Hodočašće Našičkoga dekanata u požešku katedralu
Hodočašće vjernika Našičkoga dekanata u požešku katedralu
Požega (IKA )
Vanjsko jedinstvo nije dovoljno, potrebna je unutarnja međusobna blizina, razumijevanje i ljubav koja tvori zajedništvo, poručio biskup Antun Škvorčević
Požega, (IKA) – Tijekom korizme u Godini vjere održavala su se hodočašća vjernika iz pojedinih dekanata Požeške biskupije u požešku katedralu. Posljednji u ovoj korizmi hodočastili su 23. ožujka vjernici Našičkoga dekanata. Već na dolasku pohodili su kapelu Bl. Ivana Pavla II., otvorenu na početku korizme prigodom 250. obljetnice posvete katedrale te su se u njoj pomolili pred Blaženikovim relikvijama i pred njegovim kipom.
Pokorničkim bogoslužjem i osobnom ispovijeđu pripravili su se za euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Našičkoga dekanata. Ulazna procesija zaustavila se prethodno u kapeli Bl. Ivana Pavla II. gdje su biskup i svećenici zajedno sa svim vjernicima u katedrali uputili molitvu blaženom Papi.
Na početku slavlja uime svećenika i vjernika biskupa je pozdravio Branko Šipura, dekan Našičkoga dekanata a potom se biskup obratio hodočasnicima i pojasnio im cilj korizmenih hodočašća u katedralu. Rekao je: “Željeli smo u Godini vjere složiti vjernički mozaik naše biskupije u katedrali i to tako da predstavnici svih župa dođu na hodočašće i na taj način si zorno posvjedočimo kako pripadamo Crkvi koja nije naša ljudska organizacija nego djelo uskrslog Isusa Krista u snazi njegova Duha, koji već dvije tisuće godina pokreće i okuplja zajedništvo kojem mi pripadamo u Požeškoj biskupiji.” Pozvao je prisutne da Bogu povjere sve ono što nose u svojim srcima, osobne i obiteljske radosti i nade, žalosti i tjeskobe, slabosti i grijehe koje jedino Isus može izliječiti snagom svoje ljubavi, jače od grijeha i smrti.
Polazeći od dnevnih liturgijskih čitanja, biskup je u homiliji istaknuo kako Bog na usta proroka Ezekijela obznanjuje raspršenom i podijeljenom izraelskom narodu da će ga sakupiti sa svih strana i iz svih zemalja, stvoriti od njih jedan narod pod jednim kraljem. Spomenuo je biskup da Bog po proroku govori o fizičkoj raspršenosti ali cilja na mnogo dublju čovjekovu unutarnju razbijenost zloćom i grijehom. Upozorio je kako se upravo to nutarnje stanje razbijenosti očituje na različite načine u našem osobnom, obiteljskom i javnom životu. Spomenuo je da u braku i obitelji, politici i gospodarstvu pojedinci mogu biti fizički jedan uz drugoga, ali ako ne postoji među njima jedinstvo duha, neće moći na duže vrijeme izdržati zajedno nego se u braka rastavlja a na drugim razinama prekida suradnja. Vanjsko jedinstvo nije dovoljno, nego je potrebna unutarnja međusobna blizina, razumijevanje i ljubav koja tvori zajedništvo. Biskup je potom podsjetio kako je židovsko veliko vijeće u današnjem evanđelju donijelo odluku da Isusa ubije, a veliki svećenik obrazložio kako je bolje da jedan čovjek umre za narod, nego li da sav narod propadne. Dodao je evanđelistovo tumačenje, da je Kajfa tim riječima prorokovao o Božjem naumu da po smrti svoga Sina slomi moć Zloga čije je djelo čovjekova nutarnja razbijenost, i da se tako u punini ostvari riječ proroka Ezekijela.
Biskup je istaknuo kako se jedino ondje gdje je prisutan Isusov Duh događa pobjeda nad zlom, nad smrću i nad ljudskom raspršenošću. Podsjetio je na učenje Drugoga vatikanskog sabora da je Crkva sakrament, znak i oruđe čovjekova najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i onog jedinstva ljudskoga roda koje se ima potpuno ostvariti u eshatološkoj stvarnosti. Upozorio je na činjenicu da je Crkva čudesno prisutna među svim narodima zemlje, po svim kontinentima i u svim kulturama, da danas okuplja oko milijardu i dvjesto milijuna ljudi, da se mnogi bore protiv nje, ali da ona živi od unutarnje snage Isusova Duha pobjednika koji u srcima onih koji mu se u vjeri otvaraju ostvaruje duhovnu povezanost, zajedništvo jače od svih ljudskih razlika i ranjenosti zlom i grijehom.
Biskup je dodao kako pojedinci i skupine pa i sami svećenici mogu biti uzrokom podjela ili čak sukoba u Crkvi kad Isusovu djelovanju suprotstave svoje sebične ljudske interese. Kazao je da moramo moliti jedni za druge da budemo dostojni dara Božjega i da u Crkvi Isusovoj budemo dionici onoga zajedništva i milosti, koja izvire iz Isusove žrtve na križu. Dodao je kako je lijepo je biti vjernik, katolik, ali ne polovično, nego punim srcem i cjelovitom pripadnošću Isusu Kristu. Pozvao je nazočne da na ovom hodočašću zajedno reknu Isusu Kristu kako nemaju nikoga drugoga koji bi ih mogao bolje iznutra izliječiti i povezati u jedno, da ga ponovo izabiru za svoju sudbinu i smisao u zajedništvu njegove Crkve Katoličke.
Nakon popričesne molitve hodočasnici su uputili Isusu Kristu Molitvu za dar vjere u Godini vjere. Zaključujući slavlje, biskup Škvorčević podsjetio je kako je židovska odluka da ubiju Isusa bila najslabija odluka koju je čovjek ikada donio te je pozvao hodočasnike da ne dopuste bilo kome da ubije u njima i njihovim životima prisutnost onoga koji je poslanik Božji, Sin Očev, te da u obitelji, župi, Biskupiji i društvu žive u zajedništvu njegova Duha, da budu znak onoga djela kojeg će Uskrsli dovršiti u svojoj vječnosti. Zahvalio je hodočasnicima za sudjelovanje na slavlju, za žrtvu koju su podnijeli hodočašćem u katedralu te ih je pozvao da tijekom Velikog tjedna vjerničkim srcem budu blizu Isusu Kristu i onome što se s njime dogodilo, da uvide tko su postali u njegovoj žrtvi ljubavi na križu.
Nakon euharistijskog slavlja hodočasnici su imali prigodu za razgledanje grada, posjet crkvi Sv. Lovre te franjevačkoj crkvi a potom su sudjelovali na pobožnosti križnog puta na požeškoj Kalvariji.