Zagreb, (IKA) – “Globalizacija i suverenitet” naziv je predavanja što ga je u četvrtak 3. veljače u prostorijama Hrvatskoga katoličkog zbora “MI” održao Slavko Antunović, svršeni polaznik Euro-Mediterranean Mastera in International Bussiness and Public Policy pri Centru CERISDI (Centro Ricerche e Studi Direzionali) u Palermu. Za razradu te teme predavač je izabrao pluridisciplinarni pristup. Tako je u prvom dijelu govorio o ekonomskim, povijesnim i društvenim vidicima globalizacije, a u drugom dijelu progovorio je kao teolog, pokušavajući iznijeti najvažnija etičke izazove i pitanja koja globalizacija stavlja pred čovječanstvo i Crkvu.
“Suvremeni svijet obilježava politička, gospodarska i socijalna preobrazba koja je pozvana dokinuti kulturne i nacionalne razlike. Globalizacija uvodi novi tip kapitalizma koji mijenja mjesto države u društvu. Ona diktira nova tržišna pravila i dovodi do internacionalizacije tržišta”, rekao je predavač dodajući da je put do jedinstva kojemu vodi globalizacija posut trnjem. Da je tomu tako jasno se vidi iz snažnih neujednačenosti u raspodjeli svjetskog bogatstva, kako to zorno pokazuju podaci o siromaštvu i zaduženosti siromašnih zemalja. Tako primjerice, prema podacima iz 2000. godine, 1,1 milijarde osoba, odnosno 21,6% svjetskog pučanstva raspolaže s tek jednim dolarom dnevno. Istodobno broj osoba koje žive s manje od dva dolara dnevno iznosi 2,7 milijardi. “Silna zaduženost predstavlja kočnicu i nesavladivu prepreku siromašnima na njihovu putu ka razvoju. To je ujedno i prepreka stvaranju ravnoteže u svijetu, a bez te ravnoteže globalizacija će se pretvoriti tek u novo oruđe nadmoći u rukama bogatih”, rekao je predavač.
Istaknuo je zatim kako je proces globalizacije karakteriziran velikim kretanjima kapitala i osoba, do sada nezabilježenima u povijesti čovječanstva. Međutim, integracija globalnog tržišta dovela je do toga da se financijski problemi jedne zemlje prenose na druge. To izaziva domino efekt, a svoje najzlokobnije lice pokazalo je u azijskoj krizi 1997. godine. Jedna je od važnih značajki globalizacije i pojava selilaštva koja zadire u samu strukturu suvremenog društva i dijelom predstavlja vrlo pogibeljan vidik i kočnicu razvoja siromašnih zemalja, a uslijed te pojave dolazi do takozvanog “odljeva mozgova” pri čemu te zemlje napušta upravo najkvalificiraniji sloj pučanstva.

U drugom dijelu predavanja bilo je riječi o etičkim vidicima globalizacije. “Izravna uključenost pojedinaca u međunarodni politički proces relativno je nova pojava, ali će ona bez sumnje na krajnje značajan i po svemu sudeći presudan način utjecati na razvoje međunarodne politike. Tako primjerice postoje tisuće nevladinih udruga u kojima vlada taj oblik sudjelovanja. Područje interesa koje one zastupaju vrlo je široko i njihov doprinos kreiranju politika (policy-making) već se sada prepoznaje i cijeni”, rekao je Antunović. Razvidno je da će međunarodna i nadnacionalna tijela već u skoroj budućnosti imati glavnu riječ. Tako se u budućnosti može očekivati da će odlučivanje biti prepušteno nadnacionalnim vlastima lišenima demokratskog obilježja. Da bi se izbjegle devijacije u pogledu tog odlučivanja, kako ističe “Populorum progressio”, potrebno je posegnuti za “organskim sudjelovanjem”. Putem takvog sudjelovanja predstavnici različitih društvenih snaga moći će izravno sudjelovati u donošenju odluka koje ih se neposredno tiču. To se danas smatra jamstvom da će one odlučivati o vlastitoj sudbini, istaknuo je predavač.
Globalizacija ima brojne pozitivne strane kao što su gospodarsko blagostanje, društveno povezivanje, politička sloboda. Ona stoga donosi mnoge prednosti, kojih se ljudi nisu skloni tako lako odreći. Međutim, potrebno se zapitati o vrijednosti filozofije u ime koje se provodi globalizacija, istaknuo je Antunović. Crkva je uvjerena kako u ujedinjavanju ljudskoga roda glavnu riječ moraju imati duhovne snage putem kojih će ljudi različitih kultura prevladati suprotnosti što se rađaju iz njihova gospodarskog nadmetanja.
Crkva se ne želi miješati u politički život, ali je to ne priječi da odgaja savjesti, osobito onih koji su odgovorni u političkom životu. Crkva se, istaknuo je predavač, “snažno opire političkim vlastima koje su naumile ostvariti jedinstvo ljudskog roda na temelju rase, proletarijata, imperijalizma ili pak neke druge vrijednosti uzdignute na pijedestal najviše vrednote”. Narodi se ne smiju dati uspavati “konzumizmom” već moraju imati snage i stvarati protutežu kušnji da odluku o vlastitoj sudbini prepuste drugima. Oni se, također, moraju oduprijeti političkoj i gospodarskoj logici koja duhovni razvoj čovjeka sužava na zemaljske okvire. Ta logika stoji u službi velikih transnacionalnih kompanija, tih novih feudalnih sustava koji svoju vlasti nameću tradicionalnim strukturama države, upozorio je predavač Antunović. Pritom je skrenuo pozornost na važnu zadaću kršćana u borbi protiv neuravnoteženosti i pretjeranosti što mogu nastati razvojem globalizacije.
“Može li svijet uopće kamo stići tom vrtoglavom brzinom, izložen vjetrometini globalizacijskih procesa, osobito ukoliko se čovjek potpuno odrekne svakoga etičkog uporišta? Hoće li nova pustolovina ljudskog roda biti poput Odisejeve, putešestvija puna opasnosti i pogibelji, ali ipak sa sretnim ishodom ili će pak doživjeti sudbinu prekooceanskog broda Titanica, u lažnom blještavilu i sjaju potonuti i zauvijek nestati? Je li njegova pustolovina bez spomenutoga etičkog uporišta uistinu besciljna, bezglava jurnjava?”, zapitao se na kraju predavač, istaknuvši kako će na ta pitanja moći odgovoriti tek budući naraštaji, jer će oni “moći iz izvjesne perspektive i vremenskog odmaka sagledati svu širinu i dimenziju globalizacije i dati o njoj svoj sud.