GVINEJA BISSAU BEZ HRANE I LIJEKOVA Istodobno predsjednikova žena "posjeduje" 100.000 tona riže!

Rim, 27. 6. 1998. (IKA) – Gvineja Bissau ostala je bez hrane i lijekova, gotovo očajnički su izjavili predstavnici misionarskih Kongregacija nazočnih u toj zemlji, u tijeku konferencije za novinare održane 26. lipnja u sjedištu “Zajednice sv. Egidija” u Rimu.
Razlog tome stanju nije samo građanski rat, već i zatvorene granice zbog kojih u Gvineju Bisau ne mogu pristizati niti hrana, niti lijekovi kojih gotovo da nema. Gvineja Bisau jedna je od 5 najsiromašnijih zemalja na svijetu, sa samo 240 dolara godišnjeg prihoda po osobi, u njoj umire svako sedmo dijete, a prosječna životna dob je tek 43 godine. Istaknuo je to Mario Marazziti, koji je ponovio da građanski rat isto tako može značiti gotovo potpuno uništenje stanovništva. “Zajedno s misionarima koji se tamo nalaze, zahtijevamo od vlada i javnog mnijenja da shvate dramu koja se događa u toj zemlji”, rekao je Marazziti.
Prema riječima Fabija Mussija, međunarodna bi diplomacija trebala biti daleko djelotvornija, te bi najkasnije sljedeći tjedan morala zajamčiti “humanitarni prekid vatre” kako bi bila omogućena dostava humanitarne pomoći. “Jedino Crkva pomaže stanovništvu na kraju snaga. Pri katoličkim misijama nalazi se oko 400.000 izbjeglica i prognanih, od nešto više od milijuna stanovnika. No, stanje postaje neizdrživo”, dodao je Mussi.
Don Matteo Zuppi, član Zajednice sv. Egidija koja u Gvineji Bisau gradi bolnicu, podsjetio je na napore biskupa Settimija Ferrazzette, koji nastoji ostvariti dijalog između predsjednika i pobunjenih vojnika. “U ovom trenutku to je jedina mogućnost da se dođe do prekida sukoba, a nazočnost talijanskih misionara, kojih ima više od 100, sve je dragocjenija. No, i njihovi su životi u opasnosti.”
Govornici su opetovao istaknuli kako su granice zatvorene, “a senegalske postrojbe ne žele da itko uđe”. Naime, senegalska je vojska nazočna u Gvineji Bisau kao “mirovna snaga”, no ona doista ne pomaže. Potvrdio je to jedan neimenovani misionar koji je zahtijevao da “međunarodna zajednica izvrši pritisak na Senegal, kako bi povukao svoje snage. Nadamo se da će apostolski nunciju u Dakaru, mons. Jean-Paul Gobel, kao i senegalski biskupi, pojasniti kakvo je stanje vojnika iz njihove zemlje. Moraju znati da je poginulo već više od 100 vojnika jer ne poznaju to područje, te ih lako zarobljavaju i ubijaju. Stanovništvo je ustalo protiv predsjednika Vieirae zbog nedostatka hrane i nazočnosti inozemnih vojnih postrojbi”, ističe misionar. Nezadovoljstvo je još više poraslo, izvješćuje međunarodna agencija Fides, kada je u jednom skladištu u predgrađu Bisaua pronađeno 100.000 tona riže, koja je vlasništvo Vieirine supruga, inače predsjednice tamošnjega Crvenog križa. Istodobno, najmanje 400.000 izbjeglih i prognanih gladuju, te ne mogu primiti humanitarnu pomoć iz inozemstva, ističe misionar. On je potvrdio i vijest kako je stupio u vezu s pobunjenicima, ne bi li došao do malo riže koju bi mogao podijeliti stanovništvu.