Rijeka, (IKA) – Vjernici iz župa Hreljin, Praputnjak, Krasica, Škrljevo i Kukuljanovo tradicionalno su na blagdan sv. Roka, 16. kolovoza, hodočastili pješice Majci Božjoj Trsatskoj. Krenuli su ujutro u dva sata iz Hreljina, a ostali su se iz drugih usputnih župa priključivali. Predvodili su ih hreljinski župnik Nixon Eduardo Caicedo Gonzales i kukuljanski, krasičarski i škrljevski župnik Marijan Benković. Na Sv. Kuzmu i u Dragi priključili su se i vjernici tih župa te ih je bilo ukupno oko tri stotine. Putem se molila krunica i pjevale su se marijanske pjesme. U župnoj crkvi Sv. Antuna Pustinjaka u Dragi hodočasnici su imali kratki predah uz molitvu i duhovni nagovor draškog župnika Michela Cittadina.
Ovogodišnjoj procesiji priključilo se četvero vjernika iz Kraljevice a krenuli su oko pola noći. Vjernici Kostrene također tradicionalno na Rokovu hodočaste Majci Božjoj Trsatskoj predvođeni župnikom Ivanom Stošićem. Ove godine bilo ih je oko pedesetak.
U trsatsko svetište došli su u 7 sati i sudjelovali u misi koju je, uz svećenike franjevce, mons. Sanjina Francetića i svećenike hodočasnike predvodio vlč. Nixon. Propovijedao je fra Emanuel Hoško, istaknuvši sliku Gospe Trsatske, koja se sastoji od pet slika: središnji lik je Marija koja doji Isusa, a između četiri manje slike u lijevom uglu je jedna koja prikazuje Isusa razapetog na Kalvariji a podno križa Mariju i ljubljenog Isusova učenika Ivana. “Ta slika je za nas važna. Na križu Isus s Marijom i učenikom uspostavlja razgovor. Nekome daje poruku. To je njegova oporuka. Isus je rekao: Ženo, evo ti sina, a Ivanu – evo ti majke. Svi smo mi djeca Marijina i svi smo pozvani da čuvamo uspomenu na nju, da ona bude ogledalo u našem životu. Marija je ispunila svoju zadaću. Bila je s apostolima na Duhove. Molila je s njima da se oraspolože da prihvate Duha Svetoga. Prva zadaća svima nama je sjetiti se da smo predani Mariji, da smo njezina djeca. Ponosi se dolaskom na Trsat i reci: Ja sam Marijin sin”, poručio je, između ostalog, fra Emanuel.
Hodočašće na Trsat pješice na Rokovu traje gotovo dvjesto godina a započeli su ga vjernici spomenutih župa, koji su bili u velikoj nevolji. Njihovim mjestima harala je kolera i odnosila brojne živote. Utekli su se Majci Božjoj i ona im je preko svoga sina Isusa podarila izbavljene. Ovo hodočašće nikada nije prekinuto. Uvijek se hodočastilo makar u manjim skupinama, a posljednjih dvadesetak godina planira se i organizira sa župnicima spomenutih župa.