Govor predsjednika BK BiH Svetome Ocu
Banjolučki biskup Franjo Komarica pozdravio je na audijenciji u Vatikanu 4. prosinca 2003. Ivana Pavla II. u ime Organizacijskoga odbora za pastirski pohod Banjoj Luci
Sveti Oče!
Danas su ovdje pred Vama članovi Organizacijskoga odbora za pripremu Vašega ljetošnjeg nezaboravnog pastirskog pohoda Bosni i Hercegovini. Došli smo iskreno Vam zahvaliti za taj čin očinske skrbi i ljubavi prema katolicima i prema svim ostalim građanima naše Domovine.
Ovaj naš naraštaj, ali i budući naraštaji, Vama – istinskome i najvećemu prijatelju naše zemlje, brižnome Bijelom Ocu nas sinova i kćeri Katoličke Crkve – duguje trajnu i neizmjernu zahvalnost za bezbrojne izraze ljubavi i konkretne, učinkovite skrbi. Posebno smo se u to uvjerili za vrijeme nedavne teške ratne tragedije, koja nas je sve bila pogodila i čije mnogostruke, još uvijek otvorene rane, Vi, kao Milosrdni Samarijanac suvremenoga svijeta, ustrajno nastojite izliječiti.
Kao iskreni ljubitelj čovjeka i neumorni promicatelj Božje istine o čovjeku, promicatelj pravde ljubavi i mira među ljudima i narodima, svojim dolaskom k nama “raširenih ruku” po drugi put u zadnjih sedam poratnih godina, ponovno ste nam jasno priopćili “da zauzimamo posebno mjesto u papinu srcu” i da za nas neprestano molite Gospodina. Ponovno ste pokazali da, kao nitko drugi na svijetu, suosjećate s nama u našim patnjama i teškoćama.
Ni mi katolici ni drugi naši sugrađani ne možemo zaboraviti Vaše dirljive riječi pri svršetku veličanstvenog euharistijskog slavlja u Banjaluci 22. lipnja ove godine: “Zemljo Bosno i Hercegovino, Papa te nosi u svojemu srcu i želi ti dane napretka i mira!”. Ta snažna i duboko plemenita izjava još jednom je potvrdila Vašu trajnu blizinu i Vašu posebnu ljubav prema nama. Ona nam je posebno dragocjena za još uvijek, nažalost, mnogobrojne obespravljene građane naše Domovine, među kojima su ne samo članovi moje Banjalučke biskupije nego i cijele Vrhbosanske metropolije. Oni se u nadi protiv svake nade ustrajno nadaju da će im se konačno vratiti sva nasiljem oduzeta ljudska prava i njihove građanske slobode, među kojima su i pravo na povratak i život dostojan čovjeka u rodnome kraju.
Želimo Vam, Sveti Oče, posebno zahvaliti za Vaš izvanredni dar, kojim ste nas obdarili uzdignućem na čast oltara mladoga katoličkog laika, Banjolučanina Ivana Merza. Stavljajući ga za uzor i putokaz, kao “raspored života i djelovanja” današnjemu naraštaju katoličkih vjernika svjetovnjaka, napose mladih, dodatno ste nas zadužili da snagom vjere u Isusa Krista, djelotvornoga u Crkvi, budemo vjerodostojni promicatelji kulture mira i graditelji civilizacije ljubavi u našoj domovini i tamošnjemu dijelu Europe.
I u ovoj Vam prigodi, Sveti Oče, Kristov Namjesniče na zemlji, obećavamo da ćemo mi, hrvatski katolici iz Bosne i Hercegovine, po uzoru na višestoljetne primjere svojih otaca, ostati i u buduće vjerni “slavnom Kristovom Križu”, kojega ste u središtu Banjolučke biskupije predali našoj mladeži da joj “bude uvijek svjetlo i putokaz” na njezinu putu prema kraljevstvu Božjemu.
Sveti Oče, u ime ovdje nazočnih članova naše domovinske Crkve, kao i svih njenih sinova i kćeri, smjerno molim Vaš blagoslov. Neka nam on bude potpora kako bismo u svojoj životnoj sredini mogli izvršiti odgovornu zadaću, koju nam povjerava Isus Krist, i kako bismo mogli provesti u djelo Vaše očinske naputke, a što smatramo svojim dugom prema Vama.
Vaš blagoslov molim i za cijelu našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sve njezine stanovnike i njezine prijatelje i dobročinitelje.