Tom prigodom svečanu Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustog služio je o. Milan Stipić, apostolski administrator Križevačke eparhije, uz susluženje o. dr. Roberta Rapljenovića, rektora Grkokatoličkog sjemeništa, o. Igora Grahovca Fedešina, župnika Lipovljana, o. dr. Olega Hirnyka, profesora teologija iz Lavova i vlč. Tomislav Kolar, rimokatoličkog župnika Gušća, a đakonsku službu vršio je o. Livio Marijan, eparhijski kancelar.

Liturgija je služena na ukrajinskom, staroslavenskom i hrvatskom jeziku, a pučko liturgijsko pjevanje predvodio je domaći župni zbor pod ravnanjem Hanye Holovčuk na skladnim tradicionalnim ukrajinskim napjevima. Oko tristotinjak grkokatoličkih vjernika župe Lipovljani potomci su Ukrajinaca doseljenih na to područje za vrijeme Austro-Ugarske. Sačuvali su ukrajinski jezik i folklor, kao i svoj bizantsko-slavenski obred.

Župna crkva Sv. Ane i Bezgrješnog začeća Presvete Bogorodice

Liturgiji su prisustvovali načelnik Općine Lipovljani Nikola Horvat, članovi Prosvjetnog društva Ukrajinaca “Karpati” i djeca u tradicionalnim ukrajinskim nošnjama. Liturgiju je prenosila Hrvatska radio-televizija na Prvom programu.

O. Milan Stipić je u propovijedi protumačio teološko i duhovno značenja blagdana i naglasio je kako „začeće presvete Bogorodice u krilu njezine majke Ane za nas kršćane znak je Božje spremnosti da ono što nam se čini nemoguće učini mogućim i da ono što nam se čini odbačenim ili starim učini ponovno živim i mladim.“ Govoreći o grkokatoličkoj župi Lipovljane, istaknuo je kako je i ta mala župa u svojoj posebnosti „ukras naše domovine Hrvatske i Katoličke Crkve u cijelosti. Mi grkokatolici imamo od Boga veliki dar i odgovornost, a to je živjeti u duhu istočne kršćanske tradicije, njegujući duhovnost, teologiju i liturgiju kršćanskog Istoka. Pozivam ovom prigodom sve grkokatolike koji žive u našoj domovini da čuvaju i istražuju dubine i bogatstvo istočne duhovnosti i crkvene predaje. Naša mjesna Crkva njeguje bizantski ili grčki obred, duhovnost i teologiju svetih otaca i ljepotu stare crkvene predaje, a opet ona je u punom zajedništvu s katolicima rimskog obreda. Duhovnost našega obreda i odnos prema crkvenoj predaji veliko je bogatstvo za sveopću Katoličku Crkvu. U današnje vrijeme ljudi diljem svijeta, osobito mlađi, traže čvrsto uporište identiteta i duhovnosti, osobito za kršćansku vjeru i za život prema evanđelju. Mi katolici istočnog obreda možemo im puno ponuditi. Pozivam također i braću rimokatolike da nam pomažu u očuvanju našeg identiteta i obredne posebnosti.“

Osvrćući se na nadolazeći veliki blagdan Božića, o. Milan je sve pozvao „da svatko na svoj način pripravi put u svojoj duši za Kristovo rođenje. Obratimo pozornost na svoje bližnje, osobito na napuštene, osamljene i zaboravljene. Na one u bijedi i siromaštvu i bolesti. Kažu psiholozi da je najviše depresije za vrijeme božićnih blagdana. Nemojmo dozvoliti da netko pored nas ima razloga upasti u blagdansku depresiju, biti osamljen ili zaboravljen, da nema nikoga tko bi mu pružio znak ljubavi ili ruku podrške. Kako možemo biti sretni na Božić, ako nam brat, rođak, prijatelj ili susjed trpi. Ili, kako mogu svetkovati Božić, ako sam u svađi ili sukobu sa svojim bližnjima. Borovi, jaslice i pokloni nam neće ništa pomoći, ako se Krist doista ne rodi u našoj duši.“ Poslije svete liturgije, zajedništvo je nastavljeno u župnoj dvorani oko zajedničkog stola.