Govor nadbiskupa Hranića na otvorenju Katehetske proljetne škole
Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup Đuro Hranić
Katehetska proljetna škola „Bliskost Riječi u nastavi na daljinu – O govornim kompetencijama u online nastavi“ počela je u četvrtak 6. svibnja putem aplikacije Zoom pozdravnim govorom predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. Uime nadbiskupa Hranića, govor je pročitao predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin. Govor prenosimo u cijelosti.
Poštovana gospođo Ravnateljice Agencije za odgoj i obrazovanje, cijenjeni predavači i sudionici okruglih stolova, poštovane vjeroučiteljice i vjeroučitelji, voditelji radionica, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, sudionici ove Katehetske škole, dragi organizatori, voditelju Povjerenstva, prof. dr. Josipe Šimunoviću, dekanu KBF-a u Zagrebu, cijenjeni kolega viši savjetniče za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje, prof. Dalibore Adžiću!
Dopustite mi da vas najprije sve skupa od srca pozdravim na početku ove Katehetske proljetne škole. Činim to rado u ime svih nadbiskupa i biskupa Hrvatske biskupske konferencije, kao i u svoje osobno ime! Dobro došli na Školu koja nosi naslov: Bliskost Riječi u nastavi na daljinu. O govornim kompetencijama u „online nastavi“.
Smisao blizine i bliskosti raste s međusobnom udaljenošću. Posljednjih nas je nekoliko mjeseci stvarnost u kojoj se nalazimo poučila da tek s udaljenošću raste istinski smisao svake blizine. Tu smo istinu bili primorani osjetiti i živjeti u vremenu koje je iza nas. Tim smo vremenom još uvijek okruženi. Ono što nam se činilo tako svakodnevnim, do te mjere da to više nismo niti uočavali, odjednom je postala naša najveća preokupacija. Blizina i bliskost s drugima. Da će nas udaljenost toliko približiti, tko je to mogao i pomisliti? Da će nemogućnost bliskih susreta probuditi u nama duboku čežnju za drugim, i to u toj mjeri da iznalazimo mogućnosti različitih „on line“ susreta, danas je nepobitna činjenica. Tako doživljavam i ovu Katehetsku školu. Ne samo kao mjesto i vrijeme preporučene i trajne obveze osobnoga napredovanja, koliko više kao darovano mjesto i vrijeme blizine sa svima vama.
S blizinom otkrivamo smisao udaljenosti. No, istina o blizini i udaljenosti ima i svoju drugu stranu. Onako kako osjetimo potrebu blizine za nekim tek nakon poduže udaljenosti, tako i s blizinom raste zapravo otkrivanje smisla udaljenosti. U Isusu Kristu, utjelovljenoj Riječi, daje nam se i pruža tumačenje te istine. Naime, tek u neshvatljivom poniženju na križu, razumjeli smo svu njegovu moć. Tek onda kad je nestao iz blizine svojih učenika, nastala je Crkva i zajednica vjernika. Tek onda kad je otišao od nas, ponovno je ondje odakle zapravo i dolazi: u Bogu, svome Ocu! Prema riječima kardinala Saraha, u knjizi Bog ili ništa: „Križ stoji dok se svijet okreće“ (str. 32.).
To drugim riječima znači: iskustvo Kristove blizine, Krist sam, blizu je i kada nam se čini da je daleko. A najbliži je kada se u patnjama čovječanstva pitamo: gdje je? Zbog toga što je bio s nama; zbog toga što je s nama – razumijemo i otkrivamo smisao i njegove udaljenosti. Jer tek onda kada je s križa otišao svome Ocu, ondje je odakle je došao. On i Otac jedno su. Ali, onako kako je Otac ljubio njega, tako Krist ljubi nas. Dakle, njegovim odlaskom k Ocu, i mi smo ondje odakle zapravo dolazimo. U Bogu smo!
Dijaloška dijakonija. Blizinu Isusa Krista i u ovim vremenima – posebno u ovim vremenima – vjeronauk u školi želi i dalje naviještati. Osim što smo se u tu svrhu osposobili upotrebljavati različita sredstva, danas ćemo – najprije zahvaljujući predavačima – tražiti i pravu riječ. Način govora, modele kako bliskost Krista zadržati u nastavi „na daljinu“. Doista se nadam i vjerujem da će vrsni predavači, svatko iz svoga kuta, pred nas prostri blago riječi i njezinoga smisla, kako bismo u njoj mogli otkrivati novi način prepoznavanja Krista među nama. No, neovisno o tomu što se ne možemo iskusiti blizinom, vjerujem da će te, drage vjeroučiteljice i vjeroučitelji, prihvatiti poziv na tu „dijalošku dijakoniju“, na razgovor koji će nam svima poslužiti kako bismo otkrivali novi govor prispodoba u vremenu u kojemu se nalazimo.
Postoji jedna priča o ocu koji je ležao na samrtnoj postelji. Dozove on svoje sinove k sebi i reče im: „U mom vinogradu se nalazi skriveno blago. Valja vam samo kopati i pronaći ćete ga“. Otac nedugo nakon toga susreta umre, a sinovi se baciše na posao. Kopali su i kopali, prekopali svaki milimetar vinograda, ali nisu ništa našli. Međutim, kada je došla jesen, vidješe oni da im je vinograd najljepši u okolici. Plodova je bilo kao nikada do sada. Tada shvatiše sinovi da im je otac htio poručiti: blagoslov života se ne nalazi u zlatu, nego u znoju koje se pretvara u zlato.
Uopće ne sumnjam da će nas naši predavači i voditelji radionica naučiti vrednovati svoj vlastiti rad i svoje mogućnosti. Također se nadam da će nam pripomoći naučiti nas govoriti o blizini i bliskosti Riječi u nastavi na daljinu. Da će tu bliskost posvjedočiti, već su učinili prihvaćanjem predavanja i sudjelovanja na Katehetskoj školi. Svima njima zahvaljujem, a vama želim plodonosna dva radna dana.
Zahvaljujem na pozornosti!