Split, (IKA) – “Gregorijansko pjevanje” tema je seminara crkvene glazbe koji je upriličen u subotu 24. listopada u velikoj dvorani Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Prije četiri godine održan je prvi seminar crkvene glazbe za voditelje crkvenih zborova, orguljaše i animatore liturgijskih slavlja u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a ove je godine priređen treći takav seminar. Pozdravnom riječju i uvodnim napomenama sudionicima se, uime organizatora Splitsko-makarske nadbiskupije, obratio mo. don Šime Marović, kapelnik splitske prvostolnice. Želim da crkvena glazba u našoj nadbiskupiji ali i u drugim biskupijama odakle neki od vas dolaze, zasja u pravom svjetlu, rekao je mo. Marović. U uvodnom govoru prikazao je nastanak i važnost gregorijanskoga pjevanja koje označuje posebni repertorij vokalne glazbe na latinskom jeziku, a koji se izvodi u rimskom obredu. Ono je jednoglasno pjevanje Katoličke Crkve, dijatonsko, slobodnoga ritma te modalno. Crkva smatra gregorijansko pjevanje vlastitim rimskoj liturgiji; stoga ono u liturgijskim činima, uz jednakost ostaloga, treba zadržati glavno mjesto, kazao je dodavši da je ono bilo prepoznato kao vlastito Rimskoj Crkvi, ne zbog svojih glazbenih kvaliteta, koliko po svojim neusporedivim mogućnostima izražavanja molitve. Ono je nastajalo kroz stoljeća – zbirka je raznovrsna glazbenoga materijala, različita po vremenu i podrijetlu – oblikovalo se u stilu utemeljenom prije karolinškog razdoblja, a prenosilo se usmeno napamet te je to prenošenje točnije nego ovo preko nota koje imamo kod sebe, istaknuo je mo. Marović dodavši da je gregorijansko pjevanje toliko snažno da može ozdraviti čovjeka. Govoreći o zloporabi gregorijanskih napjeva u novije doba u rock’n’roll glazbi (Enigma, Rolling Stonesi), rekao je da se uzmu elementi gregorijanskoga pjevanja jer su atraktivni, a tekstovi su ispunjeni pozivima na drogu, pornografiju, ubijanje te ta poruka ulazi u podsvijest i ruši čovjeka. Uzimaju sveto, koje žele poniziti s takvim tekstovima, to je onda sotonizirana glazba, ustvrdio je maestro. Međutim, zaključio je, “prave su gregorijanske melodije i danas aktualne te govore suvremenom čovjeku samo ako zna slušati i čuti. Uspijevaju izraziti na znakovit način Riječ Božju i još su sposobne prenijeti vjeru zajednice koja moli onima koji srcem sudjeluju u liturgijskomu slavlju”. O službenoj i odobrenoj pjesmarici “Pjevajte Gospodu pjesmu novu” govorila je doc. prof. s. Domagoja Ljubičić s Instituta za crkvenu glazbu na KBF-u u Zagrebu. Pojasnila je da pjesmarica ima 854 jedinice, 879 stranica te je podijeljena u osam poglavlja, a sastavljena je za liturgijsko slavlje euharistije, sakramenata i blagoslovina kroz blagdane i vremena crkvene godine. U Dodatku donosi popijevke koje ne zadovoljavaju kriterijima za liturgijsku uporabu ali mogu služiti u neliturgijskim slavljima: pučkim i privatnim pobožnostima, hodočašćima, katehetskim i obiteljskim slavljima. Predavačica smatra da u pjesmarici, u kojoj se nalazi 70 gregorijanskih napjeva, prije svega nedostaje gregorijanskih napjeva. Nema III. ton, a za VI uopće nema gregorijanske antifone osim “Aleluje”. Mišljenja je da je propusta bilo i u autorstvu pjesama kao što je “Ave Verum” i dr.
Drugi, više praktični, dio seminara vodio je prof. Vlado Sunko, izvanredni profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Stavio je naglasak na važnost interpretacije, odnosno načina izvođenja pjesama u liturgiji. Nakon toga je uslijedio okrugli stol, za vrijeme kojega su se razjasnila pitanja koja su se pojavila tijekom programa. Na seminaru je sudjelovalo oko šezdeset voditelja crkvenih zborova, orguljaša i animatora liturgijskih slavlja.