Gradina, (IKA) – Pete korizmene nedjelje, 18. ožujka, u župi sv. Andrije u Gradini upriličeno je trostruko slavlje u čast bivšem župniku Josipu Kalčiću. Na poziv župnika domaćina Lina Zohila, vlč. Kalčić toga je dana predvodio nedjeljno misno slavlje u Gradini.
Slavlje je upriličeno jer je toga dana vlč. Kalčić napunio 83. godine, dan kasnije, 19. ožujka, na blagdan sv. Josipa mu je imendan, a 30. ožujka će proslaviti 60 godina svećeničkog služenja.
Tumačeći u propovijedi riječi iz Evanđelja po Ivanu „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom”, vlč. Zohil naglasio je da Isus pritom misli na duhovno nasljedovanje. Učenici su više od svih izvanjskih djela i počasti koje su mu mogli iskazati bili pozvani nasljedovati ga vlastitim životom. I to na način da budu spremni čak i život dati za svoja uvjerenja. Upravo je taj način nasljedovanja Krista, odabirom svećeničkog poziva, odabrao i vlč. Josip Kalčić, rekao je propovjednik te u svjetlu radosnih obljetnica ukratko predstavio slavljenikov životni put. Vlč. Josip Kalčić, rođen 18. ožujka 1935. u župi i sadašnjoj Općini Tinjan, u selu Milinki, od oca Antuna iz sela Srbinjaka i majke Paule Gasparini iz sela Cirijona župe Sv. Vital. Zbog siromaštva često sele, tako da je osnovnu školu polazio u Sv. Petru u Šumi za vrijeme II. svjetskog rata. Odatle odlazi u Pazin u Biskupsko sjemenište 1947. godine s čvrstom odlukom postati svećenik. Roditelji su poštovali njegovu želju uz sav pritisak koji je vršen na njih od politike onoga vremena. Završivši klasičnu gimnaziju u Pazinskom sjemeništu, godine 1955. upisuje studij teologije u Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. No, za kratko vrijeme, uslijed montiranoga komunističkog procesa škola je nasilno zatvorena, a studenti teologije koji nisu završili u zatvoru zbog tobožnjeg ustaštva ili iredentizma, našli su utočište u Visokoj bogoslovnoj školi u Pazinu gdje je vlč. Kalčić završio studij i diplomirao.
Godine 1958. primio je sakrament svećeničkoga reda. Mladu misu slavio je u Puli 20. travnja iste godine, i već sedam dana kasnije, 27. travnja, nastupio na dodijeljenim mu župama Sv. Matej i Sv. Ivanac nad Rašom. Tim je župama upravljao kroz deset godina. Nakon odsluženja vojnog roka vratio se na spomenute župe, gdje je ostao do 1968., a tada mu je biskup dodijelio dvije nove župe, Kringu i Muntrilj, kojima je upravljao nešto manje od trideset godina, do 1997. Osim brige za vjerski život vjernika često je bio prisiljen obnavljati crkvene zgrade i ostale crkvene objekte. Godine 1997. povjerena mu je župa sv. Martina bkp. u Svetom Lovreču Pazenatičkom i obližnja župa sv. Andrije ap. u Gradini. U Svetom Lovreču bio je na službi do umirovljenja 2016., a u Gradini do 2012. Na kraju mise dvoje župljana slavljeniku je uručilo prigodni dar, košaru s plodovima zemlje i drugim darovima, a prije dvadesetak dana darovali su mu novi veliki zaslon za računalo, obzirom da on i u mirovini ne miruje, već nastavlja, sukladno mogućnostima, činiti dobro župi i mjestu gdje je djelovao: vlč. Kalčić u miru Svećeničkog doma Betanija u Puli gdje živi od umirovljenja, piše knjigu o Svetom Lovreču i Gradini. Vlč. Kalčića krasi jednostavnost, skromnost, samozatajnost i dobrota, istaknuo je vlč. Zohil, a veliko dobro koje je on svojim djelovanjem podario ljudima i mjestu uvidjela je i Općina Sveti Lovreč koja mu je 2016. dodijelila Nagradu Općine. Vlč. Kalčić je upravo primajući tu nagradu, u zahvalnom obraćanju sažeo bit svoga života i poslanja: „Ja vjerujem u Boga, svoj svećenički poziv shvatio sam kao svakodnevni pokušaj da svoju vjeru prenosim na druge, poštujući osobne svjetonazore svakog pojedinca”.