Dragi kardinale ponosne i poharane Bosne i Hercegovine,
preuzvišeni apostolski nuncije,
dragi oče nadbiskupe splitsko-makarski,
dragi oci nadbiskupi i biskupi,
draga braćo svećenici i redovnici, časne sestre,
poštovani predstavnici našega političkog i kulturnog života,
dragi mladi,

Počet ću s riječima Svetog Oca Ivana Pavla II: “Mladi, kad vas promatram osjećam veliku zahvalnost i jaku nadu. Budućnost dobrog dijela sljedećeg stoljeća, u vašim je rukama. Budućnost mira nalazi se u vašim srcima. Da biste izgrađivali povijest, kako to vi možete i morate činiti, trebate osloboditi povijest od raznih krivih putova. Kakvo je vaše poimanje čovjeka? U čemu se za vas sastoji dostojanstvo i veličina ljudskog bića?”. (Papa mladima, 1.1.1985., za “Dan mira”). Pitanje je to koje Sveti Otac, Petar naših dana, postavlja mladima svijeta, ali i mladima u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koje ovdje predstavljate.
Isus, došavši u krajeve Cezareve i Filipove, obrati se svojim apostolima, onima koje je izabrao da ga slijede, da ga čuju, da budu svjedoci njegovih djela, zapita ih što govore ljudi tko je Sin čovječji? To pitanje, mladi Isus postavlja i vama danas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”. (Mt 16,15).
Imamo veliku poticajnu riječ i sadržaj ovoga susreta: “S Kristom u treće tisućljeće”. Ali, tko je on? Zašto ima pravo na našu ljubav? Zašto ima pravo na naše povjerenje? Čime on to dokazuje da nas voli, i što je uložio za naše spasenje? Tko je on? I govorili su apostoli ono što su slušali među narodom. Neki su govorili da je on Jeremija, da je možda Ilija koji je opet došao na svijet, ili da se jedan od velikih proroka opet pojavio u njihovo doba. Ali, Isus pita: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Trebalo je istinu kazati o Isusu Kristu, jednim srcem, jednim ustima, i tko to odgovara na Isusovo pitanje? Odgovara Petar: “Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga živoga. (Mt 16,16). Isus Krist Sin Boga živoga! Isus Krist, Vječna Riječ, koja je tijelom postala u krilu Djevice Majke Marije. Božanska osoba koja usvaja našu ljudsku narav, da se rodi za nas kao čovjek; da bude Spasitelj; da bude Otkupitelj čovjeka i njegov osloboditelj; da vrati čovjeku dostojanstvo sinova Božjih i kćeri Božjih.
Dakle, Isus Krist je pravi Bog, za nas čovjekom postao, kao jedan od nas, da bude naš brat, a da mu mi budemo braća i sestre. “Tako je Bog ljubio svijet”. (Iv 3,16). To znači ime Isus. Isus Krist Spasitelj. Petar svjedoči za njega. Crkva svjedoči za njega. I mi smo danas ovdje okupljeni kao Crkva: oni koji vjeruju Isusu Kristu, koji imaju u nj povjerenje, jer je on Ljubav. A čime je dokazao da nas voli? Dokazao je cijelim svojim zemaljskim životom. Osobito je dokazao svojom ljubavlju na križu.
Mladi, jučer ste gledali na stadionu križ: Isus Raspeti, na križu raširenih ruku i probodenog srca. To je Bog naš. I tko nas onda više može ljubiti no onaj koji je za nas pošao na križ! Za svakoga od vas, mladiću, djevojko – Ivane, Petre, Sandro, Mirna – za svakoga od vas i za svaku od vas Isus je umro na križu da vi živite. Zato mu vjerujemo. I zato Ivan piše u svojoj poslanici: “I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav, koju Bog ima prema nama, i povjerovali joj. Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu” (1 Iv 4,14-16).
Dakle, vjerovati Isusu Kristu, znači vjerovati ljubavi, i to ljubavi raspetoj, ljubavi predanoj za otkupljenje svake ljudske osobe, svakog čovjeka. Za nj svjedoči Crkva, s Petrom na čelu i s Petrom naših dana.
Ivan Pavao II. uputio je poruku mladima, i za ovu godinu, pa kaže: “Postoje trenuci i okolnosti kada moramo načiniti izbore koji su odlučujući za čitavo postojanje. Mi živimo – i vi to znate – u teškim vremenima kada je često teško razlikovati dobro od zla, dobre učitelje od loših. Isus nas je upozorio: “Pazite! Ne dajte se zavesti. Mnogi će doći u moje ime i govoriti #!Ja sam#!, i #!Vrijeme se približilo#! i #!Ne idite za njima#!” (Lk 21,8). Molite i slušajte njegove riječi”, kaže Papa, “dajte se voditi od pravih pastira; nikada ne popuštajte laskanjima i praznim iluzijama svijeta koje se vrlo često pretvaraju u tragična razočaranja”.
Mladi pred izborom dobra i zla! To je onaj izbor o kojem smo slušali u prvom čitanju Ponovljenog Zakona u Starom zavjetu. Mojsije, prorok Božji, govori u ime Božje izabranom narodu: “Uzimam danas za svjedoke, nebo i zemlju, da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život dakle biraj, ljubeći Gospodina Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo…”. (Pnz 30, 19-20).
Kaže Isus u Evanđelju: “Tko ima moje zapovjedi i čuva ih, taj me ljubi, a tko mene ljubi, njega će ljubiti i moj otac, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati” (Iv 14,21). Apostol Pavao pjeva divnu pjesmu: “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi… a raduje se istini. Ljubav nikad ne prestaje” (1 Kor 13,4-6). Vjerovati Isusu Kristu, znači vjerovati onome, koji nas ljubi. Ljubav je poslušnost Božjoj volji, izrečenoj u Božjoj riječi. Ljubav je vjernost istini, ustrajnost u dobru, hrabrost protiv zla, pobjeda nad svakim zlom i grijehom. To je ljubav.
Zato mladi katolici, vjernici, kao kršćani morate biti svjesni da ste vi u svijetu nešto novo. Ne pripadate duhu ovog svijeta, nego pripadate Duhu Božjem. Kao što kaže apostol Pavao: “Ne živimo po tijelu, nego po duhu! Da oni koji žive po tijelu teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu za onim što je Duhovo; težnja tijela je smrt, a težnja Duha život i mir” (Rim 8,5-6).
Zašto smo vas sabrali, mladi: sabrali smo vas u toj vjeri, da produbimo vašu svijest pripadnosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, da vi usvojite njegovu riječ, da budete novi, novi naraštaj i zato svjetla budućnost koja će rasti iz vaše vjere, iz vaše čistoće, iz vaše nevinosti, iz vaše ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Stoga opet kaže Sveti Otac mladima: “Vjerujte u Krista! Imajte povjerenja u Krista! On se utjelovio da rasvijetli vaš razum istinom koja je On sam; da dadne vašoj volji snagu da čini dobro i da raskine okove ropstva grijeha; da vam dadne uzvišenu sposobnost da se okrenete Apsolutnome, Beskrajnome, da biste ga zvali predanom jednostavnošću: “Oče… Oče naš, koji jesi na nebesima!”. Ta vjera u Krista, mora proizvesti korjenitu preobrazbu, mora postati novi život: “Živjeti u Kristu!”. Taj život u Kristu, oživljen i hranjen sakramentima, naročito sakramentima pomirenja i euharistije, hodanje je u novosti života! (Papa mladima u Manili 1983.)
Novi mladi ljudi. Pavao ima samo dvije kategorije čovjeka: stari čovjek i novi čovjek. Stari čovjek grijeha, stari čovjek pokvarenosti, sebičnosti, bludnosti, pijanstva, stari čovjek mržnje, nepravedni stari čovjek. A novi čovjek? Vi ste pozvani, mladi, da budete novi ljudi.
Evo svjedočanstava: “Istaknuti talijanski filmski redatelj Franco Zeffirelli, snimio je serijski film za male ekrane: “Isus iz Nazareta”. Novinar Giuseppe Greco pitao ga je zašto je odlučio snimiti taj film. Zeffirelli je odgovorio: “Naše je suvremeno društvo nijekanje svega onoga što je Isus učio. Ako suvremeni čovjek, rob straha, samoće, izdaje i razočaranja, želi nadi spasavajuće sidro, naći će ga još uvijek jedino u Radosnoj vijesti Isusa Krista. (Ž. Brzići: Uči se od sunca, str. 227).
Isus oslobađa od grijeha. Grijeh je najveće ropstvo. Po Isusu Kristu dobivamo milost slobode djece Božje. Evo kako mladi kršćani u odgovorima na jednu anketu tumače što je grijeh. Mladi kršćanin, 17 godina kaže: “Grijeh je odbijanje Božje prisutnosti u mojoj osobi. Dakle, grijeh znači rastanak s Bogom”. 22-godišnji mladića kaže: “Grijeh znači izići iz onog zajedništva s Bogom i s braćom koje nam je dopustio Isus, prema kojem težimo”. 18-godišnji mladića: “To je jedan način da ne postojimo, da ne živimo”. 16-godišnja djevojka kaže: “Znači, prije svega, izdati samoga sebe”. A 18-godišnji mladića: “To znači prodati samoga sebe za veoma nisku cijenu. Mi vrijedimo mnogo više”.
Evo mračnog svjedočanstva. U knjizi “Mi djeca s kolodvora ZOO”, u Berlinu, koju je napisala jedna djevojka, susrećući se s iskustvom narkomana, donosi posljednje pismo mladića Atzea, koji se odlučio na samoubojstvo. Napisao je poruku koja je teška optužnica. Piše: “Okončat ću sa svojim životom, jer svi fikseri donose svojim bližnjima i prijateljima samo neprilike, brige, gorčinu i očaj. Osim sebe uništavaju i druge. Zahvaljujem svojim dragim roditeljima i svojoj miloj bakici. Tjelesno sam ništica… Ali tko tjera u nesreću mlade ljude, koji dolaze na svijet puni životne snage? Neka bude ovo upozorenje svima koji će se naći pred odlukom: #!Da pokušam, barem jednom?#!. Glupani, učite od mene! Sad više nećeš imati brige, Simone. Zbogom!”.
“Samo da jednom pokušam!”. Svaki napasnik sa lažnim smiješkom nudi sreću, lažnu sreću: samo pokušaj! Ti prodavači, trgovci narkoticima, što su oni zapravo? Oni su ubojice. I želi se ubiti u vama, mladi, budućnost vašu, budućnost hrvatskog naroda, budućnost Crkve.
Zato, kaže Papa, takvim izborima treba reći: “Ne!”, “Ne” zlu, “Ne” Zlome, “Ne” zavodniku, “Ne” lašcu, “Ne” napadaču na nevinost i na život. A reći “Da”
I završavam drugim svjedočanstvom. Mlada djevojka, odrasla u ateističkoj obitelji, bez vjere ali sa velikim pitanjima u duši: “Zašto živim?”, došla je kao turistkinja u Rim, iz daleke Rusije i pročitala na vratima jednog ureda “Ovdje se govori ruski”. Ušla unutra i zatražila da li bi mogla razgovarati s jednim svećenikom na ruskom jeziku. I to su joj omogućili. Povjerila je svećeniku svoja traženja. Ona traži smisao života. Zašto živjeti?. Svećenik joj je dao katekizam, ono što je sadržano u objavi Božjoj i rečeno o čovjeku, o njegovu smislu, o njegovoj budućnosti i vječnosti: što je rečeno o Bogu, o Spasitelju, o spasenju. I ona opisuje čudo susreta s Isusom Kristom: “Došlo je Božje vrijeme, sišla sam pod jedan most na Tiberu, i otvorila tu malu knjigu. Prvi tekst koji sam uočila bilo je #!Vjerovanje apostolsko#!. Odmah sam počela vjerovati tu himnu istine i vjere”.
Mladi, izmolite svaki dan “Vjerovanje apostolsko”, da raste vaša vjera, da vas nosi, da vas čuva, da vas ne razore neprijatelji Božji i vaši. Kad je primila sveto krštenje nakon dulje priprave, s punom vjerom, piše poslije krštenja ovo: “I poslije krštenja sam nastavila molitvu, ponavljajući pitanje koje me mučilo u mojem životu: #!Zašto živimo?#!. Došao je odgovor: #!Da Boga ljubimo!#!”.
“Istina je, da bismo bili sretni, treba ljubiti Boga; težiti prema njemu, i željeti svom snagom, da se vrši njegova sveta volja. Moramo slušati Boga, željeti ga svom dušom, i vjerovati da nas on ljubi i hoće da budemo s njime jedan život, jedna volja i jedna ljubav”. To je kršćanin! To je vjera: stopljen s Bogom. Jedan život u jednoj volji i jednoj ljubavi. “Naše srce nema počinka dok se ne ostvari plan onoga koji nas je stvorio i koji nas spasava”. (“Stella maris”)
Na putovima svijeta, mladi, susrećete toliko napasti, ali svjetlo je pred vama, svjetlo je u vama, to neka bude Isus Krist! Zato s njime u treće tisućljeće s molitvom! Zapamtite, mladi, kršćanin ne može živjeti svoje dostojanstvo, ni svoju vjeru, ni ljubav prema Bogu ni prema bližnjemu, ni prema svom životu, ni prema tuđem životu, bez molitve. Molitva je sjedinjenje s Bogom. Molitva je zajedništvo u ljubavi s Bogom. Svaki dan vaš Oče naš! Svaki dan vaša Zdravo Marijo! Kad biste barem svaki dan molili jedno otajstvo krunice, jednu deseticu krunice, da biste s Marijom, poniznom, Bezgrešnom, i vašom Majkom razmišljali o Isusu Kristu, o njegovom daru, otkupljenju, ljubavi, i živjeli od njega! Živite po Kristu u sakramentu pomirenja, čisteći savjest; u sakramentu euharistije hraneći se njime, njegovom svetošću, životom i ljubavi. I završavam moleći vas da ponovite za mnom:
Zatim je kardinal Kuharića predmolio, a cijeli je narod za njim ponavljao prigodnu molitvu majci Božjoj, kao što je na istom mjestu narod prije dvadeset godina rečenicu za rečenicom ponavljao njegovu glasovitu molitvu Gospi Velikog Hrvatskog Zavjeta:
“Sveta Majko Božja, ovdje na Gospinom otoku, u svetištu tvojem, kojemu je temelje postavila sveta kraljica Jelena, mi ti se danas povjeravamo, kao svojoj Majci, Zaštitnici, Čuvarici! Povjeravamo se tebi, upiši naše ime u svoje srce, i prati nas na opasnim putovima svijeta i života, da s tobom izabiremo uvijek pravi put, a to je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, Isus Krist raspeta ljubav, Bog probodenog srca, Bog koji želi našu sreću! Tebi ćemo svaki dan uputiti pozdrav Anđelov: #!Zdravo milosti puna… Moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen”.