Rim, (IKA) – Učenici katoličkih gimnazija iz Požege i Virovitice, koji će za nekoliko dana započeti četvrti i posljednji razred svog školovanja u tim ustanovama, boravili su od 22. do 28. kolovoza na maturalnom hodočašću u Rim. S njima su bili njihovi razrednici i vjeroučitelj Marijan Pavelić. Pridružio im se i biskup Antun Škvorčević te je u srijedu 24. kolovoza s njima sudjelovao na generalnoj audijenciji s papom Franjom na Trgu Sv. Petra. Tom prigodom on se susreo s Papom te mu predstavio požeške i virovitičke maturante, zamolivši za njih poseban apostolski blagoslov, na što je Papa odgovorio da to rado čini i da ih uključuje u svoju molitvu da ostanu vjerni Isusu Kristu. Predvečer istoga dana biskup je predvodio misno slavlje u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima. U pozdravu je podsjetio maturante na pola tisućljeća prisutnosti Hrvata u Vječnom Gradu po ustanovama koje su postojale uz nacionalnu crkvu Sv. Jeronima, napose na značenje Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, te ih pozvao da se sjedine u molitvi sa svima onima koji su ovdje svjedočili pripadnost Bogu i svome hrvatskom rodu.
U homiliji biskup Škvorčević gimnazijalcima je rekao da u Rim nisu došli tek nešto vidjeti, nego u srcu biti ispunjeni snagom vjere, napose prvokršćanskih mučenika i ljepotom mnoštva umjetničkih djela, biti time zahvaćeni iznutra u dubini svoga bića, u neponovljivost osobe, te od toga živjeti. Doći k Isusu i vidjeti ga nije tek neki fizički podatak, nego je to nutarnje čovjekovo stanje u kojem njegov pogled srca ispunjena vjerom dopire do Božje istine o njemu. Upitao je gimnazijalce do kuda seže njihov pogled, pozvavši ih da i oni poput Natanaela dođu k Isusu Kristu, jer je u njemu progovorila moć ljubavi i milosrđa jača od njihove slabosti, zloće i sebičnosti, i da dopuste da im ovdje u Rimu, osobito na svetim misama, progovori jasnoća Božje istine o njima, i da tu istinu promatraju bistrinom pogleda svoje vjere. Osvrnuvši se na ulomak iz Knjige Otkrivenja, u kojem je Crkva prikazana kao stvarnost koja dolazi s neba – nebeski grad Jeruzalem, koji ima dvanaest vrata – biskup je naglasio da vrata svjedoče kako je Crkva služiteljica posvemašnje Božje otvorenosti za čovjeka u Isusu Kristu, i poziv da čovjek također bude otvoreno biće za Boga i za druge ljude. Pozvao je gimnazijalce da na ovom hodočašću provjere nisu li možda i sami postali žrtva vlastite zatvorenosti, poručivši im neka nikome ne dopuste da zatvori u sebičnost njihova mladenačka bića, osobnost, duh i srce, nego da uvijek iznova otvaraju vrata svoga srca Kristu. Biskup je s pjesnikom poručio gimnazijalcima da ne idu maleni ispod zvijezda, nego da vjeruju kako se putem otvorenosti vrata svoga srca Bogu može stići do vječnosti. Na kraju mise biskup je spomenuo gimnazijalcima da je rektorom Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu bio i Josip Pazman, svećenik rodom iz Pakraca, s područja sadašnje Požeške biskupije, kao i to da tu borave svećenici hrvatskoga govornog područja koji na rimskim učilištima pohađaju poslijediplomske studije, izrazivši želju da Gospodin nekoga od gimnazijalaca pozove u svećeničku službu, i tko zna, možda netko od njih kao svećenik dođe u taj rimski zavod.
Sutradan, 25. kolovoza, biskup Škvorčević je s gimnazijalcima posjetio baziliku Sv. Petra u Vatikanu te je na grobu Apostolskog Prvaka slavio s njima misu. Pozdravljajući ih na početku slavlja naglasio je da se nalaze na jednom od najsnažnijih rimskih mjesta, gdje je mučen i pokopan sv. Petar apostol, i gdje kršćani od davnine trajno čuvaju vjernički spomen na njega. Rekao je da se iznad Petrova groba, u bazilici uzdiže veliki oltar zvan “konfesija”, oltar ispovijesti Petrove vjere, upravo na mjestu gdje je zbog vjere u Krista podnio mučeništvo. Pozvao je gimnazijalce da u svojim mladenačkim srcima poslažu mozaik onih ljudi koji su tijekom dvije tisuće godina dolazili na ovaj grob, među njima mnogi iz Hrvatske, i da sjedinjeni sa svim njima iskažu svoju zahvalnost i odanost sv. Petru i njegovu učitelju Isusu Kristu, kojega je volio i za kojega je položio svoj život; da se svatko osobno i svi zajedno povjere zagovoru sv. Petra te kao predstavnici Požeške biskupije svi zajedno ispovjede svoju vjeru u povezanosti s cijelom Crkvom.
U homiliji biskup je napomenuo da razlog slavlja mise u kripti bazilike nije prvenstveno Petrov grob, nego njegova osoba. Zato je najprije gimnazijalce podsjetio tko je bio sv. Petar: jednostavni, priprosti, nestabilni i strašljivi ribar iz Kafarnauma, kojega je Isus izabrao da bude stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu, kako je rečeno u naviještenom evanđeoskom ulomku, ali konačno čovjek koji je tri puta Isusu posvjedočio da ga voli. Ta nam činjenica otkriva, nastavio je biskup, kako čovjek, da bi ga Bog izabrao, ne mora posjedovati one kvalitete i sposobnosti koje ljudi traže jedni od drugih kad s njima kane nešto poduzeti. Govoreći o Petrovim manama, biskup je upozorio na njegovu brzopletost te ustvrdio da, izabirući upravo takvog Petra, Isus nije pogriješio, kako to nama ljudima u prvi mah može izgledati, jer je znao da će se Petar dati odgojiti u njegovoj školi evanđelja, i da će na temelju vlastitog iskustva naučiti i iskusiti da je ljudsko slabo i nemoćno, a Božje jako i moćno, i da će na Pedesetnicu, zajedno s ostalim apostolima Petar biti zahvaćen snagom Isusova Duha, koji će ga iznutra prosvijetliti, uvesti u istinu o Isusu Kristu. Biskup je rekao gimnazijalcima kako se na mjestu Petrova svjedočanstva vjere trebaju podsjetiti na potresnu činjenicu svog postojanja – koje je plod Božje suverene odluke da ih pozove u život – da su i oni na svoj način izabrani onda kad ih je Bog u njihovu rođenju pozvao u postojanje, baš njih, a ne neke druge. Spomenuo im je da se kao maturanti nalaze u razdoblju važnih odabira onoga što će u životu postati, upozorivši ih da će krivo izabrati, ako budu računali s onim što je samo ljudsko, ako ne budu imali sluha srca kojim će u sebi otkrivati tragove Božjih zovova i slijediti ih. Pozvao ih je da ne prezru Božji zov, nego da se usude poći Božjim putem, naglasivši da je Božji, Isusov put uvijek put trpljenja i križa, ali da on završava pobjedom uskrsnuća. Kad god je Petar u svojoj ljudskoj slabosti bio u napasti napustiti taj put, ustvrdio je biskup, Duh uskrslog Krista kojeg je primio na Duhove uvijek ga je na nj vraćao. Petrovo mučeništvo, kao i mučeništvo tolikih prošlih i sadašnjih mučenika koji su ubijani zbog vjere u Krista, dodao je biskup, nije fundamentalizam ili fanatizam usmjeren protiv drugoga, nego je ono svjedočanstvo slobode koja se opredijelila za vrijednosti života naučenih u školi evanđelja, spremnost položiti svoj za Krista i za bližnjega. Upitavši gimnazijalce za kakve će se oni vrijednosti opredijeliti, biskup ih je pozvao da to hodočašće iskoriste kao prigodu kako bi se iznutra ražarili i oduševili za Božju istinu i za stil života kojim je živio Isus Krist, a nakon njega sv. Petar i toliki drugi sveci i mučenici.
Zaključne misli homilije biskup je posvetio otajstvu Crkve, Isusovom voljom sagrađene na Petru stijeni i koja živi već dvije tisuće godina, ne zaslugom ljudskih organizacijskih sposobnosti, nego djelom Duha Svetoga. Kazao je također da je s tog mjesta davne 879. godine papa Ivan VIII. blagoslovio hrvatskog kneza Branimira i njegov narod, nazvavši ga narodom svetog Petra. “Ne bojte se biti Isusovima u Katoličkoj Crkvi, i ne bojte se prihvatiti vrijednosti koje vam Crkva otkriva, za njih se opredijeliti i od njih živjeti”, poručio je biskup gimnazijalcima.