Govor predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića na svečanoj inauguraciji božićnog drveta, 17. prosinca 2002.
Uzoriti gospodine,
Časna braćo u biskupstvu,
Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske,
Poštovani predstavnici hrvatske Vlade,
Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici iz Hrvatske!
Radostan sam što u ime Hrvatske biskupske konferencije mogu uputiti srdačan pozdrav svima ovdje nazočnima.
Danas smo se sabrali u radosnoj prigodi inauguracije božićnog drveta, koje ove godine Republika Hrvatska daruje Svetom Ocu.
Već dva desetljeća božićno drvo koje ukrašava prostor pred bazilikom Svetog Petra daruje jedna europska zemlja, što na izvjestan način simbolizira univerzalnost Crkve, u kojoj svi narodi nalaze svoje mjesto.
Meni osobno, a vjerujem i svima nazočnima, veliku radost i čast predstavlja činjenica što će drvo koje dolazi iz Hrvatske ovoga Božića ukrašavati Trg. Sv. Petra, koji snažnom božićnom porukom u ovim blagdanskim danima postaje središtem čitavog planeta, okupljajući hodočasnike sa svih strana svijeta. Poruka novorođenoga Kralja mira, izrečena s ovoga mjesta po njegovom Namjesniku na Zemlji, želi obuhvatiti čovječanstvo i svako ljudsko biće; osobito ono najmanje, čiji se glas ne čuje, one koji žive na mjestima gdje je mir ugrožen.
Drvo poput ovoga skriva u sebi brojna značenja: uvijek zeleno, simbolizira život koji se neprestano obnavlja; izraslo u planini, s dubokim korijenjem kojim prodire u stijenu navodi na razmišljanje kako ni čovjek ne može živjeti bez temelja. Samo onaj koji je duboko ukorijenjen, može se uzdizati prema Bogu, odolijevajući olujama života, uspravan poput stabla koje stremi ravno k nebu. Kako čovjeku pojedincu, tako su i narodu potrebni duboki korijeni da bi se održao u povijesnim previranjima.
Tijekom svoje povijesti hrvatski je narod pronašao sigurno uporište u kršćanskoj vjeri koju je prihvatio prije više od trinaest stoljeća. Upravo ta veza s Petrovom Stolicom odredila je njegovu društvenu i kulturnu fizionomiju, ucijepljujući ga u veliku europsku kršćansku zajednicu.
Pripadnost zapadnoj kršćanskoj uljudbi i zauzetost u očuvanju i življenju te baštine, više je puta istaknuo Sveti Otac Ivan Pavao II., osobito tijekom dvaju nezaboravnih pastoralnih pohoda Hrvatskoj. U svom pohodu 1998. godine, kada je uzdigao na čast oltara blaženog Alojzija Stepinca, Sveti je Otac poželio Hrvatskoj da: “se kao zemlja koja je sastavni dio Europe, izgrađuje na trajnim vrijednostima (…), da iz davnih kršćanskih korijena provre jaka bujica životne limfe koja će (…) osigurati procvat istinskog humanizma za buduće naraštaje” (Zagreb, 2. listopada 1998.).
Hrvatska je, nakon okrutnog rata koji je označio kraj komunističke vladavine, postala demokratska zemlje u kojoj se Crkva u svom pastoralnom poslanju sučeljava s novim izazovima i zahtjevima sadašnjega vremena.
Neka Majka Božja, vjerna Odvjetnica Hrvatske (Advocata Croatiae) pomogne hrvatskom narodu očuvati vjernost svojim kršćanskim korijenima, kako bi mogao dati svoj izvorni doprinos velikoj obitelji Europe i čovječanstva.
Uzoriti gospodine Kardinale!
S tim mislima, molimo Vašu Uzoritost da ljubazno prenese Svetom Ocu našu zahvalnost, ljubav i odanu povezanost, dok mu obećavamo trajan spomen u našim molitvama kojima pratimo njegovo neumorno poslanje hodočasnika Evanđelja, u svijetu praćenom nemirima, ali tim više žednom ljubavi i istine.
Uzoriti, Ekscelencije, draga braćo i sestre!
Predajući ovo božićno drvo, simbol pravoga života rođenog u Betlehemu, rado upućujem vama ovdje nazočnima, te svima koji će posjetiti ovaj Trg, naše najsrdačnije čestitke za Božić, koji neka bude svet i blagoslovljen, želeći svako dobro u novoj 2003. godini.