Mariazell/Željezno/Beč, (IKA) – U uskrsnom tjednu od 10. do 14. travnja 32 svećenika Požeške biskupije do deset godina svećeništva, šestorica đakona i stotinjak drugih vjernika uputilo se na hodočašće u Mariazell, Željezno i Beč. Bilo je to prvenstveno hodočašće svećeničke trajne formacije koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Organiziralo ga je Biskupijsko povjerenstvo za hodočasnički pastoral na čelu s Josipom Devčićem i požeška turistička agencija APP. U bazilici Majke Božje u Mariazellu hodočasnike je dočekao o. Karl, poglavar tamošnje benediktinske zajednice koji je u pozdravu protumačio značenje svetišta za Austrijance i druge srednjoeuropske narode – među kojima i Hrvate – od njegovih početaka u 12. stoljeću do danas.
Biskup Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje na oltaru pred milosnim Marijinim likom. U uvodnoj riječi podsjetio je na tradiciju pojedinih hrvatskih krajeva da na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak hodočaste u marijanska svetišta te je istaknuo kako se to može povezati i s činjenicom da se uskrsli Gospodin očitovao svojima na putu i da se hodočašće mladih svećenika, đakona i drugih vjernika u uskrsnom tjednu na svoj način uključuje u taj duhovni dinamizam na putu, gdje je čovjek sposobniji slušati i osjetljiviji za cilj prema kojem je krenuo. Pozvao je hodočasnike da Marijinim raspoloženjem srca osluškuju istinu Božju o čovjeku, obznanjenu u uskrsnuću Isusa Krista. Na kraju euharistijskog slavlja biskup je u molitvi predanja povjerio Isusovoj Majci svećenike, đakone i druge hodočasnike te cijelu Požešku biskupiju.
Hodočasnički put je potom vodio u Željezno u Gradišću. Hodočasnike je 11. travnja u željezanskoj katedrali Sv. Martina primio biskup Egidije Živković, koji je u zajedništvu s biskupom Škvorčevićem predvodio euharistijsko slavlje. Uz požeške svećenike i đakone slavlju su se pridružili i suradnici biskupa Egidija. Biskup Škvorčević je u pozdravnoj riječi istaknuo kako je Željezno važna hodočasnička točka na kojoj požeški svećenici i drugi vjernici na čelu s biskupom, nakon ponovno izgrađene voćinske crkve, žele izraziti svoju zahvalnost prvom gradišćanskom biskupu Štefanu Laszlu i dekanu Štefanu Horvathu što su nakon II. svjetskog rata pomogli spasiti voćinsku crkvu od propadanja te su prilogom gradišćanskih Hrvata postavili na nju novi krov. Podsjetio je da su nasljednik mons. Laszla, biskup Iby i sadašnji biskup Egidije bili sa skupinom gradišćanskih Hrvata na postavljanju kamena temeljca 2002. godine za ponovnu izgradnju voćinske crkve nakon njezina razaranja 1991., da se zahvaljujući Voćinu povezanost dviju mjesnih Crkava ostvarivala od osnutka Požeške biskupije i da je po ovom hodočašću žele posvjedočiti i učvrstiti. Dodao je kako na ovom hodočašću sudjeluju mladi svećenici upravo zato da bi učili njegovati katoličku širinu i eklezijalno zajedništvo s drugim mjesnim Crkvama. Biskup Živković ukratko je upoznao hodočasnike s poviješću Željezanske biskupije i kazao da je njezin teritorij do 1921. godine pripadao dvjema mađarskim biskupijama, zatim je postala samostalna apostolska administratura, da bi prije pedeset godina bila uzdignuta na biskupiju. Zahvalio je onima koji su pomogli da se voćinsko svetište ponovno podigne te onima koji podržavaju vezu između Voćina i Gradišća.
U homiliji biskup je upozorio da kršćani danas pokatkad žive kao da smrti nema, križ i patnja su im strani, a možda i Kristova smrt besmislena. Biskup Živković je dodao da “valja dopustiti Uskrslome da nas kao Mariju pošalje braći i sestrama da im posvjedočimo svojim životom da je On živ. Biti kršćanin je poziv i poslanje i to danas trebamo više nego ikada, trebamo s Marijom, Petrom i Ivanom krenuti prema Kristovom grobu. Danas više no ikada treba svjedoka Isusova uskrsnuća koji će biti prenositelji radosne vijesti”.
Nakon mise biskup Škvorčević uručio je biskupu Živkoviću prigodne voćinske i uskrsne darove i pozvao ga da 21. kolovoza predvodi hodočasničko slavlje u Voćinu, što je on rado prihvatio. Potom su pakrački župnik Matija Juraković i gradonačelnik Davor Huška zahvalili biskupu Egidiju što je kao generalni tajnik Austrijske biskupske konferencije posredovao da pakračka župna crkva prigodom svoje obnove nakon ratnih razaranja dobije na dar četiri nova zvona. Hodočasnici na čelu s biskupima i svećenicima uputili su se zatim u katedralnu kriptu na grob prvog željezanskog biskupa Štefana Laszla. Biskup Škvorčević spomenuo je da hodočasničkom marijanskom pjesmom i molitvom donose na njegov grob voćinsko pobožno raspoloženo srce, zahvalno što je on nakon II. svjetskog rata spasio voćinsku crkvu te žele moliti da mu Bog po zagovoru Isusove Majke udijeli puninu vječnog života. Iskaz poštovanja i zahvalnosti biskupu Laszlu završio je poklikom Požeške biskupije: “Krist danas i uvijeke, Aleluja”. Nakon euharistijskog slavlja biskup Živković je sa svojim suradnicima primio hodočasnike u pastoralnom centru na zajednički objed.
Razgledavši Željezno, hodočasnici su se uputili u Beč, gdje su sljedećeg dana slavili misu u crkvi “Am Hof” u kojoj se redovito od šezdesetih godina prošlog stoljeća okupljaju vjernici tamošnje Hrvatske katoličke misije. Voditelj Misije fra Ilija Vrdoljak uputio je riječi pozdrava, za koje je zahvalio biskup Škvorčević i u uvodu u misno slavlje rekao kako su došli i na ovu točku hodočašća kako bi otvorili svoja srca za susret s Uskrslim i da se u ovoj crkvi žele sjediniti sa svim Hrvatima koji se u njoj okupljaju i žive vjernost Isusu Kristu te moliti za dobro svoga naroda.
U homiliji biskup je spomenuo kako je primijetio da hodočasnici u razgovoru na putu jedni drugima pripovijedaju o svom životu, poteškoćama, bolestima i nadama, o onom što nastoje činiti da im život bude bolji, ulazeći tako na neki način u sudbine jedni drugih. Kazao je kako Pismo svjedoči da i Isus tako čini, “ulazi u naš život pridružujući nam se na putu poput učenicima u Emaus da čuje naše muke i tjeskobe, protumači njihov smisao iz Božjih nauma i uvede u povijest koju Bog svojim zahvatima ostvaruje i vodi k cilju što ga je on postavio”. Biskup je istaknuo kako veliko značenje ima svakodnevni razgovor s Isusom Kristom za mladog svećenika, jer samo u njemu njegov život ima smisao i puninu, i samo tako ga on može naviještati drugima apostolskim iskustvom i žarom. Potaknuo je vjernike laike da mole za svećenike kako bi ostali povezani s Isusom i njegovom Majkom te bili dobri svećenici. Poslije misnog slavlja fra Ilija Vrdoljak upoznao je hodočasnike s povijesno-kulturnim vrijednostima crkve “Am Hof”, Hrvatima koji se u njoj okupljaju i životom Hrvatske katoličke misije u Bečkoj nadbiskupiji.
Požeški hodočasnici imali su prigodu razgledati i druge znamenitosti Beča te su se nakon toga duhovno ispunjeni vratili u domovinu.

.