Zadar, (IKA) – U Godini svetih srijemskih mučenika 550 vjernika Đakovačke i Srijemske biskupije hodočastilo je u subotu i nedjelju 25. i 26. rujna u Zadarsku nadbiskupiju, došavši u pohod sv. Stošiji, u jubilarnoj godini proslave 17. st. njena mučeništva. Vrhunac tog hodočašća svečano je nedjeljno euharistijsko slavlje koje je u zadarskoj katedrali Sv. Stošije predvodio đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Koncelebrirali su pomoćni biskup i generalni vikar za Srijem Đuro Gašparović, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, umirovljeni zadarski nadbiskup Marijan Oblak, generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać, vukovarski župnik fra Slavko Antunović, župnik župe sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici don Eduard Španović i još 12 svećenika.

Nakanom i svojom biti, hodočašće slavonskih i srijemskih vjernika bilo je zahvalno. Prema riječima đakovačkoga i srijemskog pastira Srakića, ono je izraz zahvalnosti Bogu za “sve dobro primljeno od Boga kroz stoljeća i za dar mučenika Panonije srijemske koji su svoje živote ugradili u temelje srijemske Crkve”. Mučenici su bili dostojni svjedoci svoga vremena i nisu se dali slomiti, što je primjer i poticaj i nama, rekao je biskup Srakić. Zahvalio je zadarskoj Crkvi na čuvanju zemnih ostataka sv. Stošije i daru dijela njenih relikvija srijemskoj Crkvi, pohranjenih u konkatedrali u Srijemskoj Mitrovici 1976. g., susretom tadašnjih ordinarija Marijana Oblaka i Ćirila Kosa. Biskup Srakić zahvalio je zadarskoj Crkvi za njen lipanjski pohod Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, “obilnu kolektu Vukovarcima” i podršku iskazanu pohodom Đakovu, Vukovaru i Srijemskoj Mitrovici.

Povijesna povezanost panonskog sjevera i morskog juga je produbljena, a “duhovne veze Zadarske nadbiskupije i Đakovačke i Srijemske biskupije su milenijske, duboke i neraskidive, upravo posredstvom sv. Stošije koju zajedno častimo”, rekao je nadbiskup Prenđa, izražavajući srdačnu dobrodošlicu u pozdravnoj riječi, smatrajući pozivom i dužnošću svih da se one još više učvršćuju. Zahvalio je svima za prijem Zadrana u Đakovu i Srijemu, citirajući Psalmistu “Gle kako je dobro i milo kao braća zajedno živjeti”. Dolazak đakovačko-srijemske Crkve u Jubileju obogaćuje zadarska nastojanja da sv. Stošiju još više upoznamo i budemo dostojni primjera i slave svetih srijemskih mučenika Stošije, Dimitrija, Ireneja i drugih, rekao je nadbiskup Prenđa.

U propovijedi je biskup Srakić govorio o mučenicima čija je vjera i svjedočanstvo zapisano krvlju. Bili su pred izborom žrtvovanja božanstvima i carevima ili vjernosti Kristu. “S jedne strane činilo se da su nemoćni, slabi, krotki, a s druge strane pokazali su da su hrabri, neustrašivi, pobjednici. Nisu bili kamikaze, piloti-samoubojice, sahidi Srednjeg Istoka, ni automobili-bombe i preuzetni izlagači svojih života opasnosti, nego sveti po svojim herojskim krepostima i po svojoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu”, istaknuo je biskup Srakić, dodavši da su mnogi gradovi i biskupije, pokrajine i narodi upravo njih htjeli za zaštitnike i simbol svoje prošlosti, a ne filozofe, vladare i vojskovođe. Oni nisu bili buntovnici, nego lojalni građani društva, koji su stavljali u središte svog života ljubav, a ne bogatstvo, uspjeh i moć, poručivši da se “u gradu živi humanim životom ako njegovi građani njeguju ljubav, tu otajstvenu snagu koja čudesno obuzdava nagon ljudske samodostatnosti i potiče na strpljivu, vjernu i ustrajnu skrb za bližnjega”. Premda se od svjedočanstva srijemskih mučenika mnogo toga promijenilo, biskup Srakić je poručio da se “osjećamo potomcima, nasljednicima prijašnjih naraštaja. U njima želimo priznati vrijednost tradicije ljudske povijesti, bogate baštinom na kojoj možemo graditi budućnost. Znao to ili ne znao, čovjek živi od tradicije i u tradiciji nalazi korijene svoje kulture, a time i svoje ljudskosti”. Biskup Srakić razlagao je i pojam mučeništva, rekavši da ono proglašava da je svijet ograničen, skida s njega oznaku mita i božanstva. “Mučeništvo navodi svijet da prizna kako je stvorenje lijepo da mu se moramo diviti, ali nije božansko da mu se smijemo klanjati”, rekao je biskup Srakić. Podsjetio je na stoljeće zloglasnih i nehumanih totalitarizama u kojima se klanjalo državi ili stranci, rasi ili klasi, novcu ili vlasti, poželjevši da se takvo utapanje pojedinaca u kolektiv, kad postaju beznačajna brojka, više nikad ne ponovi.
Svjedočanstvo mučenika je škola slobodnog odnosa prema svijetu, poziv da ne budemo ničiji robovi i da se nikom ne klanjamo kao mogućem spasitelju, doli Bogu. “Nemojmo se dati ucijeniti ni kad nam svijet obećava užitak, uspjeh ili život, ni kad nam prijeti izgonom mučeništvom ili smrću. Sadašnjica neka nas ne satre svojim poteškoćama, a budućnost ne zastraši svojim nesigurnostima”, poručio je biskup Srakić, dodavši da naš život pripada Bogu, a sloboda nam se daje po Kristu. Ukazao je na potrebu dobrih i mudrih ljudi koji gledaju stvarnost onakva kakva je, bez iskrivljenih naočala iz straha, želje ili interesa, podređuju osobne interese općem dobru i ostaju vjerni istini i pravednosti i kad se skupo plaća, jer je mudra i razumna pozornost prema stvarnosti moralna obveza svih nas.
U darovima za euharistijsku službu prineseni su grožđe, vino i pogača, plodovi vrijednih slavonskih ruku, hostije i vino, a Crkve su povezane i ručno izrađenim slavonsko srijemskim vezom. Darovana je i Stošija, svijećom koja je također bila u prinosu darova. U tijeku drevne molitve sv. Stošiji, nastaloj u Srijemskoj Mitrovici, koju je čitao animator slavlja don Ivan Ćurić, na kraju mise biskupi i svećenici pohodili su Stošijin grob u kojem su njeni zemni ostaci. Biskup Srakić je pred sarkofag položio veliku zavjetnu svijeću, “na čast sv. Stošije i u znak pobožnosti vjernika Đakovačko Srijemske biskupije”, rekao je don Ivan Ćurić.
Po rukama biskupa Srakića i nadbiskupa Prenđe, obje su se Crkve darovale brojnim prigodnim darovima. U “dalmatinskoj” je katedrali osobito zasjao motiv slavonske žitnice, po slici Žetelaca koju je biskup Srakić darovao nadbiskupu Prenđi, uz Zlatni cekin, Monografije o Strossmayeru i Đakovu i ostalo. Nadbiskup Prenđa je darovao skulpture crkava Sv. Križa i Sv. Donata. “Rođaci smo postali i po trpljenju”, rekao je nadbiskup Prenđa, darujući biskupu Srakiću Monografiju o stradanju Zadra u Domovinskom ratu. Obje su se Crkve još jednom prisjetile Papinog pohoda, po slici Svetog Oca koji pozdravlja slavonski puk rukom podižući slavonski šešir, koju je biskup Srakić darovao generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije mons. Ivanu Mustaću, u znak zahvalnosti na organizaciji obaju hodočašća mjesnih Crkvi.
Po subotnjem dolasku, nakon molitve krunice u crkvi Sv. Šime u Zadru, hodočasnici su razgledali povijesnu jezgru Zadra, a po nedjeljnom povratku posjetili su Nin. Hodočasnicima je priređen ručak u centrima župa koje su ugostile hodočasnike (Vrsi, Plovanija, Stanovi, Smiljevac, Relja, Puntamika, Voštarnica, Bili Brig, Belafuža i župa sv. Stošije ). Slavlje je pjevanjem pratio združeni zbor katedrale u Đakovu i konkatedrale u Srijemskoj Mitrovici, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića, Vinka Sitarića i s. Cecilije Tomkić, u orguljaškoj pratnji s. Svjetlane Paljušević.