GOVORI PREDSTAVNIKA VJERSKIH ZAJEDNICA I PREDSJEDNIKA REPUBLIKE NA NOVOGODIŠNJEM PRIMANJU ZA VJERSKE VELIKODOSTOJNIKE U PREDSJEDNIČKIM DVORIMA 9. SIJEČNJA 1995.

Kardinal Franjo Kuharić:

Poštovani Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske!
Poštovani članovi hrvatskog Sabora i Vlade!
Poštovani predsjednici vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj!

Svima vam u ime katoličkih biskupa i u svoje ime izražavam najbolje želje za novu godinu 1995. Svima želim dobro zdravlje, duhovno zadovoljstvo i uspjeh u radu za opće dobro čovjeka i obitelji, za moralni i privredni napredak svih građana Hrvatske.
Ovih božićnih blagdana u osobnim i službenim čestitkama izrečena je najčešće jedna riječ: MIR! Ta je čarobna riječ u ustima i u srcima svih ljudi dobre volje palila svjetlo nade u ovoj još uvijek teškoj tami nasilja i rata. Mir je težnja svakoga poštenog srca i molitva svake vjerničke duše da se skrate ovi dani i da zlo bude pobijeđeno dobrim, nepravda pravednošću, mržnja pomirenjem!
Gospodine Predsjedniče, smatram da je časno i korisno u ovom novogodišnjem susretu ponovno dozvati u sjećanje najsvjetliji događaj za naču Crkvu i državu u prošloj godini, a to je posjet Sv. Oca Ivana Pavla II. Zagrebu i Hrvatskoj povodom 900-godišnjeg jubileja zagrebačke (nad)biskupije i grada Zagreba. Zaista je pohod Sv. Oca, Kristova namjesnika na zemlji, za naču domovinu u ovim teškim danima bio svjetlo nade, poruka mira i potvrda ljudskih prava i slobode naroda!
I ovom prilikom želim, Gospodine Predsjedniče, zahvaliti Vama, hrvatskoj Vladi, Poglavarstvu grada Zagreba, svim institucijama i osobama za sav uloženi trud, pažnju i zauzetost da pohod Sv. Oca prođe u miru i dostojanstvu.
Dok su Hrvatska televizija i radio taj događaj uprisutnili u svaki dom na području Hrvatske i izvan nje, katolički su vjernici bili usredotočeni u taj blagoslovljeni susret s vjerom i ljubavlju prema Papi, a svi ljudi dobre volje pratili su ga s poštovanjem i pažnjom. Dostojanstvo molitve, otvorenost srca, smirenost milijunskog mnoštva, sve je to stvaralo ozračje mira. Ljudi dobre volje pratili su s posebnom pozornošću Papinu poruku kao govor čistih načela života, kao poruku pomirenja za častan život među ljudima i narodima.
U ovom susretu, Gospodine Predsjedniče, neka bude dopušteno da iznesem ponovno neke misli iz Vašeg govora Papi, a također i neke poruke Sv. Oca onih dana 10. i 11. rujna godine Gospodnje 1994. Neizbrisivo će to biti zapisano u povijest, a želimo da se odrazi i u životu.
Na uzletištu prigodom dolaska Papa je rekao: “U ovom trenutku, kad po prvi put stupam na hrvatsko tlo, i dok ga s ganućem cjelivam, radostan sam što mogu pozdraviti cijelu ovu voljenu zemlju i sve njezine stanovnike”. Vi ste, pak, u dobrodošlici Sv. Ocu oslovili ga kao našeg zaštitnika i kao “vrhovni moralni autoritet civiliziranog čovječanstva”. Kazali ste: “Vaš posjet doživljavamo kao posjet apostola mira i donositelja utjehe božanskog poslanja svim ljudima i narodima, što pate i stradaju zbog nepravde i zlosilja u današnjem svijetu”.
Sv. Otac je u svom odgovoru na Vaš pozdrav kazao: “Danas sam ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira… Na poseban način spominjem izbjeglice i prognanike, koji se trenutno nalaze u vašoj zemlji. Njima izražavam, skupa s pozdravom žarku želju da se što prije mogu povratiti na svoje ognjište” (Uzletište 10. rujna).
MIR! Na kakav to mir poziva “goloruki hodočasnik Evanđelja? Kakav mir nudi ljudima, obiteljima, narodima?
U oproštaju s nama na uzletištu 11. rujna Papa je kazao: “Predragi, svoju poruku vašem narodu želio bih sažeto izrezi upravo riječju MIR!…Mir vama!” I nastavlja: “Hodočasnik pomirenja, Papa, poziva vas da gledate na veliki jubilej 2000. godine i da se na taj povijesni susret pripravite nastojeći na vječnim vrijednostima Evanđelja izgrađivati pravedno društvo, čiji će članovi biti složni i solidarni” (Govor na uzletištu 11. rujna).
Na vječne vrijednosti upozorava Papa Hrvate koji su se nedavno izjasnili 75% da su članovi Katoličke Crkve. Ali za te vrijednosti, vječne i univerzalne, imaju sluha u intimnosti svoje duše svi ljudi dobre volje, makar ne pripadaju zajedništvu Crkve.
Mir utemeljen na vrijednostima istine, pravednosti, ljubavi i slobode pravi je mir i pravedan mir! To je mir koji se u srcu čovjeka ostvaruje pomirenjem s Bogom, a onda se iz srca čovjekova prelijeva u odnose prema čovjeku, svakom čovjeku. Taj mir ima biblijsko ime: ŠALOM! Punina mira! To je mir koji isključuje svaku mržnju, svađu, zavist, pohlepu za nepravednim stjecanjem bogatstva; šalom isključuje svako nasilje, tlačenje, otimačinu tuđega. U tom se miru poštuje dostojanstvo svake ljudske osobe i bdije se nad čovjekovim životom već od začeća pošto je primio od Stvoritelja svoj život u suradnji s roditeljskom ljubavlju. U tom se miru brak i obitelj smatraju svetinjama.
Takav mir mogu graditi ljudi pravedni, nesebični koji se služe vlašću da služe općem dobru, da se požrtvovno zalažu za pravdu i zaštitu prava svake ljudske osobe kao i slobodu svoga naroda. Sv. Pismo kaže: “U plemenita (čovjeka) nakane su plemenite i plemenito on djeluje” (Iz 32,8).
Pravedni Ustavi i čovječni zakoni zaštita su slabih, ugroženih nepravdom i pogođenih oskudicom. Nezamisliv je pravedan mir bez socijalne pravednosti! Zato psalmista govori: “Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti” (Ps 85/84/11).
Sv. Otac kazao je mladima na hipodromu: “Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka” (11. rujna). A na odlasku iz Hrvatske kazao je na uzletištu: “Budite čvrsto uvjereni da dobro mira ima svoj zadnji temelj u srcu samoga Boga” (Uzletište 11. rujna).
Nažalost, vječne vrijednosti Evanđelja u suvremenoj civilizaciji velikim su dijelom poricane. Proživjeli smo vrijeme kada se i u našoj domovini ideološki i institucionalno odbacivalo Boga i sve vrijednosti koje izviru, kako kaže Papa, iz Božjega srca. Tako se razarala savjest, a kada se ubije savjest, umire svako poštenje i zamjenjuje ga brutalna sebičnost u svim ljudskim odnosima. Nažalost, te su vrijednosti poricane i u demokraciji.
Vi ste, Gospodine Predsjedniče, u pozdravu dobrodošlice izrekli prevažne riječi i dali veliko obećanje pred Sv. Ocem, kojega ste imali čast primiti i u ovim Dvorima. Kazali ste: “Hrvatski je narod dugo i željno očekivao taj posjet do kojeg je konačno došlo u dane ostvarenja njegovih stoljetnih težnji da na svojoj zemlji može živjeti, u skladu s naravnim i Božjim zakonima kao slobodan i suveren narod… Pred nama je zadaća da budemo usmjereni i na dovršenje duhovnog i gospodarskog preporoda na načelima kršćanske civilizacije…
Stoga, ova hrvatska vlast poklanja punu pozornost Vašem učenju o važnosti obitelji, o pravu na život i odgoju odgovornog roditeljstva” (Govor na uzletištu 10. rujna).
To je opredjeljenje za kulturu života! Hvala Vam za te riječi, za napore da u državi Hrvatskoj, u pravednom miru, izgrađujemo civilizaciju ljubavi. Hrvatska je veliko gradilište na kojem treba mnogo radnika poštenih, požrtvovnih i stručnih, stoga treba iskrenim dijalogom i slogom pozvati sve na posao.
Mi biskupi pozivamo sve vjernike i sve ljude dobre volje da Svemogućem Bogu upućuju usrdne molitve za pravedan mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Znamo da je prema pravednom miru strm put i težak svaki korak. Nije lako pobijediti nepravdu. Ali pravedan je mir ispravak svake nepravde. To znači: siguran i miran povratak svih prognanih i izbjeglih na njihova ognjišta; to znači imati sigurne i poštivane međunarodne granice, priznate između novih država na ovim prostorima; to znači poštivanje svih ljudskih prava svakog čovjeka. “Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje” (Iz 32,17). Takav mir je Božji dar! Gospodine Predsjedniče, bila Vama i svima nama tim mirom blagoslovljena ova godina Gospodnja 1995!

Dr. Petar Kuzmič u ime Protestantsko evanđeoskog vijeća:

Dozvolite da Vas kratko pozdravim, kao i vaše suradnike. Riječima uzoritog kardinala Kuharića nema se što nadodati. U ime Protestanskoga evanđeoskog vijeća u RH, vjernika kršćanskih zajednica i crkava reformacijske baštine, u ovom trenutku još uvijek jedine ekumenske asocijacije u svima nam dragoj domovini, želimo Vama osobno, vašim cijenjenim suradnicima, kao i svima ovdje prisutnima: gospodinu Kardinalu i biskupima i svim dragim prijateljima, želimo osobno zdravlje, želimo Vam državničku mudrost, želimo Vam Božju snagu. Nače Vas iskrene molitve i dobre želje prate kako za Vas osobno i vaše suradnike, tako i za naču domovinu – za prosperitet, za reintegraciju svih područja nače drage Hrvatske, za povratak prognanika – kao što je i veliki navjestitelj mira, civilizacije i ljubavi, Sveti Otac, i ovdje rekao i molio druge po svijetu da se ti duhovni ideali ostvare u našim srcima, našim obiteljima i u našoj domovini. Dopustite mi da Vam u ime Protestanskoga evanđeoskog vijeća i zajednice koje su u njima zastupljene, posebice baptističke, Saveza baptista Hrvatske, Evangeličke Crkve i drugih, izrazim još jednom dobre želje i uručim dvije knjige. U prošloj godini, osim Papina posjeta, najveći vjerski i kulturni događaj u hrvatskoga naroda, bilo je izdanje Jeruzalemske Biblije. Naši najbolji biblijski stručnjaci i književnici, stručnim su komentarom to popratili i time su ušli u obitelj velikih, kršćanskih, civiliziranih naroda. Donosim Vam i međunarodno trojezično izdanje biblije Novog Zavjeta, tiskano u Koreji na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku, uz zauzimanje poznate međunarodne interkonfesionalne udruge “Ineolit” i božićna izdanja našeg časopisa. Neka 1995. godina bude dosada najljepša, najblagoslovljenija u povijesti našega naroda i neka nam budućnost bude svjetlom Božje riječi ozračena.

Dr. Vladimir Deutsch u ime Evangeličke Crkve i Fakulteta “Matija Vlacijus Ilirikus”:

Vaša Ekscelencijo!
U ime Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj, Luteranskoga svjetskog saveza, evangeličkih humanitarnih organizacija ovdje i u svijetu kao i Teološkog fakulteta Matija Vlačić Ilirik zahvaljujem na današnjem primanju. Vama i Vašim suradnicima želimo mnogo dobrote, radosti, zdravlja, a prije svega Božji mir. Nadamo se i molimo da svi problemi koji su nametnuti Hrvatskoj budu riješeni mirnim putem na zadovoljstvo našeg naroda. Naša je želja da sve konfesije i religije na tlu nače domovine Hrvatske nastoje da živimo u zajedničkom miru na dobrobit nas sviju.

Zdenko Hlišč-Bladt, predstavnik adventista:
štovani gospodine predsjedniče! Časna gospodo crkveni uglednici i časni zbore!
Osobita mi je čast da Vam u ovom odabranom trenutku u ime vjerništva kršćanske Adventističke crkve, u ime pastora i crkvenih djelatnika, kao i u svoje osobno ime poželim uspješnu i blagoslovljenu 1995. godinu. Opet smo ušli u jednu novu godinu ispunjeni očekivanjima i nadom da će nam ona donijeti viče dobra nego prošla. Ipak, pogledamo li unatrag prisjećamo se određenih ugodnih iznenađenja koja nam je ta godina donijela, a pokušamo zaboraviti ono što nas obeshrabruje i što na trenutke zamućuje zadovoljstvo gledanja u prošlost. Slobodno možemo ustvrditi da je, kad je riječ o neuspjesima, puno toga uistinu bilo van Vaše i nače moći, kao što su mnogi uspjesi rezultat stvarnih napora koje ste Vi gospodine predsjedniče i vaši suradnici činili i još činite. Zahvaljujemo Vam na podupiranju pune slobode koju kao građani uživamo bez obzira na narodnost, vjeru ili uvjerenje. Zadovoljni smo također, ne samo kao građani koji imaju ista prava i mogućnosti, već i kao vjernici koji možemo ispovijedati svoju vjeru po svojoj savjesti u punoj slobodi, bez kompleksa, bili mi u većini ili u manjini. Glede ovog posljednjeg nas posebno raduje i ne možemo se požaliti na opseg prava koje imamo, zato s optimizmom gledamo na 1995, kao na godinu u kojoj će principi demokratskih sloboda i tolerancije biti podupirani i obogaćeni na zadovoljstvo svih nas. Možda je stabilna valuta ono sljedeće što raduje obična čovjeka i daje mu mogućnost da lakše i bez nervoze gleda na sutra. Držim to drugim od uspjeha nače Vlade, posebno ako uzmemo u obzir situaciju u kojoj nam se još uvijek država nalazi. Molim Boga za Vas, da Vam podari mudrost da u sljedećoj godini povučete poteze poradi općeg dobra, pa i tada kad naiđu krizni trenuci. Jednako toliko molim da i nama Bog podari viče razumijevanja prema Vama i da ne očekujemo nemoguće. Mada nezadovoljstvo nije uvijek zlo samo po sebi, jasno je da bi nerazumno nezadovoljstvo moglo vrlo lako poručiti brojna dobra koja veđ imamo. Ipak, ne mogu a da se ne sjetim naših prognanih, udovica i siročadi, čija su im vlastita ognjišta još uvijek predaleka i za koje, kako im se to često čini, kao da smo svoju sućut već istrošili. Svjesni smo toga da je nemoguće potpuno ukloniti posljedice ove ratne tragedije, ali uporno očekujemo bratsku suradnju na svim razinama za dobro onih koje nam je Bog povjerio da o njima brinemo. Volio bih kad bi nas u idućoj godini nadahnjivale riječi samoga Krista: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće!”. Neka u novoj 1995. Svevišnji Bog bude sa Vama gospodine predsjedniče, sa svim Vašim suradnicima i sa Vama časna gospodo crkveni velikodostojnici koji brinete za duhovna dobra svoga vjerništva.

Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske:

Uzoriti kardinale, štovani velikodostojnici, predstavnici vjerskih zajednica, zahvaljujem u ime državnog vodstva na dobrim željama za Novu 1995. godinu i uzvraćam najbolje želje Vama osobno i vašim vjerskim zajednicama. U protekloj godini demokratska Hrvatska postigla je važan uspjeh u izgradnji demokratskog poretka, u učvršćenju međunarodnog položaja Hrvatske. U izgradnji demokratskog poretka svakako je jedna od bitnih sastavnica i osiguranje pune slobode djelovanja vjerskih zajednica i riješavanje svih problema koji su preostali iz bivšeg komunističkog režima. Mislim, da ćete se složiti sa mnom, da je nova vlast pokazala i da će imati razumijevanje za rješavanje svih problema koji u tom pogledu stoje pred svima nama. U okviru uspjeha koje smo postigli u protekloj godini, među događajima i zbivanjima, svakako da je središnje mjesto posjet Svetog Oca. To je najvažniji događaj u povijesti hrvatskog naroda, pa i u kratkoj povijesti suverene i samostalne demokratske Republike Hrvatske. Sve ono što ste uzoriti kardinale naveli, iz riječi Svetog Oca, pa i mene, državnog poglavara, bilo je i ostaje državna politika demokratske Hrvatske. Da je tome tako, Vi ste se mogli uvjeriti i iz nedavnoga mog govora pred hrvatskim državnim Saborom, gdje smo te misli, koje sam tada izložio, pokušali još konkretnije odrediti i obvezati i državnu vlast i sve sastavnice hrvatskoga državnog života na provedbu baš tih bitnih misli o kojima je govorio Sveti Otac i kojima sam ja govorio pred državnim vlastima. Hrvatska politika, bila je i bit će upravljana mirom kao nečim za čim mora svaki Božji čovjek težiti. I Sveti Otac je za vrijeme svoga boravka, ovdje na hrvatskom tlu, ukazao na pravo i pojedinca i naroda da brani i štiti svoj život, svoju slobodu, svoje pravo.
Uzoriti kardinalu, štovana gospodo, časne sestre, ovih dana hrvatsko državno vodstvo morat će donijeti važne odluke o onome četo zaokuplja, ne samo viče od četvrt milijuna hrvatskih prognanika i stotine tisuća izbjeglica iz Bosne, nego čitavu hrvatsku javnost, čitav hrvatski narod i sve građane Hrvatske. Riječ je o daljnjem mandatu UNPROFOR-a. Kao što znate, mi smo prihvatili mandat UNPROFOR-a u Hrvatskoj, baš zato da bismo okončali ovaj rat koji nam je bio nametnut od jugo-komunističke armije i srpske agresije, da bismo postigli mirno rješenje i pitanje srpske etničke zajednice u Hrvatskoj i normalizaciju odnosa sa Srbijom. Međutim, zbog otpora pobunjenika i zbog toga što beogradski režim nije odustao od okupacije hrvatskih područja, usprkos svim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN, usprkos izričitim izjavama najvažnijih čimbenika europske svjetske politike o priznavanju teritorijalne cjelovitosti Hrvatske, okupacija hrvatskih područja još traje i pod zaštitom mirovnih snaga, nastavljen je genocidni progon i hrvatskoga i nesrpskog pučanstva iz okupiranih područja, pa i ubijanja. Ako je za vrijeme početne agresije oko 300.000 hrvatskih i drugih građana bilo prognano, za vrijeme zaštite mirovnih snaga tih područja prognano je daljnjih 12.000 i pobijeno viče od 600 hrvatskih ljudi, staraca i žena. Mi smo sve činili da postignemo mirno rješenje u duhu politike za koju smo se opredijelili, te politiku za koju se zauzima Sveti Otac, kako sam rekao, vrhovni, moralni autoritet sadašnjega svijeta. Mi smo sve sa svoje strane učinili da bi uz pomoć međunarodne zajednice došli do mirnog rješenja i potpisivali smo sporazume o primirju, sporazume o postupnom rješavanju reintegracije tih područja. Međutim, suprotna strana je izbjegavala i još uvijek izbjegava, usprkos sporazumu koji je potpisan 2. prosinca prošle godine, tek su početni koraci u tom smislu napravljeni: otvaranje auto-ceste, ali u cjelini se izbjegava provedba i toga sporazuma. Zbog toga, hrvatsko državno vodstvo će morati razmotriti to stanje i odrediti svoje gledište prema UN i kod toga računamo da će odluke koje ćemo morati donijeti biti izraz ne samo općih interesa i htijenja naših prognanika, nego čitavoga hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske. Bit će nam potrebno jedinstvo, znači i razumijevanje vjerskih zajednica. Mi ćemo nadalje težiti i sve učiniti da postignemo mirno rješenje, što viče, da ubrzamo to mirno rješenje da one koji drže pod okupacijom hrvatska područja i koji nanose nadalje bolna stradanja običnim ljudima, prisilimo, uz pomoć međunarodne zajednice da bismo došli do takvoga mirnog rješenja, do mira, da bismo se mogli posvetiti izgradnji – gospodarskoj, kulturnoj i sveukupnog života. Budite uvjereni da će u tom pogledu, hrvatska državna politika, voditi i nadalje računa o svemu onome što je u interesu ljudi, što je u interesu sprečavanja žrtava, da ćemo nastojati usuglasiti nače poglede sa onim pogledima u svijetu koji također teže miru, ali da kod toga isto tako moramo biti odlučni u zaštiti svojih nacionalnih državnih interesa i da ne možemo dopuštati trajnu okupaciju hrvatskih područja. Neka nam Nova 1995. godina bude godina mira, neka nam bude svima sretna i blagoslovljena.