Govor Svetog Oca u petak, 31. siječnja 1997. na privatnoj audijenciji za zadarsko crkveno i državno izaslanstvo u povodu 600. obljetnice osnutka Generalnog učilišta dominikanskog reda u Zadru

Draga braćo i sestre!
1. Radostan sam što vas mogu susresti u povodu 600. obljetnice drevnoga Generalnog učilišta dominikanaca u Zadru. Posebno se ovom zgodom obraćam zadarskome nadbiskupu Ivanu Prenđi i zahvaljujem mu na srdačnim riječima koje mi je uputio. Također pozdravljam njegova prethodnika, nadbiskupa Marijana Oblaka, predstavnike Reda propovjednika, zatim zadarsko-kninskoga župana, zadarskoga gradonačelnika i članove Gradskoga poglavarstva te dekana, profesore i studente Filozofskoga fakulteta u Zadru.
Premda su povijesna zbivanja vezana uz dominikansko Generalno učilište u vašoj nadbiskupiji vremenski daleka, ipak predstavljaju važnu poruku za današnje kršćane pozvane na suočavanje s promijenjenim kulturnim okolnostima koje su koji put tako udaljene od Evanđelja.
Povijest tog učilišta svjedoči prije svega o zalaganju Katoličke Crkve za promaknuće kulture. Naime, utemeljenje uglednoga akademskog središta 1396. označuje tek jedan od vrlo širokih vidika dijaloga znanosti i vjere koji je rodio divnim plodovima, još uvijek vidljivima u duhovnoj baštini mnogih naroda.
Dominikansko je Generalno učilište preko četiri stoljeća bilo vrlo plodno mjesto znanstvenoga istraživanja i inkulturacije vjere, otvoreno kleru i svjetovnjacima raznih europskih zemalja. Nažalost, ta je akademska ustanova početkom 19. stoljeća prestala sa svojim vrlo korisnim djelovanjem. Time je, uime pogrešnog poimanja slobode i na nasilan način, okončan vrlo značajni kršćanski nadahnut oblik kulturnoga zalaganja.

2. Osim toga, nazočnost je Generalnoga učilišta u Zadru na samim počecima suvremenoga doba bila uklopljena u široko i dobro raspoređeno djelovanje biskupija i crkvenih redova u evangelizaciji te ćudorednome i uljudbenom odgoju hrvatskoga puka. Crkva je preko škola i raznovrsnih dušobrižničkih središta dala odlučan doprinos kulturnome napretku vašega naroda, promičući istodobno njegovo uključenje u svekolika zbivanja europske kulture.
Blagotvorno zalaganje Crkve doživjelo je bolni zastoj u tijeku upravo minulih desetljeća zbog prevlasti marksističke ideologije i nadošlog rata koji je u tijeku zadnjih godina okrvavio Hrvatsku zajedno s Bosnom i Hercegovinom. Nakon tih zbivanja koja su uzrokovala ogromnu materijalnu i moralnu pustoš, danas društvene i političke prilike Katoličkoj Crkvi pružaju nove mogućnosti za promaknuće osobe u vašoj domovini.
Crkvena zajednica tome zadatku pristupa ispunjajući prije svega zadaću propovijedanja Evanđelja koju joj je povjerio Gospodin. Premda se evanđeoska poruka ne poistovjećuje ni s jednom kulturom, ona prodire u posebne povijesne i antropološke stvarnosti te im, poštujući njihove vrijednosti i njihova vlastita bogatstva, pomaže “da iz svoje žive predaje pokrenu izvorne izraze kršćanskoga života, slavlja i misli” (CT 53). Evangelizacija je, naime, sastavljena od “zahvaćanja snagom Evanđelja i svojevrsnoga preusmjerenja mjerila prosudbe, temeljnih vrijednosti, glavnih težnji, načina razmišljanja, vrela nadahnuća i oblika ljudskoga života koji su u suprotnosti s riječju Božjom i naumom spasenja” (EN 19), u svrhu promaknuća životnih uvjeta, uvijek sve dostojnijih čovjeka i njegova nadnaravnoga određenja.

3. Draga braćo i sestre! Neka 600. obljetnica osnutka Generalnoga učilišta dominikanaca u Zadru hrvatskim katolicima bude poticaj na sustavnu nazočnost u akademskim središtima kako bi podupirali prijeko potrebni dijalog između znanosti i vjere. Radi se o zalaganju koje pretpostavlja obnovljenu odgovornost vjernika za vlastitu kulturu i njezin razvoj. Potrebno je, naime, da vjernici u svakodnevnome suočenju s Evanđeljem znaju pročistiti raznolike izraze kulture od obzora smrti i lažnih vrijednosti, kako bi se otkrio pravi ljudski poziv, u skladu sa Stvoriteljevim naumom.
Katolici su u ovo doba obilježeno dubokim i brzim promjenama pozvani svojoj domovini pružati novu umnu i moralnu snagu radi izgradnje civilizacije ljubavi. Neka jasnoća na svim područjima društvenoga života, spremnost na praštanje i pomirbu, prihvaćanje slabih i potpora siromašnima, poštivanje osobe i njezina dostojanstva te pozornost na istinske potrebe obitelji koja je osnovna stanica društva, budu nezaobilazne točke oslonca na putu prema novome kršćanskom tisućljeću!

4.ć baština, posve prihvaćena, biti najbolje jamstvo za ostvarenje suvremenoga odgojnog sustava i za izgradnju novih smjerokaza civilizacije i napretka.
Svekoliki taj posao povjeravam nebeskome zagovoru Marije, Otkupiteljeve Majke, koju zazivate i kao “najvjerniju Odvjetnicu Hrvatske” (Advocata Croatiae fidelissima), te, želeći svako dobro vašemu ljubljenom Narodu, udjeljujem poseban apostolski blagoslov svakome pojedinom od vas i vašim obiteljima.