje bez obzira na svjetonazorske razlike.

Nažalost, nije tako posvuda, o čemu nam svjedoče gotovo svakodnevno izvještaji u našim medijima. Sv. Vid je kao sedmogodišnji dječak bio žrtva vjerske netolerancije. Možda smo upravo, jer imamo takvog zaštitnika, posebno osjetljivi na svaki znak bilo kakve svjetonazorske ili nacionalne isključivosti i nesnošljivosti. Ova godina protječe u Rijeci u znaku njezina izbora za „Europsku prijestolnicu kulture“. Dobro je pritom ne zaboraviti da neki grad može imati ma kako velebne građevine, trgove, hotele, škole, sveučilišta i slične stvari, ali će unatoč svemu tome biti siromašan i zaostao ako u njemu nema svjetonazorske i nacionalne ne samo snošljivosti nego međusobnog prihvaćanja i uvažavanja.

Do čega mogu nesnošljivost i nasilno nametanje vlastitih uvjerenja drugima dovesti pokazuje primjer sv. Vida i njegovih odgojitelja Modesta i Krescencije, koje je rimska carska vlast ubila jer se nisu htjeli odreći svog vjerskog uvjerenja, a stari su ih Riječani izabrali za svoje nebeske zaštitnike, a to znači i za uzore koje će nasljedovati. Zato neka naš grad svoju visoku kulturu pokazuje ne samo dostignućima na području materijalnog i svakog drugog razvoja, nego u prvom redu brigom da u njemu svi imaju jednaku šansu, tj. da u njemu nitko ne bude diskriminiran zbog svoje nacionalne pripadnosti ili zbog svojih vjerskih i svjetonazorskih shvaćanja i uvjerenja. Neka nam takva Rijeka sv. Vida (Flumen sancti Viti) vivat, crescat, floreat, u sadašnjosti i u budućnosti, na radost i zadovoljstvo svih njezinih stanovnika.”