Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman priredio je u Predsjedničkim dvorima u ponedjeljak, 29. rujna, svečanu večeru za kardinala Franju Kuharića, apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giulija Einaudija, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, varaždinskog biskupa Marka Culeja i požeškog biskupa Antuna Škvorčevića.

GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA

Dopustite mi da vam – kao poglavar hrvatske države – uputim nekoliko prigodnih riječi: priznanja, poštovanja i zahvale, za sveukupni vaš prošli rad, te dobrih želja za naš zajednički rad i suradnju u budućnosti, na dobrobit naše Domovine i svih njezinih ljudi.
Za to postoje brojni i opravdani razlozi. Božja providnost pobrinula se da vama i meni, na ovim prostorima, i u ovo povijesno vrijeme, dodijeli teške i odgovorne uloge.
Teško je u nekoliko riječi sročiti, uzoriti Kardinale, ono što svi znamo i osjećamo prema Vama kao čovjeku, svećeniku, biskupu i stožerniku Katoličke Crkve. Zbog svega onog što ste u više od pet desetljeća služenja Bogu i Crkvi, dali hrvatskom narodu i čovjeku, ovdje u srcu i glavnom gradu svih Hrvata, našem dragom i drevnom Zagrebu. I to #!u zgodno i nezgodno vrijeme#!, kako bi rekao sv. Pavao, apostol naroda.
Teška srca ispraćamo Vaš odlazak u zasluženu mirovinu, s plemenite i velike dužnosti prvog čovjeka Crkve u Hrvata. Hvala Vam, za sve što ste bili, i učinili, u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također u ratnim i poratnim godinama.
U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima:
zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti. Osobito zbog Vašeg velikog obola u teškom i mukotrpnom uskrsnuću Hrvatske, njezine slobode i suverenosti.
Neka Vas, štovani i dragi kardinale Kuhariću, i dragi Bog za sve to nagradi!
Vašem, pak, nasljedniku, preuzvišenom nadbiskupu Josipu Bozaniću, ponajprije upućujem iskrene čestitke na imenovanju, kojim ga je Sveti Otac počastio i obvezao poslanjem u hrvatsku Prvostolnicu.
Želeći Vam svako dobro i pun uspjeh u plemenitom djelovanju na ovoj novoj visokoj i odgovornoj dužnosti, na zadovoljstvo Vaše i Božje, izražavam uvjerenje da ćemo Vas svi mi – naš Zagreb, glavni grad svih Hrvata, slavna zagrebačka nadbiskupija, vjernici i svi ljudi dobre volje – primiti otvorena srca i raširenih ruku.
U ime hrvatske vlasti uvjeravam Vas da ćete uživati potpunu slobodu djelovanja, povjerenje i potporu svih odgovornih, i mene osobno kao državnog poglavara.
Vama, preuzvišeni biskupe Jezerinac, čestitam na imenovanju za vojnog vikara. Sveta Stolica i hrvatska Vlada ocijenile su potrebu, utanačile i potpisale sporazum o toj važnoj službi.
Svećenička služba u vojsci od goleme je važnosti, prije svega za moralni odgoj mladih ljudi koji svake godine odlaze na služenje časne obveze prema Domovini. A udahnuća visokih kršćanskih moralnih načela od najvećeg su značenja ne samo za njihov vojnički, već i za građanski život, i za obranu nacionalno-državne sigurnosti.
Želim Vam puno uspjeha u toj plemenitoj zadaći, radosti i Božjeg blagoslova. I Vi računajte s našom pomoći i potporom vojnih vlasti na svim razinama.
I napokon, vama, dvojici novoimenovanih biskupa – preuzvišenom mons. Marku Culeju i dr. Antunu Škvorčeviću – čestitam na imenovanju u tako visoku i časnu službu u novoosnovanim biskupijama u Varaždinu i Požegi. Želim vam da vaše nove biskupije, što prije, i čim bolje, zažive punim novim životom na bogatim i starim tradicijama svoje dosadašnje Zagrebačke nadbiskupije.
Štovana gospodo! Živimo još uvijek u teškom, složenom, prijelomnom i sudbonosnom vremenu.
Samostalna, suverena i demokratska država Hrvatska je tu, na solidnim temeljima za njezinu budućnost. Zajednički smo je stvarali, zajednički joj se radovali; zajedno ćemo je izgrađivati na načelima kršćanske civilizacije, u njoj raditi, živjeti i umirati.
Međutim moramo biti svjesni da smo trajno, ne samo pod snažnim jednostranim povećalom svjetske politike, već i izloženi kojekakvim neosnovanim pritiscima, te začudnom nerazumijevanju našeg stanja i htijenja, našeg puta u slobodu i demokraciju.
Pritiskaju nas, ali ne mogu i skršiti, ni skrenuti s našeg pravednog puta. Sude nas i osuđuju bez osnova ili zbog sporednosti. Promatraju, a ne vide, ako pak i vide ne priznaju ni ono što je najsvetije našem čovjeku i čitavom hrvatskom narodu.
A sve to zato, što se ne želimo podrediti nekim novim okvirima, sličnim onima iz kakovih smo se jedva izbavili. Zato što želimo biti svoji i Božji, živjeti s drugima u miru i skladu, na osnovama međusobnog poštovanja i priznanja.
O svima nama, a prije svega o odgovornim ljudima iz svjetovnog i duhovnog života, ovisi kakvo će stanje biti u našoj Domovini, kakvu će sliku i predodžbu imati svijet, i sami naši građani o našoj zemlji.
Kao državni poglavar ponavljam, i u ovoj prigodi, da ćemo u izgradnji naše mlade države ustrajati na visokim moralnim načelima.
Vas, crkvene velikodostojnike, molim za potporu i suradnju u tim nastojanjima, a Njegovu Ekselenciju, nuncija Svete Stolice, da bude tumač tih naših htijenja pred svijetom.
Uspostava pravne države, učvršćenje demokracije, poštivanje čovjekove slobode i dostojanstva, puno pravo na vjeroispovijest, očuvanje prirodnih i kulturnih dobara, mir i sigurnost u unutarnjem životu, a suradnja među narodima u međunarodnom životu – temeljne su odrednice konstruktivne i razborite politike današnje demokratske Hrvatske.
Katolička je Crkva u minuloj, i u suvremenoj, povijesti hrvatskog naroda opravdala svoje postojanje i poslanje. Katoličkoj Crkvi u Hrvata i Vama, pastirima i predvodnicima postojećih i novoosnovanih biskupija, otvorene su nove mogućnosti za rad i uspjeh na svim razinama.
Uvjeren sam da dijelim i Vaše mišljenje da je danas najpreča zadaća, sviju nas, rad na duhovnom i moralnom preporodu hrvatskog čovjeka i naroda, da bismo se što uspješnije odupirali svim zlima suvremene civilizacije, da bismo oblikovali zdravu duhovnu klimu i poticali ozračje dijaloga i ekumenizma na dobrobit svih ljudi u našoj Domovini, te suradnje i mira među narodima na ovim prostorima.
Za takva htijenja i ostvarenje neka nam i dragi Bog dade snage i pomoći!”.

GOVOR KARDINALA KUHARIĆA
GOVOR KARDINALA FRANJE KUHARIĆA

Poštovani gospodine Predsjedniče!
Zahvaljujem Vam u svoje ime i u ime biskupa varaždinskog, požeškog i vojnog – jer će moj nasljednik govoriti u svoje ime – za Vašu želju da se susretnemo ove večeri. Motiv je, zapravo, s moje strane, oproštaj, a sa strane mog nasljednika, dolazak. Tako se to događa u životu, u povijesti se tako događa, u Crkvi se tako događa – da jedni odlaze, drugi dolaze. Vi ste željeli ovaj susret da nam kažete ono što ste sada kazali te izrazili poštovanje, zahvalnost i obećanje kako će suradnja za dobro svakog građanina Hrvatske, u slobodnoj Hrvatskoj biti potrebna da bi se moralna načela što više ucijepila u savjesti svih građana i u srce svih ljudi. Jer, kako reče Matoš: “Dok je srca, bit će i Croatiae”.
Ja sam, u 52 godine svećeništva i 27 godina nadbiskupske službe, nastojao slijediti principe koji su nužni da bi se poštivao čovjek i koji su nužni da bi se među ljudima ostvarivali časni i pošteni odnosi, a i ono što smo uvijek zastupali, tj. dostojanstvo čovjeka. To smo zastupali i za narod, jer kao što je ljudska osoba u svom pravu nepovrediva, tako je i narod, rekli bismo, kao jedna kolektivna osoba, nepovrediv u svom pravu. Zato smo uvijek željeli da hrvatski narod doživi svoju slobodu, svoju samostalnost, da bude zaista svoj na svome i da upravlja svojim dobrima, da izgrađuje svoju kulturu, i da živi slobodnim životom u odnosu prema drugima. I kada su za vrijeme rata, koji je bio zapravo rat protiv te slobode i protiv tog prava, k meni dolazili strani predstavnici, diplomati, ambasadori, uvijek sam zastupao to pravo: pravo na život, pravo živjeti na svome, u svom domu. To pravo ima svaki narod, ne samo veliki i moćni, nego i svaki narod, pa i mali narod, a ima pravo na to zbog svoje povijesti, zbog svoje kulture, zbog svog identiteta, jednostavno zbog svoga života i prisutnosti na tlu svoje domovine koju baštini već preko trinaest stoljeća. I s tog smo polazišta mi zaista uvijek zastupali to naše pravo, te pokušali tumačiti onima koji su teško shvaćali i našu povijest, i naše patnje i toliko toga mučnoga što smo proživjeli kroz cijelu svoju povijest. I zaista to je veliki događaj koji raduje, koji je obradovao Crkvu, koji je obradovao cijeli hrvatski narod i sve ljude dobre volje na tlu naše lijepe domovine, da je uspostavljena slobodna, neovisna, demokratska država Hrvatska. Vi ste u to ostvarenje uložili sve svoje energije, uložili ste i svoj život, uložili ste svoje znanstveno iskustvo i svoje povijesno znanje. I zato i prema vama osjećamo tu zahvalnost jer se je Vašim nastojanjem dogodio dar hrvatskom narodu: sloboda. A to je dar Božji. U povijesti se veliki događaji dobra ne događaju bez Božje pomoći. I tu Bog svojom prisutnošću i svojom providnošću također ima svoje načine kako skreće putove povijesti kroz čovjekovu savjest i kroz čovjekovo srce. I hrvatski je narod u tom ratu, kad je doista bio izložen ratu koji nije želio, bio složan. Složan u domovini, složan u tuđini, tako da su i svi Hrvati diljem svijeta osjetili da se radi o sudbini, o sudbinskim odlukama za cijelu našu budućnost.
I sada kada je zavladao mir, što će Crkva poticati? Opet će poticati slogu. Poticat će međusobno poštovanje među ljudima i osobama, mora odgajati savjest da svaki na svom položaju, u svom radu, na svom mjestu radi savjesno. I kad netko savjesno vrši svoj posao, svoje dužnosti, on je uvijek u izgradnji općeg dobra. Ne gradi samo za sebe, ne radi samo za sebe, radi za zajedništvo, radi za cijeli narod, radi za dobro države. Dakle, Crkva na taj način želi utjecati, kao što ste spomenuli, da se poštuju moralna načela. U jednoj sam svojoj poslanici napisao da politika bez morala postaje nečovječna. Premda imate iskustvo tolikih nerazumijevanja i raznih pritisaka – a možemo reći i ucjena – sa strane moćnih, nije li to također test je li i njihova politika – politika morala ili je politika nekih interesa?
Čovjek je etičko biće i on ne može jednostavno živjeti svoje dostojanstvo ni kao osoba, ni kao obitelj, ni kao zajednica bez moralnih odnosa, već na moralnim odnosima mora graditi život i obitelj. Crkva je to svoje poslanje nastojala izvršiti u prošlom sustavu i za vrijeme rata, a i sada za vrijeme mira. To je njezin poziv. Dakako, lakše je Crkvi djelovati ako ima slobodu. Mi tu slobodu nismo uvijek imali i ona je bila itekako ograničena. Sa slobodom naroda, sa vlastitom državom došla nam je i sloboda djelovanja. Otvorene su nam škole, otvorena nam je vojska, policija, kako bi Crkva i tu mogla djelovati – kako ste rekli – na moralnom odgoju mladih ljudi koji također preuzimaju odgovornost za mir i red i zaštitu slobode i prava. Otvoreni su nam i zatvori kako bi i tim ljudima Crkva mogla doći i pružiti ono što ima i što pruža. Dakle, otvoreni su nam u određenoj mjeri i mediji da možemo opet progovarati javnosti što dalje i što šire poruku Božje Riječi. Sve je to povezano u tom daru slobode koji se dogodio. No, tu slobodu sada svi moramo odgovorno živjeti. Sloboda je uvijek odgovornost u odnosu prema drugima. Poštovanje – ono u smislu Božjih zapovijedi i posebice četvrte: “Poštuj oca i majku da dobro živiš i dobro ti bude na zemlji” – znači poštivati one koji su odgovorni za opće dobro, da ga mogu vršiti (kao što smo čitali u Požegi u poslanici Hebrejima) radosno, ne tjeskobno. Dakle, sva ta dobra koja su tako duboko usađena u ljudsko srce da im sve i svaki čovjek teži. Svaki čovjek želi da ga se poštuje, da ga se cijeni, dakle da se ta dobra ostvaruju. I Crkva tu daje svoj ulog, svoj prilog iz svoga poslanja i svoje slobode. Ja Vam zahvaljujem za Vaša obećanja podrške i za Vaša jamstva slobode, da Hrvatska bude zaista država prava koja će osjetiti svaki građanin u poštivanju i zaštiti općeg interesa cijele države i cijelog naroda. Dakle, da svaki čovjek osjeti da je zaštićen u svojim pravima, ali da je i obvezatan vršiti svoje dužnosti. Nema prava bez dužnosti. Dakle, svi smo pozvani da živimo svoje pravo ali da i vršimo i svoju dužnost izgrađujući zajedničko dobro, izgrađujući opće dobro. Želim Vam dobro zdravlje, predstavljam Vam svoga nasljednika, pa pođimo u budućnost s pouzdanjem, s nadom – a nikad nismo prestali naviještati nadu, pa i onda kad je bilo teško kao i sada i u ovim prilikama. Rekao sam više puta, razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima. I to neka bude blagoslov naše domovine, blagoslov Vaše odgovornosti i Vašeg služenja i svih Vaših suradnika za opće dobro sviju nas. Hvala Vam!

GOVOR NADBISKUPA BOZANIĆA

Osobita mi je čast u ovoj izvanrednoj prilici zahvaliti Vama, poštovani gospodine Predsjedniče, na čestitkama i dobrim željama povodom mog imenovanja za zagrebačkog nadbiskupa.
To činim u svoje ime kao i u ime svojih kolega biskupa: preuzvišenog gospodina mons. Jurja Jezerinca, prvoga vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj; preuzvišenog gospodina mons. Marka Culeja, prvoga varaždinskog biskupa.
Svjedoci smo velikih i naglih promjena koje su se dogodile na svjetskom, europskom i domovinskom planu u zadnjem desetljeću ovog stoljeća i tisućljeća.
I kod nas u Hrvatskoj događaji se odvijaju takvom brzinom da nije lako vidjeti njihovo značenje i domašaj za buduća vremena. Samostalna i međunarodno priznata država Hrvatska je za hrvatski narod prvorazredni povijesni događaj. Ona je ostvarenje vjekovnih težnji našega drevnog naroda koji već više od trinaest stoljeća svoju civilizaciju i kulturu gradi u obitelji kršćanskih naroda mediteranske i srednje Europe.
Zahvalni smo Providnosti što nas zove na suradnju upravo u ovo vrijeme, a zahvalni smo, gospodine Predsjedniče, i za sve one koje nam je Božja Providnost dala da služe darovima svoga uma i srca općem dobru svih građana Hrvatske na najistaknutijim položajima naše Domovine.
Jučer i prekjučer bili smo sudionici slavlja koja su okupila brojne i oduševljene vjernike zapadne Slavonije, te Varaždince, Međimurce i Podravce na proslavu uspostave Požeške i Varaždinske biskupije i uvođenja u službu njihovih prvih biskupa.
U subotu, ako Bog da, preuzimam vodstvo Zagrebačke nadbiskupije u novim granicama kao prvi imenovani nadbiskup Zagreba – glavnog grada slobodne i samostalne Hrvatske.
Time započinje novo razdoblje u životu sjevernohrvatske zagrebačke crkvene pokrajine – metropolije, koja sada broji pet biskupija.
Svjesni smo poslanja koje nam Crkva u ovo vrijeme povjerava, kako u našim biskupijama, tako i u Zagrebu, našem glavnom gradu.
Svjesni smo i očekivanja mnogih ljudi dobre volje čije su oči s nadom uprte u Crkvu i njezine pastire.
Zapažamo kako se mnogima veoma žuri, a neki kao da gube strpljenje. Stoga pozivamo sve dobronamjerne pojedince i udružene građane Hrvatske na uvažavajući dijalog, na strpljivo demokratsko usuglašavanje stavova od zajedničkog interesa i na principijelno provođenje dogovorenih zaključaka. To je, čini nam se, najbolji lijek protiv nekih, uistinu začuđujućih, pritisaka koji nam dolaze izvana.
Zadovoljni smo što su zalaganjem odgovornih ljudi Hrvatske biskupske konferencije i države Hrvatske postavljeni temelji za novi, suvremeniji odnos između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Republike Hrvatske ratificiranjem triju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Željeli bismo da uskoro dođe do potpisivanja i četvrtog ugovora kojim se zaokružuju preuzeti zadaci i uspostavljaju potrebni uvjeti za rad i službu Katoličke Crkve na pragu trećeg tisućljeća, osobito za njezino poslanje na odgojnom, karitativnom i socijalnom području.
Katolička Crkva u Hrvatskoj požuruje svoju pripremu na Veliki jubilej kršćanstva. Ona želi u svjetlu milosrdne ljubavi Boga Oca ispitati svoju dugu prošlost, obnoviti koncilsku umjerenost, ojačati ekumenska nastojanja i poticati dijalog na svim razinama, vjerujući da tako najbolje služi čovjeku koji je jedini razlog postojanja i Crkve i države.
Vama, poštovani gospodine Predsjedniče, zahvaljujem na ovom susretu, izričem spremnost za suradnju u obnovi, napretku i razvitku naše domovine Hrvatske kao i za dobro svakoga njezinog građanina, a sve to u međusobnom poštivanju i uvažavanju autonomija ustanova koje predstavljamo.
Poštovani gospodine Predsjedniče, molim Gospodina za Vašu visoku službu i dobro zdravlje. Hvala!